Piše: Nada Kovačević
Kada mladić iz male zemlje, napusti dom u potrazi za znanjem, nosi sa sobom cijeli svijet osjećanja, snova i nade. Milan Korać, čiji su korijeni iz malog sela Bjeloševina u Župi Nikšićkoj, a rođen u Podgorici, krenuo je put Turske, ostavljajući iza sebe domovinu koju voli više od bilo kog mjesta na svijetu. U njegovom koferu nijesu samo knjige i odjeća – tu su i sjećanja na mirise planinskog vjetra, boje beskrajnih zelenih prostranstava i zvukovi rijeke koja prolazi njegovim rodnim krajem.
Odrastao je u Podgorici, uz roditelje i stariju sestru koji su mu sve na svijetu, a ipak je znao da mora krenuti dalje, da ostvari san i pomjeri granice vlastitih mogućnosti. U trenucima kada mu nedostaju najmiliji, Milan osjeti kako ga grli ono nevidljivo – podrška porodice, otac čija je posvećenost radu uvijek bila primjer, majka koja bi uvijek bila tu kada zatreba, i sestra koja ga voli i razumije bez riječi. I tako, dok gradi svoj život u Mersinu, hiljadama kilometara daleko, Milan zna da te kilometre briše ono što mu srce osjeća – ljubav prema porodici i domovini.
Milan sada studira na Univerzitetu u Mersinu, fokusiran na svoju strast – film, medije i umjetnost. Oduvijek je volio da glumi, da stvara, da sanja pred kamerom i iza nje. Kada govori o Turskoj, sjaj u očima otkriva njegovu ljubav prema njihovoj kinematografiji, ali kada priča o Crnoj Gori, taj sjaj postaje toplina. Jer Turska je zemlja gdje gradi budućnost, ali Crna Gora je dom koji u svakom trenutku nosi sa sobom.
Sada, dok se privikava na novi svijet, novi jezik i nove ljude, Milan ne zaboravlja ko je i odakle dolazi. Njegova ljubav prema filmu i kinematografiji, strast koju je otkrio, vodi ga kroz staze stvaranja i umjetnosti. I dok priča o Crnoj Gori, o njenoj istoriji, ljepoti i kulturi, osjeća kako oči njegovih novih prijatelja zasjaje. Vidjeti interesovanje ljudi iz drugih zemalja, znati da bi jednog dana mogli poželjeti da vide ljepote njegove zemlje, za Milana je najljepši osjećaj i znak da korijeni koje nosi sa sobom nisu uzaludni.
Ovaj razgovor za portal #CGDIJASPORA otkriva iskustva, Milanove snove i nostalgiju, ali i snagu mladog čovjeka koji s ponosom priča o zemlji koju voli.
#CGDIJASPORA: Milan, možete li nam reći nešto o svom porijeklu i obrazovanju?
#Milan Korać: Porijeklom sam iz Župe Nikšićke, iz sela Bjeloševina, ali rođen sam u Podgorici, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Moji roditelji i starija sestra žive u Podgorici. U želji da ostvarim svoje snove i pomjerim granice, odlučio sam se preseliti u Tursku. Iako sam fizički daleko od njih, porodica mi pruža veliku podršku. Otac je često putovao zbog posla, pa sam od malena naučio da smo srcem povezani, bez obzira na kilometre između nas.
#CGDIJASPORA: Gdje trenutno studirate i kako ste odabrali svoj studijski smjer?
#Milan Korać: Dobio sam stipendiju na Univerzitetu u Mersinu, na Fakultetu komunikacija, smjer radio, televizija i film. Trenutno pohađam kurs turskog jezika, koji je dio stipendije, kako bih dostigao C2 nivo. Sledeće godine počinjem sa redovnim studiranjem.
#CGDIJASPORA: Kako ste se prilagodili novoj sredini i životu daleko od kuće?
#Milan Korać: Iako je ovo moja prva godina daleko od kuće, prilagođavanje nije bilo teško. Već sam pohađao kurs turskog jezika u Crnoj Gori, što mi je dosta pomoglo da se lakše snađem ovdje.
#CGDIJASPORA: Šta vas je inspirisalo da odaberete studije iz oblasti filma?
#Milan Korać: Kao dječak, volio sam glumu i imitaciju, a oduvijek su me zanimali filmovi i serije. Međutim, kroz odrastanje sam zanemario tu svoju ljubav. Upisao sam srednju mašinsku školu, iako sam znao da to nije ono što želim. Tada sam bio premlad da shvatim koliko mi film znači. Za Tursku sam se odlučio jer obožavam njihovu kinematografiju.
#CGDIJASPORA: Kakvo je vaše iskustvo s ljudima u Turskoj?
#Milan Korać: Ljudi su me u Turskoj srdačno prihvatili i uvijek su spremni da mi pomognu. U domu borave ljudi iz raznih krajeva svijeta, i svi se međusobno izuzetno poštujemo. Trenutno sam jedini iz Crne Gore, ali imam prijatelje sa Balkana, konkretno iz Albanije, kao i iz drugih zemalja poput Afganistana. Srećan sam što nas različitosti naših vjera i nacija spajaju i omogućuju nam da učimo jedni o drugima.
#CGDIJASPORA: Kako izgleda vaš svakodnevni život u Mersinu?
#Milan Korać: Moji dani su ispunjeni. Prvi dio dana posvećen je kursu i učenju, dok ostatak vremena provodim s prijateljima iz doma. Imamo teretanu i prostor za društvene igre, a kada ne idemo na kurs, organizuju nam izlete kako bismo bolje upoznali ovo mjesto. Nikad mi nije dosadno, i svaki trenutak provodim kvalitetno.
#CGDIJASPORA: Da li se borite s nostalgijom za domovinom?
#Milan Korać: Najteži dio ovog perioda su trenuci nostalgije. Ne postoji mjesto koje mom srcu znači više od Crne Gore. Trudim se da upoznam ljude oko sebe s našom kulturom, ljepotama i istorijom. Pokazujem im slike Crne Gore i s ponosom pričam o svom narodu. Neki su čak izrazili želju da je posjete sa mnom. Koristim ovu priliku da ohrabrim i sve naše ljude iz dijaspore – neka nikad ne zaborave svoje korijene, i neka se s ponosom sjećaju svoje domovine.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].