Intervju sa Danielom Popovićem: Crna Gora živi u meni dok god živim ja, a nastaviće i poslije kroz pjesme koje sam joj posvetio

0

Piše: Nada Stojanović

U svijetu umjetnosti, rijetko koja tema može nadmašiti snagu veze s rodnom zemljom i korijenima. Za Daniela Popovića, muzičara čije ime zrači kroz mnoge sfere muzičke scene, ta veza s Crnom Gorom nije samo površna povezanost s mjestom rođenja, već duboko usađena srž njegove umjetnosti i identiteta.

Rođenjem kao ponosni Crnogorac po ocu i Belgijanac po majci, Daniel Popović nosi u svom biću spoj različitih kultura i naslijeđa. Kroz intervju za #CGDIJASPORA, otkrio je kako te duboko ukorijenjene veze oblikuju ne samo njegovu muziku, već i njegovu ličnost i životni put.

Za Daniela, Crna Gora je živi entitet koji pulsira kroz svaku notu njegove muzike i svaki stih njegovih pjesama. Kroz sjećanja na djetinjstvo provedeno u zagrljaju crnogorskih krajolika, zvukova Korzoa i mirisa slastičarne u Hotelu ,,Crna Gora”, Daniel pronalazi nepresušan izvor inspiracije. Ta povezanost nije samo sentimentalna, već je njegova kreativna snaga koja ga vodi kroz muzičke putanje.

No, Daniel Popović nije samo muzičar; njegova porodica, s bogatom kulturnom istorijom, dodatno obogaćuje njegovu vezu s umjetnošću i kulturom. Kroz priče o svojoj porodici, poput očeve knjige o sedam vijekova nasljedne svešteničke kuće Popovića iz Donje Zete ili arhitektonskog doprinosa njegovog strica Vujadina Popovića, Daniel ističe duboko usađeni korijen umjetnosti u njegovoj porodici.

Kroz svoj rad, Danijel Popović nastoji ne samo očuvati crnogorsku kulturu i tradiciju, već ih i proslaviti kroz umjetnost. Njegove pjesme postaju oda ljepotama Crne Gore, odražavajući ljubav prema domovini i njenim ljudima.

U ovom intervjuu, Daniel Popović nas vodi na put kroz svoje duboke veze s Crnom Gorom, otkrivajući nam kako ta veza ne samo inspiriše njegovu muziku, već i oblikuje svaki segment njegovog života i rada.

#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoju vezu s Crnom Gorom i koliko vas ta veza inspiše u vašoj muzici?

#Daniel Popović:  Uvijek sam sa ponosom isticao da sam porijeklom Crnogorac po ocu, a Belgijanac po majci. Moji prijatelji Slovenci me u šali zovu ,,črn-beu”.

Teško je odgovoriti na to pitanje, a da to pri tom ono ne pokrene lavinu emocija i sjećanja na djetinjstvo i ranu mladost…..bezbrižnost, radost, toplinu roditeljskog doma, zvuke Korzoa, mirise slastičarne u Hotelu ,,Crna Gora”, zvuke ljetnjih večeri kada sam uz majku sjedio za klavirom.

Nije kliše ako kažem da je ta veza neraskidiva. Crna Gora živi u meni dok god živim ja, a nastaviće da živi i poslije toga kroz pjesme koje sam joj posvetio.

#CGDIJASPORA:  Kako je vaša porodična istorija bogata kulturnim doprinosima, možete li mi reći više o vašem ličnom angažmanu u promovisanju umjetnosti i kulture, posebno kroz vaš klub?

#Daniel Popović:  Moj je otac napisao knjigu ,,Sedam vijekova nasljedne svešteničke kuće Popovića iz Donje Zete” za koju je arhivske i istoriografske podatke prikupljao gotovo 30 godina….strpljivo i pedantno ih pretočio u jedno štivo koje daje mnoge odgovore.

Sa druge strane pak, moj rođeni stric, arhitekta Vujadin Popović, utkao je svoje arhitektonsko umjeće u grad pod Goricom i, kako kažu stručnjaci u oblasti arhitekture, odredio pravac razvoja tadašnjeg Titograda. Projektovao je Hotel ,,Crna Gora”, zgradu glavne Pošte na kojoj stoji njegova skulptura ,,Žena u pokretu” , idejni je tvorac pravca bulevara Svetog Petra Cetinjskog… Na žalost, Hotela ,,Crna Gora” i njegove prelijepe bašte više nema.

Ja sam pak, imao prvi neoficijelni klub umjetnika u Podgorici: ,,Francisko Tarrega”. Kako sam bio opčinjen gitarom i želio sam neometano vježbati, pretvorio sam podrumske prostorije u našoj zgradi u Titogradu u klub u kome, sa ponosom to ističem, sve je bilo hand-made. Napravio sam predivan šank u obliku orgulja, sve izbrusio, pofarbao, zidove obložio platnom i slikama svojih drugara, na podove stavio tepihe i napravio pravo malo utočište za sve nas koji smo bili skloni umjetničkom izričaju u muzici, književnosti, slikarstvu, vajarstvu…..

Jedan Italijan nam je dao ozvučenje iz svojih kola…..tako da smo mogli slušati muziku….i prva stvar koju smo pustili sjećam se bila je: Creedence Clearwater Revival “Proud Mary”. Pronio sam ljepote Crne Gore i njeno ime širom svijeta.

#CGDIJASPORA:  Koje elemente crnogorskog folklora i tradicije volite istraživati i implementirati?

#Daniel Popović: U moju podsvjest duboko su utkane slike, mirisi, boje, zvukovi. To samo porodi pjesmu. Recimo, moja najnovija pjesma ,,Lovćenska vila” se, u meni najpre rodila kao ,,Pjesma voljenoj” (domovini). Osjećao sam da ta melodija treba da ima prizvuk himne i želio sam da je napravim tako da bude Oda ljepotama Crne Gore… prekrasnoj prirodi, divnim, plemenitim ljudima; ženama koje su čuvarke ognjišta. Oda majci, sestri… Samo ljubav i čisti izvor na kome će svako ko Crnu Goru doživljava svojim domom, moći da napoji dušu.

#CGDIJASPORA: Gdje nalazite inspiraciju?

#Daniel Popović: Inspiracija se rodi u trenu. Moje misli putuju Zetom u kojoj se onaj dječak kupa u vrtačama sa vodenim zmijama, vodi stoku na ispašu, skuplja jaja od kokoši, spava na postelji od bakine i đedove ljubavi. Velika smo porodica sa puno đece… i svi smo provodili dio raspusta tamo. Moja baka Mara je imala zlatne ruke i hranila je sve nas svakodnevno umješenim hljebom. Đed Milo je bio strog i pravičan. Sjećam ga se kao jednog snažnog muškarca sa velikim, jakim šakama. Te šake, široke i pune vena nasljedio sam i ja. U šali ih zovem pravim ,,popovićkim” šakama. Doduše, ima tu i majčinih “klavirskih prstiju”.

Skoro je do mene došlo štivo koje me je dodatno pokrenulo i inspiriralo da sve te slike pretočim u melodije i riječi. Do mene su došla ,,Brda od pelina”… a onda i ,,Bastadur”.

Tako su nastale neke pjesme povodom velikih jubileja moje karijere, pjesme koje su svaka priča za sebe… emocija koju sam proživjeo i proživljavam, mala biografija moga života. Naročito jedna.

,,Kano, kastigan”… kao stigmatiziran, žigosan, optužen i prokazan, pa i osuđen bez stvarne krivice. Jedna opomena, vapaj i krik da drugom čovjeku ne budemo sudci, već potpora, razumjevanje. Ako ne možemo pomoći, onda ne otežavati.

Obuti tuđe ,,crevlje” i proći njegovim putem… to je razumjevanje – istinsko.

#CGDIJASPORA: Možete li nam ispričati o nekom posebnom iskustvu ili trenutku vezanom uz svoje povezanosti s crnogorskom dijasporom?

#Daniel Popović: Dobro da ste me to pitali… jer upravo pripremam program za jednu predivnu manifestaciju u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Rijeka, posvećenu princezi Jeleni Savojskoj, rođenoj Cetinjanki, kćeri Nikole I Petrovića Njegoša i Milene Petrović Njegoš, supruzi Vitoria Emanuela III Savojskog, velikoj humanitarki.

Posebna mi je čast što ću uveličati taj program koji će se održati tokom sedmog mjeseca u Istri. Istovremeno, osjećam i veliku odgovornost da svoj nastup osmislim tako da to bude pravi začin ovom programu.

#CGDIJASPORA: Postoje li određene crnogorske pjesme ili stihovi koje imaju posebno značenje za vas i zašto?

#Daniel Popović: Ima jedna pjesma koja me posebno dirne… a to je ,,Milica, jedna u majke”… valjda zato što su žene u Crnoj Gori uvijek nekako nosile najveći teret na svojim plećima… a rođenju kćeri se manje radovalo, nego rođenju muškog djeteta. A one su te koje ,,podižu junake”… čuvarke ognjišta.

Milica gazi Ribnicu… rijeku na čijim obalama smo se okupljali.

Upotrebiću citat sa sajta stara Podgorica: ,,Znalo se đe je Suljenica, Priganica, Dugačka, Popov vir, Runjata, Žabljak, i đe se kroz Moraču, nizvodno od Sastavaka, nalaze manje stijene na koje možeš da staneš i preko njih pregaziš rijeku.”

#CGDIJASPORA: Koje su vam najdraže lokacije ili mjesta u Crnoj Gori koje posjećujete kada dođete?

#Daniel Popović:  Zeta , Podgorica, Cetinje, Kotor, Bar, Sv.Stefan, Rijeka Crnojevića…..

#CGDIJASPORA: Koliko vam je važno očuvanje crnogorske kulture i tradicije kroz vašu umjetnost i kako to provodite kroz svoj rad?

#Daniel Popović: Crna Gora je moja ,,suza u kamenu” i ,,Lovćenska vila”… zauvijek teče mojim venama i uvijek je u mojim mislima.

Svaka emocija koju pretočim u muziku u sebi nosi dah rodne grude.

#CGDIJASPORA: Možete li nam otkriti neke od vaših planova ili projekate u narednom periodu?

#Daniel Popović: Planova je zaista mnogo, možda i previše za jednog čovjeka. No, ja sam donio odluku da se pokrenem posle duže ,,medijske senke” i da pokažem da sam zreo autor… Da se predstavim u svjetlu onoga što uistinu jesam.

Recimo to ovako: ,,Kada vino odleži u podrumu na mlačnom i hladnom, dobije jedan poseban ukus, koji svako može opisati potpuno subjektivno.

Tako i moje nove pjesme nose emocije u kojima svako može pronaći pravu ,,aromu” za sebe… prepoznati se u nekom deliću… osjetiti je na svoj način.

Pjesme su istinite… u njima i kroz njih sam, na neki način ogolio dušu.

#CGDIJASPORA: Recite nam nešto o vašoj porodici i kako provodite slobodno vrijeme?

#Daniel Popović: Sa suprugom, Slovenkom Aleksandrom, mojom životnom saputnicom već 17 godina, volim otići kod prijatelja u Kamnik, vikendom. Tu je moja mama, na putu za Vojvodinu tokom kolonizacije, bila smještena sa ocem, majkom i još dvije sestre. Jedna sestra je ostala u Belgiji u mjestu Šatlino jer se već bila udala. Majka je potom došla u Zagreb kod riođakinje i tu je upoznala moga tatu. Ja nekako idem obrnutim putem. To mi budi sjetu.

Svakako, volimo provoditi vrijeme u prirodi. Slovenija je prelijepa zemlja, divnih krajolika.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].