Ivana Đukić: Ovako se falsifikuje istorija

Molim svakog, ko ima kapacitete, da pažljivo odsluša kosmopolitsko izlaganje gospodina

Sretena Vujovića, na televiziji A1, u emisiji kod gospodina Slavka Mandića, 8. 6. 2020. – jer nakon toga je izašao jedan surovo manipulatorski “osvrt” gospodina Jovana Markuša na In4s – na koji ja moram da reagujem ovim putem, jer sam upućena u događaj:

OVAKO SE FALSIFIKUJE ISTORIJA

Živo me interesuje kako se, u terminološkom smislu, zove tekst, sastavljen iz parafraza, zapravo izvrnutih citata individue o kojoj se priča, par prastarih, u više navrata, na više različitih medija, pobijenih i dokazano lažnih i zlonamjernih informacija, bez iole lične intervencije i sopstvenog pečata, osim u premetačini mjesta riječi u rečenici?! Iako, suštinski, ovakav tekst ne zavrijeđuje pažnju, niti je vrijedan raspavljanja, zbog sasvim drugih stvari i razloga ću se osvrnuti na njega. Čovjeka, koji tekst piše, ne poznajem, niti bih voljela ikad da ga sretnem, ali se jako dobro śećam da je jednom prilikom na facebook-u podijelio fotografiju na svoj “zid” sa Lajovićevog profila, na kojoj smo ispred crkve u Zagradu: gospodin episkop Vladimir (Lav Lajović), jedan italijanski episkop i ja, nakon službe, sa komentarom: ,, ” – iznad. To bi vjerovatno značilo da gospodin, ipak, mene poznaje, i da je na osnovu neke svoje jasnosti, dao sebi za pravo da komentariše. U mojoj glavi – kada čovjek nešto priča: to i misli. Pošto ovđe, konkretno, u pomenutom tekstu, čovjek ne izražava nikakvu misao, već loše i pogrešno interpretira već postojeću, postavlja se pitanje: ko to govori kroz njega? Šta se to sliva u njegovu nazovi-rubriku i da li bi, kao takva, ona uopšte mogla da postoji?! Pravopis ćemo prenebregnuti. Idemo redom – pažljivim slušanjem (i ponovnim – ako treba) emisije, čućete dobro da gospodin Vujović nije rekao da je on crkveno lice i da zna da su litije politički skupovi, već se jasno čuje: “Ja sam crkveno lice i znam šta su litije, ovo nijesu, već su politički skupovi!” Dalje – prokletstvo koje stiže od strane gospodina mitropolita Amfilohija Radovića – nije “bogom-dano” – da kod gospodina Sretena Vujovića izaziva ośećanje “direktne uputnice za raj” – već je u značenju (i to takođe vidnom) da kad takva jedna anatema stiže od čovjeka koji se bavi svim i svačim i ne bira sredstva da dođe do cilja, onda to znači da je u pitanju blagoslov, a ne prijetnja. Ne znam koji još dio “nije razumljen” u izlaganju gospodina, akademika, Sretena Vujovića (ako je to uopšte moguće, jer bi to značilo da su mentalni kapaciteti ricipienta ozbiljno limitirani, da bi se shvatila prenešena poruka). Više puta u toku teksta pojavljuje se oblik “eseista” – što bi značilo da nije u pitanju slovna, već informativna greška. Zatim: nije (iako se to više nego jasno čuje) – gospodin Sreten Vujović kazao: “Ja kad pričam sa ljudima iz Srbije – kao da smo sa dvije različite planete”. Ta sekvenca njegovog govora je vrlo zlonamjerno izvučena iz konteksta, u kom kasnije, u govoru, Vujović pažljivo objašnjava: “Da me neko slučajno pogrešno ne shvati…” u smislu upotrebe iste terminologije, s jedne strane u cilju zaštite, s druge u cilju besomučnog napada – bez opravdanja. Kako je gospodin Vujović, sa kojim aktivno sarađujem, ISUVUŠE TOLERANTAN i PREVIŠE UVIĐAJAN, tako i svaka njegova izjava, zaista vodi računa, da nekog, ni u naznaci, slučajno, ne povrijedi. Članak iz novina, upotrijebljen kao potpora ovoj beskurpuloznoj laži, je demantovan, i to u više navrata, za šta iznosim dokaze. Toga trena Sreten, ne samo da nije bio na Cetinju, već nije bio ni u Crnoj Gori. Sestri gospodina Vujovića, koja je tom prilikom saslušana, je prijećeno slijedećim riječima: “Ukoliko se do večeras ne preda – postaće kriminalac!” (U prijevodu, za one koji bi mogli(?) ponovo, da shvate pogrešno značenje ove izjave: “Mi ćemo od njega napraviti kriminalca”) – što je i bilo u pokušaju – jer, gle čuda, baš tada, u njegovom odsustvu, na balkonu njegovog stana se pojavljuje provalnik, koji je trebalo u stan gospodina Vujovića da podmetne tu istu drogu, sa kojom je on navodno pronađen, a što bi opravdalo naslovljen tekst. Prijavu je, o nasilništvu, tada podnijela njegova bivša žena. Takve stvari su, za visoko-senzitivnog čovjeka, kakav je Sreten Vujović, izuzetno teške za živjeti i preživjeti. Teško je podnijeti, ukoliko nikada nijeste, i nikome ne želite ni sad, loše. Dalje, u navedenom “djelu” – čovjek navodi lošu citatnost, sa svjesnom, ružnom i rušilačkom ispremetačinom riječi. Osnovna zamisao ovakvog “zamješenja”, je da se “fragmentom istine” (a istina je samo da je dati nevalidan i višestruko osporavan tekst objavljen) stvori slika kriminalne individue, naspram one koja o krojenju takvih događaja priča. Gospodin Jovan Markuš, koliko sam ja u saznanju, je po svojoj orjentaciji, nekada imao ozbiljno profilisan crnogorski lik i svu aktivnost usmjerenu na to. Novac je čudo. Angažman je zahvalnost – na koju stranu treba poći – u odnosu na to “ko da više”. Ne bih više o tome. Ovo isuviše truje, a moje je mentalno stanje, usljed i ovolikog zapošljenja oko razrade ovog sistema – duboko ugroženo.