Intervju sa Anom Šćekić: Nijedno mjesto u svijetu ne nosi tu toplinu kao moj dom u Beranama

Piše: Nada Kovačević

Svaki odlazak iz rodnog kraja sa sobom nosi priče o hrabrosti, nostalgiji i neizvjesnosti. Ana Šćekić, dvadesetsedmogodišnja inženjerka iz Berana, svojim životnim putem dokazuje da je moguće pomjerati granice i graditi novi život, a da pritom ne izgubimo osjećaj ko smo i odakle dolazimo. Odrastajući kao najstarija od petoro djece u velikoj porodici, naučila je šta znače odgovornost, strpljenje i podrška. U toplom okruženju koje su stvorili njeni roditelji Rajko i Biserina, naučila je da slobodno sanja, bira svoj put i slijedi sopstvene ciljeve, znajući da se uspjeh gradi trudom i zajedništvom.

Prvi koraci ka „velikom svijetu“ započeli su još u mladosti, kada je kao tinejdžerka osjetila draž međunarodne razmjene, upoznala nove ljude i kulture, ali i shvatila važnost povratka korijenima. Danas, Ana živi u šarmantnom Ašafenburgu u Njemačkoj, gradu gdje se susrijeću istorija, moderni način života i multikulturalnost. Njeno profesionalno usavršavanje i želja da postigne više vodili su je preko brojnih izazova – od savladavanja njemačkog jezika i birokratskih prepreka do prilagođavanja novoj sredini. Ipak, kako sama kaže, „ljudi su ljudi“, i gdje god se nađeš, podrška i susretljivost mogu doći iznenada, razbijajući predrasude i potvrđujući da je svijet mnogo manji nego što mislimo.

Međutim, nijedno mjesto ne može zamijeniti osjećaj doma. Ana iskreno priznaje da joj najviše nedostaju porodica i prijatelji, spontana okupljanja uz kafu i planiranje putovanja koja su sada postala dio online svijeta. Iako je daleko, Crna Gora je uvijek uz nju. ,,Po Crnoj Gori me svi znaju. To je mjesto kojem se uvijek vraćam, gdje su moji korijeni i što me uvijek ispunjava ponosom,” kaže Ana za portal #CGDIJASPORA, dodajući da joj prizori crnogorskih planina i mora nedostaju jer takva ljepota nigdje drugdje ne postoji.

Ovo je priča o Ani Šćekić – Crnogorki koja svojim primjerom dokazuje da promjene nisu uvijek jednostavne, ali da svaki izazov donosi priliku za rast, učenje i stvaranje nečega vrijednog. Uz osmijeh i vjeru u svoje snove, ona poručuje mladima: “Ako ne sada, kad?”

#CGDIJASPORA: Kako je odrastanje u velikoj porodici, uz podršku roditelja, uticalo na tvoj lični razvoj i profesionalni put?

#Ana Šćekić: Završila sam specijalističke studije na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici, smjer elektronika, i trenutno radim na izradi master rada. Dolazim iz Berana i potičem iz velike porodice – najstarija sam od petoro djece. Otac Rajko, diplomirani pravnik u penziji, i majka Biserina, profesor razredne nastave, uvijek su nam bili oslonac. Njihov način vaspitavanja oblikovao je nas kao osobe, pružajući nam slobodu da biramo svoje puteve i razvijamo sopstvene interese.

Imam tri brata -Miletu, Sima i Boška i sestru Dubravku. Iako nas često opisuju kao ,,preslikane”, mi smo pet potpuno različitih karaktera, što je upravo rezultat roditeljske podrške da svako od nas pronađe i slijedi ono što ga čini srećnim. To se vidi i po tome što se niko od nas nije odlučio ni za pravo ni za prosvjetu.

Život u velikoj porodici naučio me strpljenju, razumijevanju i važnosti zajedništva. Naravno, takav život nosi i svoje izazove – uvijek ima puno poklona za kupiti! I uvijek ima različitih mišljenja o istoj temi. Ipak, vjerujem da mi je zahvaljujući ovakvom odrastanju lakše da se prilagodim novim ljudima i sredinama. Navikli smo da se međusobno podržavamo i dijelimo obaveze, što nas je učilo kako se stvari grade trudom, dobrom organizacijom i zajedničkim radom.

Porodica mi je oduvijek najveća podrška i motivacija, a za to su posebno zaslužni moji roditelji.

#CGDIJASPORA:  Šta te najviše inspiriše kod putovanja i kako si balansirala svoju strast prema otkrivanju novih kultura sa aktivnim angažmanom u omladinskom aktivizmu?

#Ana Šćekić: Moj glavni hobi su putovanja i otkrivanje novih kultura. Uživam u organizovanju putovanja, pa često postajem „glavni krivac“  trošenje novca na putovanja. Prijatelji su mi u tome velika podrška – oni su često i saputnici i inspiracija za otkrivanje novih destinacija.

Pored toga, aktivno sam posvećena omladinskom aktivizmu. Bila sam potpredsjednica Savjeta mladih opštine Berane, a kasnije jedna od osnivača NVO „Omladinski klub Berane“. Kroz ove organizacije okupili smo mlade koji su željeli da unesu pozitivne promjene u društvo – ne samo u Beranama, već i u Crnoj Gori. Volonterskim radom, prijateljstvima i mrežama kontakata organizovali smo niz događaja za mlade, uključujući i prvi obilježeni Dan mladih u Beranama, čime je grad postao dio svjetske mape gradova koji slave ovaj praznik.

#CGDIJASPORA:  Kako je učešće na programu Benjamin Franklin Transatlantic Fellowship promijenilo vaš pogled na svijet i koliko je to iskustvo pomoglo da prepoznate značaj svojih korijena i snova?

#Ana Šćekić: Jedan od ključnih trenutaka u mom životu desio se 2014. godine, kada sam učestvovala na programu Benjamin Franklin Transatlantic Fellowship na Wake Forest Univerzitetu u Sjevernoj Karolini, kao predstavnica Crne Gore. To je bio moj prvi let avionom, ali i prvi susret s međunarodnom razmjenom i prijateljstvima. Izazovni zadaci, susreti s ljudima iz različitih dijelova svijeta i sticanje novih perspektiva naučili su me da je moguće sanjati veliko, čak i izvan granica svoje domovine. Bez obzira koliko daleko odemo, uvijek se vraćamo svojim korijenima. Gdje god da odemo, uvijek je Crna Gora dio nas. Ovo iskustvo me naučilo koliko je važno testirati vlastite granice, neprestano raditi na sebi, učiti i vjerovati u svoje snove – jer uz trud i vjeru, oni zaista mogu postati stvarnost.

#CGDIJASPORA: Šta vas je najviše motivisalo da svoju profesionalnu karijeru gradite u inostranstvu?

#Ana Šćekić: Volim izazove i uvijek težim da postignem više. Želja da radim u inostranstvu postojala je već dugo, i niko od mojih bliskih ljudi nije bio iznenađen kada sam saopštila da se stvarno selim. Od svoje 16. godine imala sam priliku da boravim u inostranstvu, prvo na razmjeni u SAD-u, gdje sam se upoznala sa ljudima iz cijelog svijeta, radila sa njima i živjela u njihovim domovima. Iako je bilo kulturnih i jezičkih barijera, to su bila veoma pozitivna iskustva o kojima bih mogla pričati dugo.

Sa vremenom sam osjetila potrebu za promjenom posla, a bilo je prirodno da poslovne prilike tražim u inostranstvu jer su izazovnije, što me dodatno motivisalo. Kako je Njemačka industrijska zemlja, a već sam imala iskustva u radu na sličnim poslovima, samo na daljinu iz Crne Gore, pronalaženje posla kao inženjerka koja govori njemački jezik nije bilo teško.

Moj cilj nikada nije bio samo napustiti Crnu Goru, već pronaći mogućnosti za profesionalni razvoj i napredovanje, biti u okruženju gdje se moj rad i znanje prepoznaju i cijene. Veliku motivaciju pružili su mi prijatelji, mnogi od njih već su studirali ili radili u inostranstvu. Njihovi uspjesi i podrška koju su mi pružili u mojoj odluci bili su od ogromnog značaja. Naravno, ni podrška porodice nije izostala, iako mojim roditeljima nije bilo svejedno zbog daljine.

U trenutku kada sam počela tražiti novi posao, već sam bila uključena u projekte u Njemačkoj iz Crne Gore, pa je poslovna sfera bila poznata. Takođe, postojanje Plave karte, vize za stručni kadar, dodatno je olakšalo moju odluku. Posao nije bilo teško naći zahvaljujući mom znanju njemačkog jezika, što je bio veliki plus. Njemačka je bila zemlja u kojoj sam vidjela priliku za dalji profesionalni razvoj kao inženjerka u različitim industrijama. Nakon što sam pronašla posao, jedini izazov je bio da se uklopim u život u Njemačkoj, kao novom mjestu za život.

#CGDIJASPORA: Kako ste se prilagodili njemačkom načinu života, uključujući stroga pravila i birokratiju, i šta vam je najzanimljivije u otkrivanju Njemačke i njene kulture?

#Ana Šćekić: Život u Njemačkoj znači prilagoditi se mnoštvu pravila i papirologije. Čuvena njemačka birokratija zahtijeva puno strpljenja i vremena, uz stalni strah da vam nedostaje neki papir ili da ste nešto zaboravili uraditi. Isprva sam mislila da nikada neću naučiti pravilno razvrstavati otpad za reciklažu ili se priviknuti na to da je nedjelja Ruhetag – dan kada se ne pravi buka, poput usisavanja.Na ulicama i na poslu primjetna je multikulturalnost, a naš jezik često se može čuti u prolazu. Sve je čisto, uređeno i puno zelenila, uz obilje sadržaja za sve generacije. Biciklizam je izuzetno popularan, a ljudi svih starosnih dobi aktivno se bave fizičkim aktivnostima.

Posebno mi je zanimljivo obilaziti različite gradove u Njemačkoj. Svaki od njih nosi svoj šarm i priču, od srednjovjekovnih dvoraca i istorijskih trgova, do modernih metropola poput Berlina i Minhena. Na taj način upoznajem ne samo njemačku kulturu već i raznolikost života u ovoj zemlji. Trenutno živim u Ašafenburgu, šarmantnom gradu poznatom po dvorcu Johanisburg, smještenom blizu Frankfurta na Majni. Grad pripada saveznoj državi Bavarskoj, koja ima više od hiljadu godina dugu tradiciju. Bavarska je poznata po svojim raskošnim dvorcima, vrtovima, automobilima, raznovrsnim vrstama piva i kobasicama. Svaki kutak ove pokrajine priča priču o bogatoj istoriji, kulturi i prirodnim ljepotama.

#CGDIJASPORA: Koliko ti je bilo izazovno prilagoditi se potpuno novom okruženju i kulturi, i kako vam je podrška kolega i lična iskustva promijenili percepciju o ljudima i životu u inostranstvu?

#Ana Šćekić: Koliko god sam mislila da sam spremna za život u novoj državi, brzo sam shvatila da uopšte nisam bila. Promjena nije značila samo novi posao – ona je obuhvatala sve aspekte života: jezik, kulturu, svakodnevne navike i stvaranje novih prijateljstava. Sve to zahtijevalo je prilagođavanje, što nije uvijek bilo lako.

Ono što me ipak prijatno iznenadilo bila je spremnost kolega i poznanika da mi pruže podršku. Iako sam očekivala određenu distancu, zbog predrasuda koje često čujemo – da su Njemci ,,hladni” ljudi, naišla sam na ljude koji su bili susretljivi i strpljivi, koji su sami nudili pomoć. Čak i kada sam se dvoumila s njemačkim, posebno u kombinaciji s bavarskim dijalektom, uvijek se cijenio moj trud da govorim jezik.

I ovo iskustvo me naučilo jednom- ljudi su jednostavno ljudi – bez obzira na to odakle dolaze. Ono što ih razlikuje nije njihova kultura, već njihova ličnost.

#CGDIJASPORA: Koji su vaši planovi – ostati u Njemačkoj, vratiti se ili nešto treće?

#Ana Šćekić: Još uvijek je rano za konačan odgovor na to pitanje. U Njemačkoj sam nešto više od godinu dana, i trenutno sam zadovoljna. Gdje ću i koliko dugo ostati, vrijeme će pokazati.

#CGDIJASPORA: Koja su vam omiljena mjesta u Crnoj Gori i zašto?

#Ana Šćekić: Berane, jer je to moj rodni grad i mjesto gdje sam odrasla. Osim toga, crnogorske planine su za mene posebno mjesto. One odražavaju suštinski duh Crne Gore – surovu, divlju ljepotu prirode i mir, i tu su da nas podsjećaju koliko smo zapravo mali u poređenju s veličanstvenom prirodom.

#CGDIJASPORA: Koje stvari iz Crne Gore vam najviše nedostaju?

#Ana Šćekić: Najviše mi nedostaju porodica i prijatelji. Nijedno mjesto ne može zamijeniti osjećaj doma i ljude koji ga čine posebnim. Nedostaju mi naša okupljanja na kafi i spontani razgovori u kojima planiramo naredna putovanja. Sada se sve to preselilo u online svijet, što nije isto. S druge strane, sada imaju više razloga da me posjete – neki su se čak i preselili nakon mene, kao što je slučaj s mojom prijateljicom Kristinom. Sada ispijamo kafe u Njemačkoj.

Pored ljudi, nedostaju mi i crnogorske planine i more, jer su to prizori koji nigdje drugdje ne postoje. Crna Gora je uvijek prisutna u mom životu. Po Crnoj Gori me svi znaju. To je mjesto kojem se uvijek vraćam, gdje su moji korijeni i što me uvijek ispunjava ponosom.

#CGDIJASPORA: Šta bi crnogorska dijaspora širom svijeta mogla da uradi za domovina i šta je to što Crna Gora ne radi za dijasporu?

#Ana Šćekić: Crnogorska dijaspora ima veliki potencijal za promociju pozitivnog imidža Crne Gore kroz kulturu, turizam i ekonomske investicije. Dijaspora može pomoći u promociji Crne Gore kao turističke destinacije, kao i u podršci malim i srednjim preduzećima, kroz transfer znanja i vještina koji bi unaprijedili obrazovni sistem i prilagodili ga međunarodnim standardima.

Ono sa čim se suočava  crnogorska dijaspora u Njemačkoj jeste problem nepriznavanja crnogorskih vozačkih dozvola. Uprkos najavama, još uvijek nema konkretnih rješenja. Crna Gora bi trebala raditi na stvaranju povoljnijih uslova za dijasporu, rješavanju ovog problema i pružanju podrške investicijama, kako bi se stvorio jači povezani odnos između domovine i njenih građana širom svijeta.

#CGDIJASPORA: Da li mislite da vas je život u Njemačkoj promijenio i na koji način?

#Ana Šćekić: Definitivno. Postala sam samostalnija, direktnija u komunikaciji i svjesnija važnosti organizacije i planiranja. Više cijenim svoje slobodno vrijeme i prilike koje mi se pružaju. Takođe, naučila sam koliko je važno čuvati svoj identitet, kulturu i običaje, čak i u novom okruženju. Međutim, ni Njemačka nije uspjela da me nauči da budem tačna – uvijek kasnim, i tu se još uvijek ne dam.

#CGDIJASPORA: Šta bi poručila mladima koji se razmišljaju na sličan korak?

#Ana Šćekić: Nikad ne možete znati koje su vaše mogućnosti, ukoliko ne probate. U ovim godinama, imamo pravo i da griješimo, sve dok iz tih grešaka nešto učimo. Ne treba da budemo lijeni, i da čekamo da se sve kockice poslože. Ljepota naših godina je upravo u tome, da idemo u susret prilikama, i da se borimo sa izazovima. Kad ćemo, ako ne sad? Vjerujte mi da ćete uvijek nailaziti na ljude koji će vas podržavati i pomagati vam. Nemojte se obazirati na ove druge. I onda ko zna, možda upravo ovaj izazovni korak bude početak vaše uspješne priče.