Istinom za povratak moralu

Slavko Mandić

Od poneđeljka, milošću Božjom, ili milosnim rukama čelnika Radio difuznog centra Crne Gore, glas Skala radija je ponovo u etru Boke Kotoske i okruženju. Nije nas bilo od petka. Tri dana smo se družili sa našim vjernim slušaocima posredstvom interneta, telefona, komentara na portalu, susretima uživo. Tada smo najbolje viđeli ko smo i đe smo i ko su oni koji nas podržavaju i žele pružiti nesebičnu pomoć. Bili smo iznenađeni brigom i porukama, iskrenim i toplim onih kojima se obraćamo svakodnevno, onih zbog kojih postojimo.
Govorili su nam da izdržimo, da ovaj zulum strašni ne može vječno i da se stvari moraju posložiti onako kako Bog zapovijeda.
„Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga a zube polomi“, Njegoševim riječima nam je slušateljka iz Novoga kazala da naum gašenja slobodne riječi, pod motivom makazama na dug, neće moći.
Platite, rekla nam je kada plate oni kojima se, iz golog straha ne gase uređaji a duguju više stotina hiljada eura.
Bilo je i onih koji su pisali i potpisali se pravim imenom i prezimenom kako i na koji način finansijski da nam pomognu, pa onih spremnih da prikupljaju novac za nas i onih spremnih na mirne proteste.
Postojala je, u ovom sumornom „lovu na vještice“ i ona druga strana naših naravi. Sakriveni iza anonimnih poruka, javili su se, istina u malom broju oni koji ne smiju javno, koji su samo ljudska sjenka i ništa više.
Oni su nam poželjeli da se više nikada ne čujemo, da nestanemo, da nas nema. Nijesmo im zamjerili, svjesni da se radi o poslušnicima, poltronima koji samo svoj posao rade izvršavajući nalog dobijen od malih partijskih tirjana.
I tu opet Njegoš sa porukom „Vuk na ovcu svoje pravo ima, ka tirjanin na slaba čovjeka, al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija”.
Upravo tu zbilju vremena u kome živimo prepoznajemo mi sa Skale kao dnevnu obavezu, kao pronađeni smisao čojstva, tople ljudske riječi, oprosta zbog zabluda svima koji se hrane površnošću, lažima i neznanjem.
Borićemo se istinom. Ona je vrhovnik borbe za povratak moralu, izgubljenom neđe iza svakovrsnih interesa koji nadjačavaju, na žalost i ono malo čovječnosti što je ostalo za neki budući priplod.
Rad, trud i vrijeme učiniće da se rodi zdrav ili zdraviji duh koji će generisati drugačije odnose među ljudima, đe će pomračeni um primitivnih moćnika biti manjina.
Znaće generacije pročitati Njegoševu poruku, kojom završavam zavalnost onima koji su nas podržali u, za nas izuzetno teškom trenutku, ali i onima koji su   nam poželjeli vječni muk: “Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovječstvom”.

Slavko Mandić