Intervju sa Nizarom Šabović: Na slikarskom platnu osvjetljava skrivene kutke crnogorske duše

Piše: Nada Stojanović

U svijetu umjetnosti, svaka slika nosi svoju priču, a svaki umjetnik svoju viziju. Nizara Šabović, rođena u Rožajama, istinski je kustos Balkana kroz svoje boje i forme. Njena umjetnost nije samo odraz ličnog iskustva, već i most koji povezuje različite kulture i zajednice. U razgovoru za #CGDIJASPORA, Nizara otkriva dubinu svoje inspiracije, vezu s rodnom Crnom Gorom i Sarajevom te ulogu umjetnosti u održavanju veza između dijaspore i matične zemlje.

Sa svakim potezom četkice, Nizara Šabović ne samo da stvara umjetnost, već i rekreira svoje emocionalno vezivanje s Crnom Gorom. Njena paleta boja odražava ne samo raznolikost pejzaža, već i duboke korijene koje nosi iz svog rodnog kraja. Kroz njene radove, osjeća se miris planina koje čuvaju drevne priče, dok se svaka tačka svjetlosti na platnu čini kao da osvjetljava skrivene kutke crnogorske duše. Ova umjetnica, iako fizički na pragu domovine, crnogorsku baštinu nosi sa sobom kroz svaku izložbu, svako putovanje kroz prostor vlastite mašte. U ovom razgovoru, otkrivamo kako se Crna Gora pretapa u Nizarine radove, postajući ne samo inspiracija, već i neizostavni dio njenog umjetničkog identiteta.

CGDIJASPORA: Kako je tekao vaš životni put od rođenja u Rožajama do postavljanja vaših umjetničkih radova širom svijeta, od Berlina do Njujorka?

#Nizara Šabović: Rođena sam u Rožajama, a svoje obrazovanje nastavila na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, usmjeravajući svoj interes ka sociologiji. Moja strast prema umjetnosti vodila me dalje te sam pohađala škole crtanja i slikanja kako bi razvila svoj potencijal. Kroz godine, svoje radove sam izlagala širom svijeta, od Berlina do Njujorka, ostavljajući pečat svoje umjetnosti u različitim kulturama i sredinama. Članica sam likovnog udruženja  HKDLU Napredak u Sarajevu i LK ,,Kula” Rožaje, kontinuirano doprinoseći kulturnom dijalogu između različitih zajednica.

#CGDIJASPORA: Šta je inspiracija vašeg stvaralaštva?

#Nizara Šabović: Život sam po sebi je inspiracija. Ma gdje da idemo uvijek u sebi nosimo ono što nas određuje. Ono prvotno je i temelj svega što  kasnije nadograđujemo, to je onaj miris domovine, mjesta rođenja i odrastanja, kojeg uvijek oživljavamo u mislima kada tražimo božansku iskru u nama.

Veliki uticaj na svaki vid stvaralaštva su i društveni događaji kojima smo svakodnevno izloženi. Što su događaji traumatičniji, to su i djela upečatljivija. Tako su nastali neki moji radovi, poput ,,Zemlje koja diše”, posvećena Bosni i Hercegovini, ,,Majka Halepa”, ,,Materinstvo” posvećeno ženama Avganistana. Nažalost još puno toga  je inspirisano nemilim događajima kojima svjedočimo. Na moju radost inspiracija domovinom je oslikana mnogo vedrijim temama i ljepotama same zemlje, od mostova na Ribnici, te prelijepih pejzaža od sjevera pa do morskih pejzaža na jugu.

Portret sestre – Etne: Ulje na platnu/2019.

#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o svojoj vezi s crnogorskom dijasporom?

#Nizara Šabović: Za sebe ne mogu reći da pripadam klasičnoj dijaspori. Ja živim na pragu domovine. Mogu reći da je nikada nisam ni napustila. Na sreću bavim se poslom koji me ne veže samo za jedno mjesto, te shodno tome živim na relaciji Crna Gora – Bosna i Hercegovina. To su zemlje  koje upoređujem sa licem i naličjem, jedna drugu nadopunjuju u osebujnosti i ljepoti.

#CGDIJASPORA: Koje su vaše omiljene lokacije u Crnoj Gori koje vam nedostaju?

#Nizara Šabović: Kada sam u Sarajevu često mi nedostaje podgoričko ljetnje nebo i povjetarac koji daje svježinu u noćima dok sjedim na terasi porodične kuće ili šetam podgoričkim ulicama. Često u proljeće, kad lale cvjetaju i behar poput bisera treperi na proljetnjem suncu, stanovnica sam Podgorice. I more kad pruži svoje mirise sve do ulica Podgorice mami svojom misterioznošću. Tada pronađem vrijeme da se prepustim dubini plavetnila ispred i iznad mene. U duboko ljeto hodam stazama detinjstva, slušajući lišće koje priča priče prošlosti, a ispod nogu  šušti damar staza kojim su hodili svi oni koji su neraskidivi dio moga bića – moji preci.To vrijeme dijelim sa onima koji i kada ćute razgovaraju. To su oni koji najljepše i najbolje znaju da čuju. Sa njima dijelim svjetonazore i ideje, sa njima se smijem i plačem. Oni su ona esencija sadašnjosti i budućnosti. To su prelijepi pejzaži Rožaja, od Ibarca preko Vukosera pa do Kozara. To su one staze koje vode do vrela Ibra.

#CGDIJASPORA: Kako Sarajevo, kao grad bogate kulturne baštine, utiče na vaš umjetnički proces?

#Nizara Šabović: Sarajevo se živi! To je vječita inspiracija,u njemu vrijeme i stoji i teče. To je mjesto susreta onog tradicionalnog i nadolazećeg, savremenog. Tamo ezani i crkvena zvona veličaju Boga, uz melodiju koja jedna drugu nadahnjuju i nadopunjuju. To je grad u kojem građanin dobija na svojoj punoći.  Preporuka svima  da žive bar godinu dana u ovom gradu kako bi odbacili svaku sumnju u  mogućnost suživota različitosti. Sarajevo vas prihvata otvorenih njedara,   razumijevajući u naprijed da svi koji dolaze, nešto i ostavljaju. Pa na zajedničko zadovoljstvo kroz humor i druženje rađaju se anegdote koje se dugo prepričavaju.

Sarajevo otkrivam svakim danom izvan turističkog opusa. Bolje reći izvan uobičajenog turističkog prezentiranja. Svaki dio oko Starog Grada živi svoju prošlost. Lako je naći inspiraciju u Starom Gradu. Tu su tekije, česme i džamije. Tu se nalazi stara pravoslavna crkva sa, po mom sudu, najljepšim freskama koje se nalaze na prostoru bivše nam domovine. Pored  tolikih spomenika kulture inspiracije ne manjka.

#CGDIJASPORA: Koje su vaše životne priče ili uspomene povezane s Crnom Gorom?

#Nizara Šabović: Svaki dan je nova priča. Kako potičem iz velike familije, koja je jako povezana emotivno i fizički, trudimo se da i mlađe naraštaje koji žive izvan Balkana vežemo za našu tradiciju i kulturu. Ispričaću vam baš jednu anegdotu vezanu za našu porodicu.

Jednog uobičajnog ljetnjeg dana kada smo se okupili u kući roditelja, poveo se razgovor o domovini. Naš mali sestrić, sad odrasli oženjeni momak, je sav ushićen govorio o kraljevstvu zemlje gdje je rođen, veličajući je iznad zemlje gdje su rođeni njegovi roditelji. Nastala je polemika. Brzo smo mu održali čas istorije. Postali smo turistički vodiči našem mališanu. Čas istorije se završio kad smo stigli na odredište. Doveli smo ga do dvorca kralja Nikole u Cetinju, gdje je naučio da svaka zemlja ima svoje prvake. Ostao je dugo iza toga zamišljen.

#CGDIJASPORA: Kako vidite ulogu umjetnosti u održavanju veza između crnogorske dijaspore i matične zemlje?

#Nizara Šabović: Dokaz da kultura nema granica su izložbe na kojim sam partacipirala svojim organizaciskim aktivnostima. Kao sto su izložbe ,,Čekajuću Fatihu” i ,,Tišina” u Podgorici i Sarajevu, te izložba devetnaest umjetnika u Njujorku povodom desetogodišnjice genocida u Srebrenici.

Ono što nadestoje su mostovi kao spone koji bi povezali kulturne niti između dijaspore i domovine. Nadam se da će  u budućnosti biti više sluha prema ideji da se organizuju manifestacije na kojima bi se  uspostavila  uspješnija  saradnja.

,,Jutarnja izmaglica na Skadarskom jezeru”: Ulje na platnu/2010.

#CGDIJASPORA: Planirate li u budućnosti organizovati izložbe svojih radova u Crnoj Gori ili u saradnji s crnogorskim umjetnicima?

#Nizara Šabović: Kao što sam se dosad odazivala na projektima koji su zajednički organizovani, rado bih se odazvala u promociji mog stvaralaštva, kako samostalno  tako i u saradnji sa ostalim umjetnicima.