Intervju sa Perom Nikčevićem: U Parizu sam učio i stvarao, ali zavičaj me uvijek zvao nazad

Piše: Nada Kovačević

Pero Nikčević, jedan od najistaknutijih crnogorskih umjetnika, svoj životni i umjetnički put ispisao je između surovih pejzaža rodnog zavičaja i svjetlosti Pariza, grada koji ga je oblikovao kao umjetnika i čovjeka. Njegova priča nije samo priča o umjetnosti, već i o ljubavi prema slobodi, borbi za lični izraz, ženama koje su ostavile neizbrisiv trag na njegov život i neraskidivoj vezi sa svojim korijenima. Iako je nekada rekao da se nikada neće vratiti u zavičaj, sudbina je imala drugačije planove – obećanje dato staroj majci i želja da bude bliže najmlađoj kćerki vratili su ga tamo gdje je sve počelo.

Posljednjih godina, barska i crnogorska publika imale su priliku da uživaju u njegovim izložbama, svjedočeći o umjetniku koji kroz svoja djela istražuje duboke slojeve emocija, prošlosti i identiteta. Ipak, njegov povratak nije bio samo umjetnički – Bar, grad u kojem je njegova kćerka provela mladost, postao je njegova nova luka, mjesto gdje se sjećanja i sadašnjost prepliću.

Nikčević je u svom stvaralaštvu uvijek tražio slobodu, a Pariz, grad svjetlosti i umjetnosti, bio je njegova škola, izazov i inspiracija. Njegova sjećanja na prve korake u tom gradu, u kojem nije poznavao ni jezik ni običaje, odišu snagom volje i upornošću koja ga je vodila ka umjetničkoj prepoznatljivosti. Svaka borba, svaki izazov, bili su koraci ka izgradnji umjetničkog izraza koji je danas autentičan i prepoznatljiv.

Posebno mjesto u njegovom životu zauzimaju žene – kao inspiracija, podrška i kritičari. Svaka od njih, bilo da su iz Crne Gore, Francuske ili drugih krajeva svijeta, ostavila je trag na njegovu umjetnost i ličnost. Žene su, kako kaže, bile i ostale ključni faktor u njegovom stvaralaštvu, jer su kroz svoja djelovanja i emocije pomagale da njegovi radovi dobiju dublji smisao.

U ovom razgovoru za portal #CGDIJASPORA Pero Nikčević dijeli s nama svoje prve umjetničke korake u Stubici kod Nikšića, trenutke prelomnih odluka u životu, kako ga je Pariz oblikovao, šta ga je vratilo zavičaju, ali i kako su žene i roditeljstvo osmišljavali njegov život. Njegove riječi odišu strašću prema umjetnosti i životu, ali i dubokom zahvalnošću prema svemu što ga je oblikovalo. Ovo je priča o umjetniku koji je u umjetnosti pronašao smisao, a u svom povratku zavičaju – mir.

#CGDIJASPORA: Kako je počeo vaš umjetnički put?

#Pero Nikčević: Rođen sam u Stubici, kod Nikšića. Pedagošku akademiju završio sam u Nikšiću, a Likovnu u Beogradu. Sedamdesetih godina sam bio stipendista francuske vlade. Od 1981. do 1984. živio sam u manastiru Reževići kao slikar isposnik. Nakon toga, proveo je nekoliko godina u Belgiji i Francuskoj, a od 1987. živi u Parizu. To je bio trenutak prekretnice u mom životu. Prvo sam sletio na aerodrom Orli, noć je bila, ne poznajem jezik, pitam za autobus, a oni mi se smiju. Počeo sam od nule, smjestio se blizu Notre-Dame i svaki dan išao pješke do Akademije. To su bili dani ispunjeni borbom i učenjem.

#CGDIJASPORA: Zašto ste se odlučili za slikarstvo, a ne za arhitekturu ili nešto drugo?

#Pero Nikčević: Slikarstvo je za mene bilo više od profesije – to je način života. Želio sam da budem profesor na Akademiji, ali sam shvatio da to nije moj put. U Amsterdamu sam doživio trenutak koji me naveo da se potpuno posvetim umjetnosti. To je bila eksplozija u mom duhovnom biću.

#CGDIJASPORA: Kako ste doživjeli Pariz kao mladi umjetnik?

#Pero Nikčević: Pariz me oblikovao. To je grad gdje su se rađale ideje, gdje sam bio okružen veličanstvenim umjetnicima. Spavao sam na Akademiji, sakrivao se kako me ne bi vidjeli. To je danas nemoguće, ali tada sam osjećao nevjerovatnu potrebu da slikam i istražujem. Tamo sam prvi put vidio gole modele i shvatio moć ljudske figure u umjetnosti.

#CGDIJASPORA: Da li ste dolazili u Crnu Goru tokom tog perioda?

#Pero Nikčević: Svako ljeto sam dolazio kući, kod roditelja. To je bila moja nostalgija – zavičaj, krš, korijeni. U Parizu sam učio i stvarao, ali zavičaj me uvijek zvao nazad.

#CGDIJASPORA: Kakav je vaš odnos prema ženama i kako su one uticale na vaš rad?

#Pero Nikčević: Žene su obilježile moj život. Svaka je na svoj način uticala na mene i moju umjetnost. Francuskinje, Amerikanke, čak i jedna Njemica. One su bile inspiracija, ali i izazov. Volio sam i volim žene, one su moji najvažniji saradnici i kritičari.

#CGDIJASPORA: Kako ste se nosili s izazovima umjetničkog života?

#Pero Nikčević: Teško je balansirati. Talent je osjetljiva stvar. Ako ga ne njegujete pažljivo, može se uništiti. Ja sam bio tvrdoglav, nisam želio da me ukalupe. Protivio sam se svemu što bi moglo sputati moju slobodu.

#CGDIJASPORA: Koji umjetnici su na vas ostavili najveći utisak?

#Pero Nikčević: Milo Milunović me naučio jednoj važnoj lekciji – „kad pljunem, napravim sliku“. To je savršenstvo kojem težimo. Lubarda, Rodan, Van Gog – svaki od njih je bio poseban na svoj način. Njihova posvećenost umjetnosti inspiriše me i danas.

#CGDIJASPORA: Da li planirate da ostanete u Crnoj Gori?

#Pero Nikčević: Milo Milunović me naučio jednoj važnoj lekciji – „kad pljunem, napravim sliku“. Da, ovdje želim da provedem ostatak života. Ovo je moj zavičaj, moj krš. Ovdje sam pronašao mir, a umjetnost me i dalje vodi kroz život.

#CGDIJASPORA: Šta biste poručili mladim umjetnicima?

#Pero Nikčević: Njegujte svoj talent, ali ga ne dozvolite da vas pojede. Svijet je surov, ali ako volite to što radite, sve se isplati. Nemojte zaboraviti svoje korijene, jer oni vas čine onim što jeste.