Piše: Branislav Stojanović
U razgovoru s Mladenom Rakčevićem, vlasnikom vinarije ,,Rakčević” u idiličnom selu Smokovci, uputili smo se na putovanje kroz vlastitu prošlost i strastvenu priču o obnovi porodične baštine. Od samih temelja njegove vizije, pa sve do ostvarenja snova o vinu i turizmu, razgovarali smo o putu koji nije bio brz, ali je zato bio ispunjen dubokom ljubavlju prema zavičaju i tradiciji.
Mladen nam je otkrio da je njegov put prema vinarskom biznisu bio pažljivo smišljen. Sa svojim dolaskom u Smokovce, gdje je s roditeljima pronalazio svoj mir, njegova povezanost s ovim selom postajala je sve snažnija. No, pravi zamah dogodio se nakon očeve smrti 2004. godine, kada je imanje bilo zanemareno više od decenije i po. Upravo tada, Mladen je odlučio da će vratiti život vinogradu i obnoviti porodičnu kuću, pretvarajući je u vinariju koja će ponovno procvjetati.
Odluka da napusti karijeru rukometaša, uprkos postojećem ugovoru, nije bila laka, ali je bila motivisana željom da bude bliže svojoj kćerki Iskri i da ostvari svoje snove na svom rodnom tlu. Oživljavanjem stare porodične kuće, nazvane po prađedu koji je otišao u pečalbu kako bi sagradio dom, Mladen je započeo svoju priču o obnavljanju tradicije.
Kroz ove priče o porodičnoj istoriji i borbi za obnovu imanja, Mladen je uspio da stvori ne samo vina koja su nagrađivana, već i destinaciju koja privlači turiste iz različitih djelova svijeta.
Kroz naše razgovore, otkrili smo da su turisti oduševljeni ne samo prirodnim ljepotama Smokovaca, već i domaćom hranom i gostoprimstvom koje im pruža Mladen. Osim toga, Mladen planira dalje unapređenje svoje ponude, dodajući aktivnosti poput obilaska staza i kulturnih znamenitosti kako bi turistima pružio potpuni doživljaj.
#CGDIJASPORA: Kako ste došli na ideju da krenete u biznis i kada?
#Mladen Rakčević: Nisam preko noći. Kako sam dolazio sa roditeljima u Smokovce zavolio sam selo. Kada je otac preminuo 2004 godine đed nije mogao da održava imanje. Niko tu nije živio 15 godina pa je sve bukvalno propalo. Meni je uglavnom bio san da dođem u Smokovce da obnovim vinograd, i da krenem u tu vinsku i turističku priču.
Generalno sam zamišljao kad završim karijeru rukometaša i da ostvarim taj moj san o vinariji i turizmu. Karijeru sam prekinuo sa 36 godina iako sam imao ugovor na još dvije godine. Kćerka Iskra je krećala u školu pa sam htio da budem bliže njoj.
Vratio sam se u selo i već tri ipo godine živim ovđe. Dvije godine su sa mnom bili četiri moja prijatelja Albanca, sa kojima sam sve ovo obnovio.
#CGDIJASPORA: Ispričajte nam istoriju porodične kuće?
#Mladen Rakčević: Staru prađedovu kuću smo renovirali, a kuća ima svoju priču zato je vino dobilo ime Pečalbar. Prađed je otišao u pečalbu za Ameriku da radi u rudnike, slao je pare da se kuća sagradi.
Na poziv kralja Nikole da se ide na Skadar Niko Jokov Rakčević došao je iz Amerike. Da bi došao trebao mu je novac, pa je poslao depešu svom ocu, kako znaš i umiješ pošalji mi novac za put. Čukunđed je pozajmio 30 fjorina i poslao mu, Niko Jokov je došao, nakon čega je poginuo na Skadar.
Kuća je bila završena, jedan njen dio pripadao je crkvi i taj dio je moj prađed otkupio. Dio kuće sam preuredio za stanovanje, a od štale đe je bila stoka napravio sam vinariju.
Obnovio sam vinograd i krenuo u proizvodnju vina. Imao sam dobru sirovinu za proizvodnju vina i na sajmu vina Montevino 2019. moja dva vina su bila šampioni, i to me lansiralo u smislu prodaje. Proizvodim do 3.000 flaša godišnje.
#CGDIJASPORA: Koliko je profitabilan seoski turizam? Da li država pomaže ovu vrstu turizma?
#Mladen Rakčević: Više je taj sluh teorijski, nego što se to praktično primjenjuje. Da bi se čovjek bavio seoskim turizmom treba da ima elementarne uslove, to je put, struja i voda. Nažalost većina to nemaju.
Meni je vizija bila da kako sam gledao male vinarije po inostranstvu, (Francuska, Hrvatska i Italija) da tako i ja napravim. Sve ovo radim iz ljubavi i vjerujem da je ovo budućnost. Od ove ljubavi i živim.
#CGDIJASPORA: Kad su počeli da dolaze prvi turisti na vaše imanje?
#Mladen Rakčević: Za vrijeme korone nije bilo turista, tek poslije počinju da dolaze. Primjetio sam da se mnogo turista orijentiše prema putokazima kako bi istražili okolinu. Osim toga, prepoznao sam važnost marketinga i korišćenje socijalnih mreža kao alata za privlačenje turista.
#CGDIJASPORA: Koliko imate čokota loze i koliko vina možete proizvoditi godišnje?
#Mladen Rakčević: Na imanju imam 1.500 čokota loze i planiram da zasadim još 500. Do sada imam samo crno vino, a novih 500 čokota bih zasadio za bijelo vino, sorte su autohtoni vranac i francuski kaberne sovinjon. Od ovih sorti pravim te kupaže, za sada imamo tri etikete uskoro će i četvrta koja će se zvati Iskra i probaćemo da napravimo 1.000 flaša samo crno. U planu je i priprema apartmana za ovu sezonu, ali čekam sredstva od IRF da bi to mogao završiti. Napravio sam tri bistijerne, koje po potrebi punim pumpama sa izvora. Napon struje je dosta slab trebalo bi ga pojačati, a sreća je što ja jedini stalno živim u Smokovce. Planiram takođe još auto kamp na brdu gdje ima jedna dolina.
#CGDIJASPORA: Odakle su turisti koji vas posjećuju?
#Mladen Rakčević: Dolaze sa svih destinacija. U početku su bili pretežno Rusi i Ukrajinci zbog situacije u njihovim zemljama. U prethodnoj godini bilo je Belgijanaca, Holanđana i Francuza.
#CGDIJASPORA: Što se turistima najviše sviđa?
#Mladen Rakčević: Oduševljeni su prirodom, a posebno sa mirom koji ovđe vlada daleko od civilizacije. Sviđa im se i hrana koju im ja pripremam. To su naši domaći proizvodi – organsko povrće koje mi proizvodimo. Kupujemo domaću prasad za sušenje mesa, a od komšija iz susjednog sela kupujem sir koji takođe sušim. Specijaliteti za predjelo su pršuta, vrat, pečenica, razni sirevi i sezonska salata. Jela koja spremam su jagnjeće, teleće pečenje ispod sača, a zimi raštanj i zelje.
#CGDIJASPORA: Što još planirate za neki duži period?
#Mladen Rakčević: U planu mi je da turistima omogućim i neke aktivnosti kada kod mene dođu da noće. Da napravim i obilježim stazu do sela Njiva koje je udaljeno od Smokovaca dva kilometra, u nastavku staza do jezera i Poseljana, zatim preko Rijeke do Virpazara.
U sklopu kulturnog turizma sa gradonačelnikom Cetinja sam pričao da se obnovi spomenik Petra Lubarde, tu je i grob Dada Đurića i aktivirana je priča za Košćela.
#CGDIJASPORA: Šta imate da poručite na kraju?
#Mladen Rakčević: Kao što sam i ranije rekao, ovo je mala vinarija u malom selu sa prelijepom prirodom, mirom, crnim vinom i domaćom hranom. Turista će taj osjećaj svega pamtiti dugo i otići zadovoljan.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].