Intervju sa Markom Sjekloćom: Crnogorska kultura nam je ugrađena kao djeci od malena

Svaki intervju nosi svoju posebnu priču, ali priča Marka Sjekloće posebno odjekuje u srcima onih koji su proživjeli buran život ispunjen promjenama, putovanjima i sjećanjima na prošlost koja oblikuje sadašnjost. Marko Sjekloća, sa bogatom karijerom u jugoslovenskoj diplomatskoj službi, novinarstvu, i privatnom sektoru, predstavlja simbol generacije koja je živjela u doba velikih promjena.

Marko je svoju obrazovnu i profesionalnu karijeru gradio kroz političke nauke u Ljubljani i podiplomske studije međunarodne trgovine u Beogradu, a njegova posvećenost istraživanju i dokumentovanju ljudskih sudbina vodi ga do najdaljih krajeva svijeta.

Njegov rad u jugoslovenskoj diplomatskoj službi bio je samo početak jednog dinamičnog puta. Nakon raspada Jugoslavije, Marko se našao u Buenos Airesu, gdje je radio kao dopisnik za mariborski ,,Večer” i tršćanski ,,Primorski dnevnik”, te neko vrijeme za ,,Pobjedu”. Ovo iskustvo omogućilo mu je da iz prve ruke posmatra život i izazove balkanskih iseljenika u Argentini, što je postalo inspiracija za njegovo kasnije istraživanje.

Markova strast prema istraživanju iseljavanja rezultirala je knjigom ,,Čez morje v pozabo” (Preko mora u zaborav). U toj knjizi otkriva zaboravljene istorije iseljenika iz bivše Jugoslavije, priče koje su sačuvane zahvaljujući njegovoj predanosti. Kroz godine strpljivog prikupljanja podataka, intervjua i arhivske građe, Marko je uspio sačuvati dio istorije koji bi inače bio izgubljen. Njegova knjiga ne samo da dokumentuje migracije, već prenosi i emotivne priče iseljenika, njihove borbe, nade i nostalgiju.

U ovom intervjuu za #CGDIJASPORA, Marko će podijeliti svoja iskustva iz jugoslovenske diplomatske službe, izazove sa kojima se susreo prilikom istraživanja i pisanja knjige, te najupečatljivije priče iz vremena provedenog u Argentini. Njegova priča je ne samo svjedočanstvo o bogatstvu ljudskih sudbina i istorijskih tokova, već i o ličnoj posvećenosti očuvanju kolektivnog sjećanja. Upoznajte Markov svijet, svijet u kojem se prošlost i sadašnjost prepliću kroz priče iseljenika, i saznajte više o njegovim planovima i razmišljanjima o budućnosti.

Njegovi brojni članci i stručne rasprave o svjetskom ekonomskom i finansijskom sistemu  nalaze se na saju www.markosj.net.

#CGDIJASPORA: Možete li nam reći nešto više o vašem iskustvu rada u jugoslovenskoj diplomatskoj službi i kako je to uticalo na vašu kasniju karijeru i interesovanja?

#Marko Sjekloća: Iskustvo je bilo jednokratno. U to vrijeme jugoslovenska diplomatija je bila jedna od najiskusnijih u svijetu. Mnogo sam naučio. Mnogo toga se događalo kad su počele svađe unutar Jugoslavije. To se odražavalo i na odnose unutar same jugoslovenske diplomatije. Zbog svih tih događaja i parcijalnih interesa, zloupotrebe politike i diplomatije nakon raspada Jugoslavije, nijesam bio mnogo zainteresovan da se vratim u diplomatiju. Svoja iskustva sam kasnije upotrijebio na drugom mjestu.

#CGDIJASPORA: Kako ste došli do ideje istraživanja iseljavanja Slovenaca (i drugih naroda bivše Jugoslavije) u Argentinu? Koje su bile najveći izazovi u istraživanju i pisanju knjige ,,Čez morje v pozabo”?

#Marko Sjekloća: Ideja je sazrijevala usput. Uočio sam da ne postoji nijedna kompletna knjiga koja bi ispričala istoriju iseljavanja u Argentinu, ne samo Slovenaca nego niti drugih naroda sa područja Balkana. Na početku još nijesam mnogo o tome razmišljao i izgubio sam priliku da skupim mnogo korisnih podataka i dokumenta. Ali kad se to počelo skupljati samo od sebe, zaključio sam da sam jedini koji može napisati takvu knjigu. Naime bio sam poslednji koji je uspio ispitati tada još žive iseljenike. To su bile 90. godine 20. stoljeća i stari iseljenici su počeli da odlaze. Veliko iznenađenje me je čekalo kad sam počeo da sistematski skupljam građu. Nakon smrti iseljenika potomci su kao po pravilu svu dokumentaciju i sve što su iseljenici čuvali kao odkaz o svom radu u iseljeništvu, bacali. Jednom sam otišao kod potomaka predsjednika prekmurskog slovenačkog društva i zamolio za građu koju je ostavio njihovo otac o iseljeničkom klubu. Sljedio je šok jer su samo nekoliko mjeseci ranije spalili čitav odman sa svom dokumentacijom. To je ogromna šteta za proučavanje istorije iseljavanja iz tadašnje Austro-ugarske. Zato je doći do izvornih dokumentata bio najveći izazov. Od argentinskih arhiva, posebno diplomatskog arhiva, malo je koristi. U arhivima u Argentini nalazi se malo dokumenata i sve je nesređeno. Ipak sam došao do nekih dokumentata, recimo iz vremena Kralja Nikole. Tek kad je prošlo nekoliko godina nakon izdavanja knjige shvatio sam da je nastala u zadnjem trenutku, jer u njoj učestvuju još živi svjedoci. Sada, nakon tridesetak godina, niko od njih više nije živ. Danas više takvu knjigu ne bih mogao napisati.

Marko sa suprugom. Ona je rođena u Argentini, ali je ćerka bosanskog iseljenika u Argentinu

#CGDIJASPORA: Možete li podijeliti neka od najupečatljivijih iskustava ili priča koja su vas oblikovala ili iznenadila tokom vašeg boravka u Argentini?

#Marko Sjekloća: Ima mnogo priča koje su mi ispričali iseljenici. Jedna mi je ostala u dubokom sječanju. Naime u Argentini su se iseljenici dijelili po političkoj pripadnosti isto kao u Jugoslaviji. Tako su nakon rata sporovi između starijih iseljenika koji su bili za Jugoslaviju i političnih izbjeglica nakon rata bili jako zaoštreni i dolazilo je i do međusobnog nasilja. Crnogorci su recimo pucali na bivšeg hrvatskog poglavnika Antu Pavelića. Slovenski primorski iseljenici organizirali su se u tajne trojke i izvodili brojne propagandne akcije i skupljanje novca i proizvoda za slanje brodom Partizanka u Jugoslaviju koja se oporavljala nakon rata. Jednom su izveli provokaciju i pucali sa visokih zgrada na argentinsku vojsku. A pošto su između njih bili nekadašnjih jugoslovenski kvislinški saveznici okupatora, vojska je smatrala da su pucali iz njihovih redova i uzvratili su vatru na njih. Takvih anegdota ima mnogo.

#CGDIJASPORA: Vaša knjiga ,,Čez morje v pozabo” obrađuje temu iseljavanja Slovenaca i drugih naroda bivše Jugoslavije u Argentinu. Možete li istaći neke od ključnih nalaza ili zaključaka koje ste izvukli iz svog istraživanja?

#Marko Sjekloća: Vjerovatno nalaz koji me najviše iznenadio jeste da većina iseljenika svjesno želi da zaboravi odakle potiču. Iznenadilo me i to što nigdje u stručnim knjigama nijesam našao taj zaključak. Analizirao sam broj iseljenika po raznim narodima i svugdje sam naišao na isti zaključak. Većina je lako zaboravljala svoju domovinu. Kad sam ušao dublje u razloge, nije ih bilo teško naći: prvo, iseljenici nisu otišli, nego su “izbačeni “(!) “Izbačeni” su uglavnom zato jer nije bilo dovoljno hljeba za sve. Odlazila su najviše najmlađa braća i sestre što je značilo da su ostala u kući jedna usta manje za prehraniti. Drugi su odlazili zbog politike. Recimo Austrougarska je davala jako povoljne kredite za brodske karte u Boki Kotorskoj zbog razloga da se riješe revolucionalnih mladih radnika. To su razlozi zbog kojih je veliki dio iseljenika otišao sa gorčinom. Mi danas to ne vidimo, imamo pogrešnu sliku kako svi seljenici pate za svojom domovinom.

Drugo što sam primijetio u na primjeru Crne Gore jeste da je odlazilo deset puta više muškaraca nego žena. Takvog nesrazmjera kod drugih naroda Balkana nije bilo.

Danas, nakon četiri ili čak šest generacija, vraćanje svojim korijenima je već nešto drugo. Tu je želja sa upoznavanjem svojih korijena, ima mnogo sentimentalnoga, a svakako i crno-bijelog, pojednostavljenog pogleda na svoje porijeklo.

Kopija dokumenta tadašnjeg ministra inostranih poslova Crne Gore Plamenca iz 1922. godine, upućeno Ministarstvu inostranih poslova Argentine

#CGDIJASPORA: Koji su vaši planovi ili projekti u budućnosti?

#Marko Sjekloća: Ozbiljnih planova o toj temi iseljavanja više nemam. Vjerovatno je najveći razlog u tome što dubljeg interesa za rad sa iseljeništvom na ovim prostorima nema, sem kad je u pitanju kulturna saradna ili politička ili ekonomska korist. Imam još vrijednu dokumentaciju iz raznih arhiva koju ću morati još da dam u javnost i koja bi trebala da posluži mlađim istraživačima da nastave sa radom na toj temi.

#CGDIJASPORA: Da li planirate dalje istraživati ili pisati o temama koje vas posebno interesuju?

#Marko Sjekloća: Svakako da bih volio neke teme dublje da istražim ali je problem u tome što u Sloveniji gdje živim nije bilo mnogo interesa. Da je neka inistitucija predložila da se dalje radi na tome, ja bih možda pristao. Ali sam više nijesam imao interesa već i zbog toga što sam čitav taj projekat financirao sam. Jedino mi je ministarstvo kulture Slovenije financiralo prijevod drugog izdanja knjige na španjolski jezik.

#CGDIJASPORA: Da li vam je otac tokom odrastanja pričao o Crnoj Gori i postoji li ljubav prema domovini vaših predaka?

#Marko Sjekloća: Moj je otac stalno pričao o prošlim vremenima i Crnoj Gori i svake godine nas je i vodio u Crnu Goru. Tako da je crnogorska kultura ugrađena nama djeci od malena. Ja sam mu nekoliko puta predložio da njegove iskaze snimimo, ali nijesmo do toga došli. On je bio jako vezan na svoj kraj i do kraja života nije prodao nijedan metar svoje zemlje. Drugi razlog je bio katastarski problemi, nesređenost granica, i još brojni drugi problemi. Zato ga potpuno razumijem. U sebi je čuvao i gorčinu jer je primjećivao da Crna Gora ne ide naprijed putem koji bismo željeli. Ostajala je u nekoj magli prošlosti, a svijet je napredovao. To je mom ocu, a i nama drugoj generaciji, najviše smetalo i zato nije više nije imao želje da putuje u Crnu Goru.

#CGDIJASPORA: Imate li želju da dolazite u Crnu Goru i gdje obično boravite?

#Marko Sjekloća: Biću iskren. Imam želju da vidim rođake, imao sam još više želje dok su mi bili živi moja baba i stričevi. S njima sam mnogo pričao, posebno o političkim događajima, tradiciji, o našoj velikoj porodici itd. Sad više njih nema. Ostala je živa još samo jedna strina u Nikšiću te braća i sestre od stričeva i tetaka kod kojih i dolazim. Vidim da Slovenci i potomci Crnogoraca iz Slovenije rado dolaze u Crnu Goru zbog mora i planina te još uvijek domaće hrane. Ali bismo s mnogo više želje dolazili u Crnu Goru kad bi ona bila član Evropske unije i kad bi počela da se brže razvija.