Intervju sa Željkom Perovićem: I drugo srce kuca za Crnu Goru

Gdje je god radio Željko Perović je ostavljao trag kao stručan, ozbiljan i posvećen poslu. Iako je 2021. godine transplantirao srce, i dalje neumorno posvećuje svoju energiju i stručnost služenju Crnoj Gori. Četiri puta kao šef diplomatske misije i dva puta na poziciji pomoćnika ministra vanjskih poslova, jednom u Beogradu, drugi put u Podgorici, Perović je pokazao ne samo svoju sposobnost već i neiscrpnu ljubav prema domovini.

Iako je srce koje mu sada kuca rezultat medicinskog zahvata – njegovo drugo srce, i ono neumorno kuca za Crnu Goru. Njegova predanost zemlji nije izblijedjela ni u najtežim trenucima njegovog zdravstvenog stanja koje ga je zadesila dok je bio ambasador u Austriji. Perović je i dalje posvećen unapređenju ugleda Crne Gore u svijetu i ostvarivanju njenih vanjskopolitičkih ciljeva.

Njegova profesionalnost, iskustvo i ljubav prema zemlji čine ga izuzetnim ambasadorom što je dokazao u međunarodnim odnosima. Povjerenje u Crnu Goru i njegov kontinuirani rad na jačanju njenih veza s drugim zemljama predstavljaju neprocjenjivu vrijednost za crnogorsku diplomatiju.

Perovićeva priča koju je ispričao portalu #cgdijaspora nije samo priča o uspjehu u diplomatskim krugovima, već i o snazi i odlučnosti pojedinca da i u najtežim okolnostima ostane vjeran svojim idealima i svojoj zemlji. On je primjer kako se ljubav prema domovini može manifestovati kroz posvećenost i rad na njenom unapređenju, čak i kada se suočavamo s najvećim izazovima.

Ponosan na svoju porodicu

Takođe naglašava da Crna Gora danas ima veliki broj uspješnih ljudi širom svijeta, od onih čija je već četvrta generacija stasala u novim zemljama do onih najmlađih koji su otišli prije 20-30 godina.

S druge strane, ukazuje kako se crnogorskoj dijaspora i pored određenog truda, matična država nikada nije posvetila na pravi način i s pravom mjerom.

– Iz meni nejasnih razloga dijaspora je otrgnuta od ,,prirodnog staništa” Ministarstva vanjskih poslova, čiji bi trebala da je nerazdvojivi dio, a pod direktnom nadležnošću ministra. Rad naše dijaspore može biti učinkovitiji čak i od diplomatije –  poručuje Perović.

Radio je dugo u saveznoj jugoslovenskoj diplomatiji. Taj period kao i prvi odlazak u Njujork bili su od neprocjenjivog značaja za njega, prije svega u smislu usavršavanja i rada sa tada značajnim imenima jedne velike diplomatske službe.

#CGDIJASPORA: Recite nam nešto o vašim počecima u diplomatiji, kako ste i u tadašnjoj Jugoslaviji predstavljali Crnu Goru?

#Željko Perović:  O koristi misija, preteča crnogorske diplomatije, moglo bi se dosta pričati i ova tema zavrijeđuje posebnu pažnju. Ipak, svakako treba istaći da su tada organizovani bezbrojni sastanci crnogorskih državnih rukovodilaca, nezavisnih intelektualaca, profesora univerziteta i drugih slobodnomislećih ljudi koji su nastupima, pričom, činjenicama argumentovano mijenjali sliku o Crnoj Gori i prvenstveno razobličavali hegemonistički režim Slobodana Miloševića u Beogradu. Danas je tako nešto potrebnije nego ikad.

#CGDIJASPORA: Kako vidite ulogu crnogorske dijaspore u promociji ciljeva i kakav je vaš stav o efikasnosti njihovog angažmana u odnosu na diplomatske napore?

#Željko Perović: Dijaspora može biti učinkovitija od ambasadora. Najvažnija karakteristika i jedina konstanta crnogorske dijaspore od prvih odlazaka u prekomorske zemlje krajem 19. vijeka do danas je neizmjerna ljubav, privrženost i neprekinuta nit koja je vezuje za staru domovinu. Crna Gora danas ima veliki broj uspješnih ljudi širom svijeta, od onih čija je već četvrta generacija stasala u novim zemljama do onih najmlađih koji su otišli prije 20-30 godina.

#CGDIJASPORA: Da li im se ikada Crna Gora posvetila na pravi način?

#Željko Perović: I pored određenog truda, Crna Gora im se nikada nije posvetila na pravi način i s pravom mjerom. Iz meni nejasnih razloga dijaspora je otrgnuta od „prirodnog staništa“ Ministarstva vanjskih poslova, čiji bi trebala da je nerazdvojivi dio, a pod direktnom nadležnošću ministra.  Rad sa dijasporom je dug, senzitivan i naporan ali mu, treba pristupiti onako kako oni nastupaju prema staroj domovini – sa ljubavlju.

Kad se ta veza uspostavi, onda su predstavnici dijaspore spremniji mnogo toga da urade. Prije svega stalnim agitovanjem kod najvažnijih državnih organa u zemljama gdje žive. Primjera radi, peticija nacionalne zajednice upućena senatoru ili kongresmenu okruga gdje ga biraju može biti mnogo učinkovitija od više posjeta ambasadora. Takođe, među našom dijasporom već se izdvojio značajan broj uspješnih ljudi u finansijskom smislu, koji opet na drugi način mogu vršiti uticaj.

#CGDIJASPORA: Je li diplomatija bila uvijek vaša želja?

#Željko Perović: Pred kraj osnovne škole meni se ta ideja budila, čitajući raznu literaturu iz oblasti spoljne politike. Mislim da je bitno da se u mladim danima rađa želja, a iz želje strast. Još tada sam znao da ću se baviti diplomatijom. Nijesam bio neki đak ni u srednjoj školi ni na fakultetu. Završio sam pravni fakultet, ali mislim da su mi bliža i književnost i političke nauke. Nije bilo memoarske knjige koje ja nijesam pročitao i znao sam da nema dileme da se bavim diplomatijom kada sam na četvrtoj godini pročitao Veljka Mićunovića i njegovu antologijsku knjigu ,,Moskovske godine”. Kako ćete biti crnogorski diplomata ako ne pročitate Đilasa, Lalića i Zogovića… Književnost je kao i diplomatija moja strast.

#CGDIJASPORA: Živjeli ste u Beogradu, ali ste se ipak vratili da radite u Crnu Goru, kojoj ste odvijek bili privrženi?

#Željko Perović: Ja sam u Beogradu živio 80-tih i tamo imao stan, ali sam kazao ocu da oću da pređem da živim u Crnu Goru. Tadašnji ministar Branko Lukovac me je pozvao da radim u Republički komitet za odnose sa inostranstvom i to je bio jako lijep period mog živpta. Uvijek sam radio u političkom sektoru, da li biletarala ili multilaterala. I tada sam otišao u Njujork kao mladi diplomata, nakon završenog fakulteta i mnogo specijalističkih kurseva iz bezbjednosti, usavršavanja međunarodnih odnosa… koje sam završio u Beogradu.

#CGDIJASPORA: Otišli ste u Nujork, da tada predstavljate Jugoslaviju, ali ste uvijek bili crnogorski diplomata?

#Željko Perović: U to vrijeme, predstavljati Jugoslaviju je bilo izuzetno počasno, jer je zemlja imala znatno veći međunarodni uticaj nego što bi se moglo očekivati s obzirom na njenu geografsku veličinu. Ključne tačke poput Pokreta nesvrstanih i liderstvo Josipa Broza Tita pružali su zemlji značajnu poziciju na međunarodnoj sceni. Međutim, u Americi, imali smo situaciju gdje mnogi nijesu mogli ni pravilno izgovoriti ime Jugoslavija, ali su prepoznavali nekoliko ključnih simbola kao što su Dubrovnik, olimpijsko Sarajevo i sam maršal Tito. Kao Crnogorac zajedno sa mojim zemljacima koji su takođe radili u diplomatiji, često smo dodavali i Montenegro, kako bismo dodatno naglašavaili prisustvo domovine u okviru Jugoslavije. To je bilo izuzetno interesantno vrijeme za mene, jer sam imao priliku da radim ne samo s dijasporom, već i s emigracijom, posebno s obzirom na to da je tada počeo proces raspada Jugoslavije.

Odbacivanje “Politike” i prelazak na čitanje “Borbe” predstavljao je simbolički čin za mene, označavajući početak moje ponovne veze s Crnom Gorom. Već tada, iz Njujorka, sam uspostavio kontakte s liberalima u Crnoj Gori i nastavio saradnju s njima. U tom periodu, imao sam priliku da vodim crnogorsku misiju, što je uključivalo i lobiranje za nezavisnost. Ova aktivnost bila je izuzetno važna za mene, jer sam vjerovao u neophodnost nezavisnosti Crne Gore i bio sam motivisan da se angažujem na tom polju kako bih doprinio ostvarenju tog cilja.

cgdijaspora.me