Intervju sa Slavicom Perović: Duboka povezanost s Crnom Gorom nikada neće izblijediti

Piše: Nada Stojanović

U razgovoru s Slavicom Perović, jednom od mnogih koji su svoj put pronašli iz Crne Gore do Njemačke, otkrivamo priču o hrabrosti, odlučnosti i želji za boljim životom. Njena priča počinje s izazovima samohrane majke, suočene s finansijskim teškoćama i potrebom da obezbijedi svjetliju budućnost svojoj djeci. Odluka o preseljenju nije bila laka, ali je bila nužna. Njemačka je pružila perspektivu i sigurnost koju je tražila, a Slavica je hrabro zakoračila u nepoznato, ostavljajući iza sebe svoj dom i najbliže.

Kada priča o integraciji u Njemačkoj, Slavica ističe da se ne osjeća manje vrijednom zbog svog porijekla, ističući da su radnička prava u Njemačkoj izuzetno zaštićena. Ipak, ljubav prema Crnoj Gori ne jenjava, a želja za kulturnom povezanošću između Njemačke i Crne Gore pokreće nove ideje i planove.

Kroz razgovor o ponovnom ujedinjenju sa svojom djecom i čežnji za domom, osjećamo duboku povezanost s Crnom Gorom koja nikada neće izblijedjeti. Kroz ovaj intervju, osjećamo snagu pojedinca, ali i duboku ljubav prema zemlji iz koje dolazi, te nadu u bolju budućnost za sve.

Nedostaje joj njen grad Bar, vazduh pored mora, šetnja marinom, crnogorska sloboda.

– Moja duša i srce su ostali tamo gdje su mi roditelji živjeli, gdje su me hranili hljebom. Tamo mi je srce ostalo. Nigdje drugdje nema tog vazduha i ugođaja kao u našoj Crnoj Gori. Nema ni naroda kao što je naš – kazala je Slavica u intervjuu za portal #cgdijaspora.

#CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš put od Crne Gore do Njemačke, šta vas je natjeralo da odete ,,trbuhom za kruhom”?

#Slavica Perović: Nikada nisam ni pomislila da bih napustila moj rodni grad Bar i Crnu Goru. Međutim, život nas ponekad iznenadi i odvede putevima koje nijesmo očekivali. Kao samohrana majka, suočavala sam se s izazovima svakodnevnog života. Iako sam imala dobru komunikaciju sa bivšim suprugom koji je pomagao koliko je mogao, finansijski izazovi su bili preveliki. Imala sam dvoje divne djece koji su pokazivali izuzetan talenat u muzici i obrazovanju, ali su zahtijevali finansijsku podršku koju nisam mogla pružiti radeći po dva posla. Zahvaljujući neizmjernoj podršci mojih roditelja, koji su mi i danas najveća podrška u životu, uspjela sam držati glavu gore. Međutim, shvatila sam da je potrebno više od toga da bih osigurala budućnost moje djece. Razmišljala sam o tome kako da im omogućim bolji život, i odlučila sam se na korak koji nije bio lagan – odlazak u inostranstvo. Bez razmišljanja o odredištu, samo sam željela sigurnost. Tako sam našla posao u McDonald’s-u, u Njemačkoj, ostavljajući svoju djecu kod mojih roditelja. Otišla sam u potrazi za boljim životom, kako za sebe tako i za svoju djecu. I tako, odvojena od svoje porodice i rodnog kraja, hrabro sam kročila u nepoznato. Bilo je potrebno mnogo snage, ali zahvaljujući Božjoj volji, uspjela sam.

#CGDIJASPORA: Kako je uređen sistem u Njemačkoj? Koliko je bolje organizovan život nego u Crnoj Gori i da li je plata dovoljna da se živi i nešto uštedi?

#Slavica Perović: Sistem je vrlo dobro organizovan, disciplinovan, uređen i precizan. Naravno, ne bih se nalazila ovdje da nije moguće živjeti od plate. Moguće je i uštedjeti za neke naše ciljeve, ali veliki dio zarade ostaje u ovoj državi. To je izvrstan primjer kako je ekonomija organizovana. Njemci ne ostavljaju ništa slučaju. Čak i kada se suoče s dolaskom milion ljudi u zemlju, imaju sistem koji ih brzo i uspješno integriše, čineći ih poreskim obveznicima u vrlo kratkom roku. Naravno, Njemačka ima korist od njih, ali i mi imamo koristi od naše zarade. Međutim, značajan dio te zarade ostaje u istoj državi. To je ono što nije uređeno u Crnoj Gori.

#CGDIJASPORA: Kao radnica u McDonald’s možete li nam reći jesu li radnička prava ispoštovana bolje nego u Crnoj Gori?

#Slavica Perović: U Njemačkoj su radnici jako zaštićeni. Pričam o mom iskustvu. Vjerovatno se neko neće složiti sa mnom, većina možda opet hoće, svako ima svoje iskustvo. Nebitno, da li ste stranac ili Njemac radnička prava su ista. Ovdje ljudi imaju socijalnu i zdravstvenu sigurnost, što je jako bitno. Ljudi su zaštićeni na mnogo načina. I sami taj osjećaj zadovoljstva i sigurnosti, veći je nego u većini drugih evropskih država.

Nažalost, ne govorim milog srca, ali ne mogu reći da su radnička prava i radni sistem u Crnoj Gori bolji. Kad bih to rekla, zašto sam ja ovdje onda? Baš iz tih razloga sam daleko od svojih, od svog doma i ognjišta.

CGDIJASPORA: Imate li vremena za sebe i šta radite u slobodno vrijeme?

#Slavica Perović: Hm, moram priznati da ovde u Njemačkoj nemam baš previše vremena za sebe. Život se uglavnom svodi na rutinu – kuća, posao, kuća. Čak i kada se nađe malo slobodnog vremena, nije toliko opušteno kao u Crnoj Gori. Kod nas imamo vremena za sve. Kao što sam već pomenula za sistem, tako je i mentalitet naroda ovdje – izuzetno organizovan i disciplinovan. Ponekad se čini da je to i previše. S obzirom da sam došla ovdje u ne tako mladim godinama, prilagođavanje ovom načinu života mi je malo teže. Ovdje jednostavno nema topline i spontanosti kao kod nas. Nema spontanih poziva na kafu ili druženje, što mi jako nedostaje. Ipak, planiram da nešto promijenim. Velika sam ljubiteljka kulturnih umjetničkih društava i etnomuzikologije. S obzirom da sam završila muzičku školu, razmišljam o tome da uspostavim kulturnu saradnju između Crne Gore i Bajerna. Želim da se kulturna umjetnička društva povežu i organizuju uzajamna gostovanja. To su za sada samo planovi, ali znam da je potrebno mnogo truda i rada da bi se to ostvarilo.

CGDIJASPORA: Posjećuju li vas djeca i namjeravaju li oni doći kod vas da žive?

#Slavica Perović:  Moj sin je dobio vizu na godinu dana u januaru ove godine, tako da je sada kod mene. Moja ćerka će sljedećeg mjeseca aplicirati za vizu u njemačkoj ambasadi i jedva čeka da nam se pridruži. Prošlo je mnogo vremena otkako smo posljednji put bili zajedno. Dolazili su mi u posjete tokom odmora, što je bilo lijepo, ali ipak smo bili dugo razdvojeni, hiljadama kilometara udaljeni jedno od drugog. Iskusili smo mnogo toga zajedno – tuge, suze, bol, ali polako se stvari vraćaju na svoje mjesto. Moglo je biti drugačije. Vjerujem da narod ne bi trebao napuštati Crnu Goru u potrazi za boljim životom. Mnoge porodice pate zbog nedovoljnog životnog standarda u Crnoj Gori. Moj život u Njemačkoj je težak jer moja majka nije uz mene kada mi je teško, a ja ne mogu biti uz svoju djecu. Za sve ovo bila je potrebna snaga koju sam dobila od Boga.

Roditelji bez kojih ništa ne bi uspjela u životu

CGDIJASPORA: Koliko vam fali Crna Gora i vaš rodni Bar?

#Slavica Perović: Svaki početak je težak, ali često nosi i uspjeh. Ono zbog čega sam krenula, u tome sam i uspjela, ali ostavivši tragove i ožiljke na srcu. Kada govorim o posljedicama, mislim na gubitak najvrednijeg – moga ognjišta, moga porijekla. Nedostaje mi svakodnevno druženje i ispijanje kafe sa svojim roditeljima, sestrama, bratom, prijateljima… To je teško. Moja duša i srce su ostali tamo gdje su mi roditelji živjeli, gdje su me hranili hljebom. Tamo mi je srce ostalo. Nigdje nema tog vazduha i ugođaja kao u našoj Crnoj Gori. Nema ni naroda kao što je naš.

Zbog toga, slobodno mogu reći da je većina nas u dijaspori veoma nesrećna. Duboko u srcu, živimo za one rijetke trenutke sreće u godini kada smo u domovini.

Imam osjećaj da ću čitavog života biti razapeta između onoga što želim i onoga što objektivno moram. Srce ne poznaje ni vrijeme ni daljinu, srce samo zna gdje pripada i gdje želi biti.

Ali ja imam djecu, kojima dugujem da stvorim uslove za život što je moguće bolje i ugodnije.

Zbog njih se bori: Slavica sa svojom djecom

CGDIJASPORA: Vidjeli ste kako Michael Bader radi marketing za Crnu Goru na sajmu u Minhenu. Koliko Njemci znaju uopšte za nas, da li mislite da Michael treba da dobije priznanje za ono sto radi?

#Slavica Perović: Imala sam priliku da upoznam Michaela, ili bolje rečeno da se s njim ,,upoznam” putem njemačkih medija i sajmova. Naravno da postoje i naši ljudi koji predstavljaju Crnu Goru, ali moram istaći da Michael zaslužuje svako priznanje. Govorim to kao neko ko živi u Njemačkoj i svakodnevno svjedoči koliko se druge države reklamiraju u odnosu na Crnu Goru. Kada neko ko nije ni rođen u Crnoj Gori na tako uvjerljiv način promoviše našu zemlju, bila sam zaista iznenađena, pa čak i oduševljena. Dok sam ga slušala, koliko je bio ubjedljiv i sa kolikim ponosom je predstavljao Crnu Goru, čak i ja, kao rođena Crnogorka, poželjela sam da sam tada bila na tim mjestima. Ha, ha, nekako me je na trenutak vratio u moj Bar.

Njegove mnogobrojne inicijative, uključujući organizaciju turističkih tura poput vožnje turističkim vozom ili obilaska mosta iznad Male Rijeke, kao i način na koji predstavlja ljepote Crne Gore, zaista zaslužuju svaku pohvalu.

CGDIJASPORA: Što mislite na koji način Crna Gora treba da razvija turizma i privlači goste?

#Slavica Perović: Vjerujem da Crna Gora ima mnogo toga da ponudi. Posjedujemo predivnu, netaknutu prirodu, prekrasne nacionalne parkove, nedavno izgrađenu žičaru Kotor-Lovćen, bogatu domaću kuhinju te gostoljubivost i opuštenost našeg naroda. Međutim, kvalitetan marketing je ključan kako bismo iskoristili sve ove potencijale na pravi način. Michael Bader je tu dao izuzetan doprinos svojim angažmanom.

Zahvaljujući njegovim marketinškim inicijativama, primjećujemo porast broja turista koji dolaze iz Njemačke i drugih zemalja, čak i onih koji se odlučuju ostati i živjeti u Crnoj Gori. Smatram da je ključno raditi na tome da Crna Gora privuče turiste tokom cijele godine, a ne samo u julu i avgustu. Da bismo postigli to, trebamo bolje razumjeti interese gostiju i motive njihovih putovanja. Mišljenja sam da nam je potrebno još stručnjaka poput Michaela Badera u oblasti marketinga. Stoga smatram da zaslužuje svaku pohvalu i priznanje za svoj rad.

Prijatelji iz Njemačke koji su joj velika podrška