Intervju sa Jasnom Zaganjor: Niđe sunce ne grije kao u Crnoj Gori

Piše: Nada Stojanović

Jasna Zaganjor je žena čije srce kuca istovremeno i u Podgorici i u Štokholmu. Njena priča o preseljenju iz rodnog grada u Švedsku nosi sa sobom mješavinu emocija – od uzbuđenja zbog novih početaka do tuge zbog udaljenosti od porodice i doma. Jasna, koja je završila Pravni fakultet u Podgorici, sada pronalazi svoj put u stranoj zemlji, gradeći karijeru, ali istovremeno njegujući svoje korijene i veze s domovinom. Kroz njene riječi, otkrivamo ne samo izazove prilagođavanja u novoj sredini, već i duboku privrženost porodici i domu koji ostaju duboko usađeni u njenom srcu. Ovo je priča o hrabrosti, ljubavi i istrajnosti u suočavanju sa životnim promjenama i nepoznatim putevima.

Njene riječi o prilagođavanju na život u stranoj zemlji, borbi s stranim jezikom i osjećaju nostalgije za domovinom prožete su iskrenim emocijama. Jasna s ljubavlju opisuje svoj odnos s roditeljima i obitelji u Crnoj Gori, ističući koliko joj je važno održavanje bliskosti s njima uprkos fizičkoj udaljenosti.

Iz njenog glasa odzvanjaju duboke emocije dok govori o svojim razmišljanjima o budućnosti, o povratku u Crnu Goru i ljubavi prema domovini. Kroz sve te trenutke, Jasna nas podučava važnosti otvorenosti prema novim izazovima i promjenama, dok istovremeno njeguje svoje korijene i veze sa svojom prošlošću.

#CGDIJASPORA: Koje su glavne razlike između života u Švedskoj i u Crnoj Gori?

#Jasna Zaganjor: Postoje razlike, svakako. Švedska, posebno zadnjih godina, zbog raznih događanja u Evropi i svijetu, postaje sve više multikulturalna, pri ćemu se i oni sami suočavaju sa tim i imaju izazove u tome. Sistem je drugačiji. Postoje razne stvari. Počela sam to da primjećujem od kada sam saznala da ću postati roditelj, kroz zdrastvo, vrtiće, školstvu, poslu. Taj njihov pristup, način rada, kroz moje iskustvo je dosta pozitivan.

Birokratija nije tolika izražena kao u Crnoj Gori. Skoro sve se moze završiti digitalno. Vrlo malo raspolažeš sa papirima. Övjeravanje papira kao i da ne postoji.

Svi imamo pored svog datuma rođenja i četiri jedinstvena broja. Državne ustanove. na primjer imaju svoju aplikacuju, u kojoj može da se ulogujete svojim matičnim brojem i time završite razne stvari koje su potrebne: od zakazivanja termina, do određenih informacija i dokumenata.

Razlika je i za roditelje koji imaju djecu koja idu u vrtić ili školu. Kada jedan od roditelja ostane kući sa djetetom u slučaju bolesti (prehlade, itd) onda taj roditelj može zatražiti novčanu nadoknadu od određene državne ustanove za taj dan ili te dane odsustva sa posla. To se naravno može odraditi sve elektroniskim putem. Ne znam kako je to uređeno u Crnoj Gori.

Vrtići i škole su takođe drugačije. Sve škole imaju produžene boravke, sve do četvrtog ili petog razreda. S obzirom da su sva djeca u produženim boravcima, prostori su opremljeni kako bi se djeca osjećala kao kod kuće. Tu se igraju razne društvene igre, provode vrijeme napolju, te se organizuju različite aktivnosti. Djeca u školama dobijaju doručak, ručak i užinu, a škola finansira knjige i školsku opremu.

Švedska je veoma ekološki osviještena. Posebna pažnja se posvećuje reciklaži i čistoći. Sve počinje od sortiranja smeća koje se svakodnevno baca, a sve je pažljivo razvrstano u posebnim kontejnerima.

Jasna sa ćerkom i suprugom

#CGDIJASPORA: Kako ste se prilagodili na život u stranoj zemlji, posebno u kontekstu kulture i jezika?

#Jasna Zaganjor: :  Rođena sam u Podgorici, završila sam Pravni fakultet u Podgorici, trenutno živim u Štokholmu. Udata sam i imam ćerku od osam godina. Preselila sam u Švedsku 2014. godine kada sam upoznala mog muža, koji je takođe iz Crne Gore, a koji već odavno živi u Švedskoj.  Mislim da sam se lako prilagodila, prihvativši preseljenje na pozitivan način. Naravno, bilo je raznih izazova, posebno u vezi sa jezikom. U Švedskoj je sistem učenja švedskog jezika već dugo uspostavljen, tako da imaju veoma dobro organizovan sistem u vezi s tim. Međutim, ne mogu izbjeći osjećaj stalne nostalgije za svojom porodicom u Crnoj Gori. Dakle, imam mješovite osjećaje.

#CGDIJASPORA: Koliko često posjećujete Crnu Goru i koliko vam je važno održavanje veze s roditeljima?

#Jasna Zaganjor: Posjećujem Crnu Goru svake godine, a najviše ljeti. Vrlo mi je važna veza sa roditeljima. I sada kad i ja imam ćerku, razumijem mnogo više moje roditelje. Vrlo mi je važno da i moja ćerka ima blizak odnos sa njima i ostalom rodbinom/prijateljima u Crnoj Gori.

#CGDIJASPORA: Kako se nosite s nostalgijom za domovinom?

#Jasna Zaganjor: Najviše mi nedostaju roditelji i sestra. Sada, zahvaljujući socijalnim mrežama i internetu, vrlo je lako stupiti u kontakt s njima kad god poželim. Naravno, video pozivi mnogo pomažu u održavanju veze.

Jasnini roditelji u posjeti Štokholmu

#CGDIJASPORA: Da li postoji nešto posebno u Crnoj Gori što vam nedostaje dok ste u Švedskoj?

#Jasna Zaganjor: Vrijeme, definitivno. Naravno tu su roditelji, sestra, ostala rodbina i prijatelji kao što sam već napomenula. Kao što je poznato, skandinavske zemlje su vrlo hladne – kratka ljeta, a duge zime. Vrijeme zaista utiče na način života. Svaki put kad dođem u Crnu Goru, obradujem se Suncu i lijepom vremenu Zaista treba da više cijenimo što imamo nevjerovatnu klimu u Crnoj Gori.

#CGDIJASPORA: Kako su vaši roditelji reagovali na odluku da živite u inostranstvu i kako održavate bliske odnose s njima uprkos fizičkoj udaljenosti?

#Jasna Zaganjor: Sigurno im nije bilo lako, ali od samog početka imala sam njihovu podršku. Sada, kao i sam roditelj, još više ih razumijem.

Moja situacija je bila specifična kada je u pitanju odluka o preseljenju i način na koji se sve odvijalo. Sve je počelo kada sam upoznala svog sadašnjeg muža, koji je već tada živio u Švedskoj, pa im je sve već bilo jasno. Lično, nikada nisam razmišljala o odlasku u inostranstvo, ali život zaista može biti nepredvidiv.

Svake godine, kao što sam već pomenula, posjećujem svoje roditelje sa svojom porodicom i to mi je izuzetno važno.

#CGDIJASPORA: Da li razmišljate o povratku u Crnu Goru u budućnosti?

#Jasna Zaganjor: Često, ali za sada ostajemo da živimo u Svedskoj. Mada, ta misao o povratku uvijek postoji kod mene, naravno. Možda jednog dana… ali treba ,,vise kockica da se poklope” za povratak, narodski rečeno. Tu je mnogo faktora koji utiču. Crna Gora je zemlja gdje sam rođena i provela svoje djetinjstvo, školovanje i uvijek će imati posebno mjesto kod mene.

#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoju karijeru i profesionalne izazove koje ste doživjeli u Švedskoj?

#Jasna Zaganjor: Moj prvi posao u Švedskoj je bio u u Birou za zapošljavanje. To je išlo ovako: Nakon završenih kurseva švedskog jezika, prijavila sam se na Biro za zapošljavanje. Biro nudi razne programe usmjerene prema različitim profilima ljudi, njihovom obrazovanju i radnom iskustvu. Jedan od takvih programa je onaj koji pomaže ljudima s akademskim obrazovanjem iz druge države. Upisala sam se u taj program i dobila mentora koji mi je pružao podršku i usmjeravao me kako da tražim posao, kako da napišem CV, kako da se pripremim za intervju, kao i na koje često postavljana pitanja poslodavci obraćaju pažnju. Sve je to bila priprema za ulazak na tržište rada.

Taj program je takođe uključivao mogućnost sticanja prakse u institucijama ili firmama, gdje su mentori igrali ključnu ulogu, pomažući nam da stupimo u kontakt s potencijalnim poslodavcima. Svrha je bila ubrzati proces zapošljavanja i olakšati integraciju u društvo, što nije lako u novoj zemlji kada niste upoznati sa svim mogućnostima.

Kroz taj program dobila sam praksu u Birou za zapošljavanje, a kasnije i posao. Rad u Birou bio je zanimljiv jer sam imala direktni kontakt s ljudima i priliku da praktikujem švedski jezik. Do tada sam švedski koristila samo na kursu jer sam se tamo najsigurnije osjećala. Van škole, uglavnom sam komunicirala na engleskom jeziku zbog lične nesigurnosti da će me ljudi razumjeti na švedskom.

Praksa u Birou mi je dosta pomogla da unaprijedim švedski jezik i osjećam se sigurnije u njegovom korištenju. Imala sam direktan kontakt s kolegama, upoznajući njihov radni stil. Bila sam dobro prihvaćena i imala sam veliku podršku kolega, od kojih sam najviše naučila. Praksa u Birou dovela je do ugovora na određeno vrijeme, te sam u međuvremenu tražila i druge poslove.

S obzirom na završen pravni fakultet, nisam znala koje poslove tačno tražiti u oblasti prava. Bila sam na raznim intervjuima, a iskustvo stečeno na praksi, kao i smjernice dobijene iz programa, pomogli su mi da dobijem trenutni posao kao analitičar u banci, u sektoru za sprečavanje pranja novca, gdje već četiri godine radim.

Sa majkom prilikom njene posjete Štokholmu

#CGDIJASPORA: Kako se odvija dinamika radnog okruženja u Švedskoj, posebno u pogledu odnosa između radnika i šefova, te koliko se cijeni trud i angažman na poslu?

#Jasna Zaganjor: Moram napomenuti da iznosim svoje mišljenje i iskustvo te da je moguće da drugi ljudi imaju različita gledišta. Možda će ovo zvučati jednostavno ili očigledno, ali u Švedskoj se cijeni trud na poslu, što se odmah prepoznaje. Kada tvoj trud i znanje budu prepoznati, to te motiviše da se dalje razvijaš i stičeš nova znanja.

Govoreći iz mog trenutnog radnog iskustva, primjećujem da u Švedskoj ne postoji jasno vidljiva hijerarhija u odnosu radnik-šef. Bez obzira na godine ili vrstu pozicije na poslu, u Švedskoj se ne koristi formalno obraćanje, što je takođe dio njihove kulture.

Uloga šefa je da zajedno s timom postiže uspjehe, prati rad tima i radi na motivaciji članova. U mom slučaju, radim u grupi od deset članova zajedno sa svojom šeficom. Jednom sedmično imamo sastanak s cijelom grupom na kojem razmjenjujemo informacije i analiziramo stanje na poslu, dajemo predloge za poboljšanja, uvjete rada i interne procese. Šef nije tu da sve zna, već da pomogne u pronalaženju rješenja zajedno s timom.

#CGDIJASPORA: Kako se odražava radna kultura u Švedskoj na mlade ljude, s obzirom na to da već u srednjoj školi počinju obavljati različite poslove i teže finansijskoj nezavisnosti?

#Jasna Zaganjor: Lično mi se dopada radna kultura koju Šveđani praktikuju. Primijetila sam da veoma rano počinju raditi, već dok su u srednjoj školi, obavljajući različite poslove poput raznošenja pošte ili rada u prodavnicama ili buticima. Za njih je izuzetno važno da se što prije osamostale finansijski i privatno.

Primjećujem, možda to samo ja tako shvatam, da je štednja vrlo važna. Razmišljanje o budućnosti i planiranje su prisutni. Na primjer, zbog želje da što prije postanu nezavisni, štede za kupovinu stana, sticanje vozačke dozvole i zbog toga počinju raditi veoma rano.