Pozorište je škola za narod.
Drevni grad Kotor svoje prvo Napoleonovo pozorište je imao još davne 1809, danas je Kotor grad dječijeg pozorišnog festivala.
Gradili ga preci da ga daju djeci, pa početkom ljeta svuda mašta igrom skita, u gradu se dijete pita.
Skala radio je na današnji Svjetski dan pozorišta pitao glumicu Ivanu Mrvaljević što se rađa iz te krilatosti i čarolije pozorišne?
Ovaj dan svakako nije običan dan i prilika je za podsjećanje svih važnih ljudi i događaja koji su se dešavali u teatru koji je oduvijek bio i osporavan.
Oduvijek su postojali ljudi koji su bili protiv njega, koji su vidjeli u njemu neku opasnost, a zapravo je pozorište na onoj čistoj strani, na strani čovjeka, zdrave emocije, na strani dobre ideje i dobre priče, poručila je Mrvaljevićeva.
Pozorište je bilo ogledalo i čovjeka i društva i u tome su neki ljudi, uvijek gledali opasnost.
Crkva je dosta osporavala pozorište, zato što ga se plašila.
„Kao glumica sam veoma ponosna što sam i sama karika u toj višegodišnjoj priči o teatru i jedna od toliko mnogo osoba koja je dala svoj doprinos postojanju pozorišta, a daću ga i ubuduće“, kazala je naša sagovornica.
Pozorište je, s druge strane toliko snažno. Opire se i nadživljava sve, i ratove i cenzure, i nedostatak novca i svako čudo koje može da zadesi jedno društvo.
Poruka Mrvaljevićeve u današnjem vremenu je podrška svim njenim kolegama u regionu koji se u ovom trenutku bore za opstanak pozorišta i opstanak pravih vrijednosti, pokušavajući pozorište sačuvati od omalovažavajućih i nepromišljenih poteza političkih struktura od kojih zavise.
Podrška za sve ljude koji se bore za otvorenost pozorišta, nasuprot lošim izborima i klaustofobiji i nacionalizmu koje buja u Evropi, da se uz pomoć pozorišta uspije pobijediti nedaća i cenzura i siromaštvo duha.
„Svojim kolegama glumcima, rediteljima, dramaturzima i uopšte, ljudima iz teatra želim da sve što radimo bude originalno i neodoljivo za publiku koja se nikada ne smije zaboraviti.
Da nam djela budu duboka, dirljiva, promišljena, jedinstvena i važna za zdrav put teatra ubuduće, kako bi i pozorišni podmladak i pozorišna publika, naročito ona mala koja će se tek priključivati, osjetili važnost i znali što im znači pozorište“, poručila je Mrvaljevićeva.
Irena, slazem se da dobri glumci ne bi trebalo da idu u politicare. Isto tako ni dobri ljekari. Oni koji u struci ne uspiju, svejedno je.
Ipak, smatram i to da pozoriste nije skola za siroke narodne mase, jer veliki procenat stanovnistva ga ne razumije i ne usvaja. Dakle, mogu kao statue ili cesce kao snobovi , sjedat tamo i nista nece biti bolji.
Samo kad glumci ne pređu u političare je pozoriste skola za narod.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].