Intervju sa Sarom Hodžić: Ponosno nosim grb Crne Gore na aerodromskoj uniformi u Berlinu

Svaka priča o mladima koji hrabro kreću u nepoznato nosi sa sobom neizbježnu dozu straha, nostalgije i nade. Takva je i priča Sare Hodžić, djevojke od 21 godine koja je iz srca Crne Gore, iz topline svog doma i zagrljaja porodice, odlučila da život i obrazovanje nastavi u dalekom Berlinu. Kada nosi uniformu na poslu na aerodromu, Sara nosi više od samog grba Crne Gore na grudima – nosi čitavu svoju zemlju sa sobom. Svaki put kada joj priđu sunarodnici, kada čuje prepoznatljiv naglasak, osjeti kako se srce stegne, a duša vrati u domovinu. Ta mala, ali neizmjerno važna priznanja podsjećaju je na to koliko je važno ko je i odakle dolazi, koliko domovina ostaje u srcu, bez obzira na to gdje te život odvede.

Odlazak iz zemlje koja joj je pružila temelje odrastanja i prve korake obrazovanja nije bio lak. Napustiti porodicu, prijatelje, sve ono što je poznato i voljeno, i krenuti u potpuno novi svijet – to je izazov koji traži ogromnu hrabrost.

Ali, duboko u sebi nosila je nešto što joj je davalo snagu – neizmjernu podršku svoje porodice. Brat, koji je ranije krenuo istim putem ka Americi, bio joj je vodič kroz nepoznato, a roditelji, sestre i braća bili su oslonac iz daljine, pružajući joj ljubav koja ne slabi ma koliko kilometara bila daleko. Ta nevidljiva nit, veza koja se ne može pokidati, pratila ju je u svakom koraku u Berlinu.

Berlin, grad koji nikada ne spava, postao je njena nova stvarnost, ali su vezanost za porodicu i ljubav prema Crnoj Gori ostale nepromijenjene. Njena priča nije samo priča o studiranju i karijeri. To je priča o neprekidnoj povezanosti sa korijenima, o ponosu na zemlju iz koje potiče, o porodičnoj ljubavi koja prevazilazi granice. I u trenucima kada istražuje ulice Berlina, uči njemački jezik ili gradi svoju budućnost u IT sektoru, Sara nikada ne zaboravlja odakle je potekla. Svaki povratak kući, u Crnu Goru, za nju je susret sa dušom – povratak u okrilje porodice, na obale Cijevne, u miris ljeta u Baru.

I, bez obzira na to gdje se nalazila, Sara zna da domovina nije samo mjesto – to je osjećaj koji nosi u sebi, ljubav koja prelazi sve granice i nostalgija koja je podsjeća da je, ma koliko bila daleko, uvijek blizu srca onih koji je vole i čekaju.

Sarin put je priča o snovima, hrabrosti i neizbrisivoj vezi s domovinom, koja bez obzira na daljinu, uvijek kuca u njenom srcu.

#CGDIJASPORA: Recite nam nešto o sebi, gdje radite, koja su vam zanimanja u slobodno vrijeme, nešto o porodici?

#Sara Hodžić:  Imam 21 godinu i trenutno studiram Computer Science na engleskom jeziku na SRH University of Applied Sciences u Berlinu. Odluka da se preselim iz Crne Gore u Njemačku bila je jedna od najtežih, jer sam morala ostaviti svoju porodicu i zemlju iza sebe. Ipak, motivaciju za studije u inostranstvu dobila sam zahvaljujući iskustvu iz srednje škole, kada sam provela dva mjeseca na razmjeni u Danskoj, zahvaljujući profesorici Danki Markus. U Danskoj mi se dopao obrazovni sistem i način života, što me inspirisalo da nastavim školovanje van granica Crne Gore.

Porodica mi je uvijek bila velika podrška. Brat se takođe tokom školovanja preselio u Ameriku, i on mi je bio od velike pomoći kada sam se i sama odlučila da krenem putem studiranja u inostranstvu. Njegovo iskustvo, kao i podrška cijele porodice, dali su mi snagu da napravim taj veliki korak.

Trenutno radim na aerodromu u sklopu pripremne prakse pred posao u IT sektoru. Na uniformi nosim grb Crne Gore, i uvijek mi bude drago kad naši putnici to primijete i porazgovaraju sa mnom na našem jeziku.

U slobodno vrijeme volim istraživati Berlin, jer je to ogroman grad koji uvijek nudi nešto novo. Takođe se družim s prijateljicama i radim na usavršavanju njemačkog jezika. Odrasla sam u velikoj, patriotskoj porodici s dva starija brata, jednom starijom i jednom mlađom sestrom. Ta povezanost sa porodicom i ljubav prema Crnoj Gori uvijek me prati, gdje god da se nalazim.

#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o vašem porijeklu i porodici iz Crne Gore?

#Sara Hodžić:  Rođena sam u Podgorici, a svoje djetinjstvo i mladost provela sam između Podgorice i Bara. Bar mi je posebno drag grad jer je to mjesto gdje sam provodila ljeta s porodicom. Baba i đed su bili primorci, i mnoge najljepše uspomene iz djetinjstva vežem za Bar. Nema ničeg ljepšeg nego kad vas neko dočeka kući, kao mene moja porodica, i svaki put kada se vratim u Crnu Goru, to mi donese neopisivu sreću. Iako sam mislila da će mi s vremenom biti lakše odlaziti, svaki odlazak iz zemlje postaje sve teži.

#CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš put od Crne Gore prema Berlinu?

#Sara Hodžić:  Odlazak iz Crne Gore i preseljenje u Berlin bio je preokretnica u mom životu. Od malog grada Podgorice, gdje sam provela djetinjstvo, do dinamičnog i kosmopolitskog Berlina – taj put bio je pun izazova, ali i prilika. Odluka da napustim svoju zemlju sa samo 18 godina bila je teška, naročito zbog jake veze s porodicom i domovinom. Međutim, znala sam da me čekaju velike prilike koje nisam željela propustiti.

Na samom početku, život u Berlinu bio je pun neizvjesnosti. Novi jezik, novi ljudi, drugačija kultura – sve to zahtijevalo je mnogo prilagođavanja. Kao student, suočila sam se sa izazovom ne samo akademskog života već i svakodnevne samostalnosti. Svaki novi korak, od traženja stana do učenja njemačkog jezika, bio je iskustvo za sebe. Ipak, najveći izazov bio je osjećaj distance – ne samo geografske, već i emocionalne – od svega poznatog.

Berlin je, s druge strane, veliki grad koji nudi bezbroj mogućnosti. Uprkos početnim teškoćama, uspjela sam naći način da se uklopim i prilagodim. Grad me privukao svojom otvorenošću i kulturnom raznolikošću, i to mi je dalo priliku da steknem nova iskustva i prijatelje. Put ka prilagođavanju bio je postepen, ali sam kroz njega postajala samostalnija i sigurnija u sebe.

Iako ponekad osjetim nostalgiju za Crnom Gorom, Berlin mi je pružio priliku da se razvijam, ne samo kao student, već i kao osoba. Život u inostranstvu me naučio kako se nositi s neizvjesnošću i kako zadržati motivaciju uprkos svim preprekama.

Latinska izreka “Omnia mea mecum porto” – sve svoje sa sobom nosim – najbolje opisuje moj odnos prema domovini. Iako sam daleko, Crnu Goru nosim u srcu gdje god da se nalazim.

#CGDIJASPORA: Koja su vam omiljena mjesta u Crnoj Gori i zašto?

#Sara Hodžić:  Crna Gora je prepuna mjesta koja za mene imaju poseban značaj, ali ako moram izdvojiti neka od njih, to bi svakako bio Bar, gdje sam provela djetinjstvo, i planine na sjeveru koje su me uvijek fascinirale svojom netaknutom prirodom.

Bar nosi posebno mjesto u mom srcu jer me povezuje s najljepšim uspomenama iz djetinjstva. Šetnje po barskoj rivi i miris soli u vazduhu uvijek me vrate u dane djetinjstva. Osim toga, Stari Bar, sa svojim drevnim ruševinama, odiše duhom prošlih vremena i svaki put kada ga posjetim osjećam ponos zbog naše bogate istorije.

S druge strane, volim planinske predjele Crne Gore, poput Durmitora. Planine me uvijek podsjećaju na to koliko priroda može biti snažna i inspirativna. Tišina i mir koji se tamo mogu doživjeti ne mogu se uporediti ni sa čim drugim. Kad god se želim odmoriti od svakodnevnog stresa, ove destinacije mi pružaju unutrašnji mir i povezanost sa prirodom.

Svaki put kad posjetim ova mjesta, osjećam povezanost sa svojim korijenima. Bez obzira na to gdje živim, ova mjesta me podsjećaju na ljepotu i raznolikost Crne Gore, što je čini jedinstvenom zemljom u svijetu.

#CGDIJASPORA: Da li imate neku posebnu uspomenu iz Crne Gore koja vam je posebno draga?

#Sara Hodžić:  Jedna od najdražih uspomena iz mog djetinjstva i života vezana je za ljetnja okupljanja porodice. Tokom ljeta, rodbina iz dijaspore – iz Amerike, Luksemburga, Bosne i Hercegovine – dolazi u Crnu Goru, i tada smo svi zajedno na okupu. Ta okupljanja su za mene nešto posebno jer pružaju osjećaj zajedništva, bez obzira na to koliko smo udaljeni tokom godine. Svi se tada okupljamo u Podgorici, gdje organizujem roštilj uz dobru muziku i smijeh koji traje do kasno u noć.

Uz roštilj i domaću hranu, uvijek imamo i muziku koja dodatno unosi radost u te večeri. To su trenuci kada su smo svi zajedno, i to me ispunjava srećom jer ti trenuci podsjećaju na pravu vrijednost porodice.

Još jedno mjesto koje me posebno podsjeća na djetinjstvo je Cijevna. Kao djeca, često smo provodili vrijeme na Cijevni tokom vrelih ljetnjih dana, kupajući se u rijeci i igrajući se na obalama. To je bilo omiljeno mjesto za bijeg od vrućina, i kad god ga posjetim, vraćaju mi se sjećanja na te bezbrižne dane ispunjene igrom, smijehom i druženjem s porodicom i prijateljima.

Ti trenuci dio su mog identiteta i nešto čega se uvijek rado sjetim, bez obzira gdje sam u svijetu.

 #CGDIJASPORA: Da li imate neko udruženje Crnogoraca u Berlinu?

#Sara Hodžić:  Da, u Berlinu postoji dosta udruženja našeg naroda, ne samo iz Crne Gore već i sa cijelog Balkana. Često se okupljamo na različitim kulturnim događajima, gdje se promovišu naši običaji, tradicija i muzika. Na tim događajima se osjećam kao kod kuće jer se uvijek okupe ljudi sa Balkana, i ta zajednička veza daje osjećaj bliskosti, iako smo daleko od naših domova.

Trudim se da budem aktivna u tim događajima, posebno kada je riječ o promociji Crne Gore. Uvijek se angažujem da predstavim našu kulturu, ljepote naše zemlje i našu tradicionalnu hranu. Svaki put kada se ukaže prilika, bilo da je to na nekoj manifestaciji ili kulturnom događaju, uključim se kako bih promovisala Crnu Goru i upoznala druge s našim bogatstvom i tradicijom. Smatram da je važno da se čuje glas naše zemlje, a ovakvi događaji su sjajna prilika za to.

Pored toga, u Berlinu se često organizuju koncerti i zabave na kojima nastupaju izvođači iz Crne Gore i sa Balkana, pa se i tada okupljamo. Ta okupljanja su prava prilika da se ljudi povežu, podijele iskustva iz života u inostranstvu i osjete bliskost sa domovinom.

#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?

#Sara Hodžić:  Trudim se da u Crnu Goru dolazim makar svaka četiri mjeseca, ali nažalost, to ponekad bude samo za vikend. Iako su i ti kratki boravci veoma važni, često se trudim da, ako ja ne mogu doći, porodica dođe kod mene u posjetu. Biti sa porodicom, disati naš vazduh i osjetiti poznato okruženje pomaže mi da napunim energiju i motivaciju.

#CGDIJASPORA: Kakve su vaše aktivnosti kada ste u Crnoj Gori?

#Sara Hodžić:  Kada sam u Crnoj Gori, trudim se da maksimalno iskoristim vrijeme s porodicom i prijateljima, ali takođe gledam da se odmorim što više. Život u Berlinu je brz i zahtjevan, posebno kao student, pa su ti trenuci odmora veoma važni za mene.

Provodim vrijeme na plaži, šetam prirodom ili uživam u porodičnim okupljanjima. Ove aktivnosti mi pomažu da se opustim i napunim baterije za sve izazove koji me čekaju u inostranstvu. Svaki put kada se vratim kući, osjećam se kao da ponovno dobijam snagu i motivaciju za nastavak studija i života u Berlinu.

#CGDIJASPORA: Šta bi crnogorska dijaspora širom svijeta mogla da uradi za domovinu i šta je to što Crna Gora ne radi za dijasporu?

#Sara Hodžić:  Mislim da crnogorska dijaspora može igrati značajnu ulogu u promjenama koje su potrebne u našoj zemlji. Nažalost, obrazovanje u Crnoj Gori nije na nivou koji bi trebao biti, a to može potvrditi svako ko je bio na razmjeni ili studira vani. Potrebno je raditi na unapređenju obrazovnog sistema kako bi se mladi ljudi osjećali motivisanim da ostanu kući tokom školovanja.

Što se tiče onoga što Crna Gora ne radi za dijasporu, primijetila sam da ne postoji dovoljno podrške i povezanosti s ljudima koji su otišli iz zemlje. Mnogi iz dijaspore nemaju jasan put za povratak ili prilike za angažovanje u razvoju svoje domovine. Takođe, nedostaje bolja komunikacija i uključivanje dijaspore u procese donošenja odluka. Ako bi se više pažnje posvetilo povezivanju dijaspore s lokalnim zajednicama, to bi moglo stvoriti nove mogućnosti za saradnju i povratak.

Crna Gora treba da se trudi da poboljša uslove i pruža više mogućnosti za lični i profesionalni razvoj. Ako se stvore bolji uslovi za obrazovanje i rad, mladi će se lakše odlučiti na povratak i doprinositi razvoju svoje domovine. Dijaspora može pomoći u promovisanju tih promjena, dijeleći svoja iskustva i znanje, ali je važno da i država prepozna vrijednost ljudi iz dijaspore i podrži ih.

 #CGDIJASPORA: Šta biste poručili mladima iz dijaspore koji žele da se više povežu sa svojim korijenima u Crnoj Gori?

#Sara Hodžić:  Poručujem vam da nikada ne zaboravite svoje korijene. Svaka posjeta domovini je prilika da obnovite veze sa porodicom i prijateljima. Otvorite srce i istražite ljepote koje Crna Gora nudi. Vaša povezanost s domovinom je dragocjena i može donijeti neizmjernu radost i ponos.

Uključite se u aktivnosti i događaje koji slave našu kulturu – bilo kroz udruženja, festivale ili čak putem društvenih mreža. To je sjajan način da upoznate ljude koji dijele vašu strast prema Crnoj Gori. Imajte na umu da svaka mala akcija, bilo da je to posjeta, volontiranje ili dijeljenje vaših iskustava, može imati veliki uticaj na povezivanje sa domovinom.

Povežite se, dijelite svoja iskustva i budite ponosni na ono što jeste, Crnogorci i Crnogorke. Crna Gora nas uvijek željna čeka!