Inspektorke, ipak, nijesu tražile „statuu“ Pavla Đurišića u manastiru

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović početkom 2026. ponovo obmanula crnogorsku javnost, ovaj put tvrdnjom o postupanju nadležne inspekcije u Beranama

Novinar Pobjede je na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od Ministarstva kulture i medija tražio kopiju zapisnika sa postupanja inspektorki u Manastiru Đurđevi stupovi, ali je taj zahtjev odbijen, uz obrazloženje da ne posjeduju informaciju. Ministarstvo kulture tvrdi da je Inspekcija završila posao uklanjanjem spomenika u Gornjem Zaostru, a da je njegovo kasnije premještanje „faktička radnja trećih lica“ van njihove nadležnosti

Piše: Jovan Nikitović

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović iznijela je početkom 2026. godine u intervjuu za TV Vijesti tvrdnje o postupanju Inspekcije za kulturna dobra u Manastiru Đurđevi stupovi, povodom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću u tom prostoru pod zaštitom države, koje nijesu potkrijepljene nijednim zvaničnim dokumentom njenog ministarstva.

Suprotno njenim navodima, Inspekcija nije sačinila zapisnik niti postoji bilo kakav pisani trag o navodnom izlasku inspektorki na teren, što proizilazi iz Rješenja o odbijanju informacije koje je Pobjeda dobila od Ministarstva kulture i medija.

Naime, na pitanje novinarke TV Vijesti da li ministarka zna gdje se spomenik nalazi i da li se interesuje za to, Vujović je odgovorila sljedeće: „Naše inspektorke su bile po tragovima medijskih navoda u konaku i u crkvi, gdje nijesu utvrdili postojanje ove statue. U suštini, što se nas tiče, naša nadležnost se time završila“.

Dodala je da je Ministarstvo uradilo svoj posao „apsolutno u skladu sa zakonom i u skladu sa pravilima inspekcijske službe“.

– Ako se pojavi neka nova okolnost, da je negdje neko ugledao u kulturnom dobru, na javnom mjestu, naravno, eto, po saznanju ponovo bi izašle inspektorke da utvrde da li je to tako, da završe proceduru – kazala je Vujović za TV Vijesti.

NEMA ZAPISNIKA, NEMA POSTUPANJA

Novinar Pobjede je, odmah poslije novogodišnjih praznika, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od Ministarstva kulture i medija tražio kopiju zapisnika sa postupanja inspektorki u Manastiru Đurđevi stupovi, ali je taj zahtjev odbijen, uz obrazloženje da ne posjeduju informaciju. Ministarstvo kulture tvrdi da je Inspekcija završila posao uklanjanjem spomenika u Gornjem Zaostru, a da je njegovo kasnije premještanje „faktička radnja trećih lica“ van njihove nadležnosti, zbog čega ne postoji zapisnik o navodnom postupanju u manastiru.

Spomenik Pavlu Đurišiću u konaku Manastira Đurđevi stupovi (FOTO: Stop kadar RTS)

Ministarstvo kulture i medija u obrazloženju, koje je potpisala ministarka Vujović, navelo je da je Inspekcija za kulturna dobra i kulturnu baštinu postupala u avgustu 2025. godine, te da je 8. avgusta po nalogu inspektorke „predsjednik opštine Berane, kao odgovorno lice u subjektu nadzora, uklonio nezakonito postavljeno spomen-obilježje Pavlu Đurišiću, a koje je bilo postavljeno u selu Gornje Zaostro kod Berana“.

– U odnosu na dio koji se odnosi na premještanje spomen-obilježja, važno je za ukazati da je postupanje inspekcije bilo ograničeno na njenu zakonom propisanu nadležnost, odnosno na utvrđivanje nezakonitog postavljanja i nalaganje uklanjanja spomen-obilježja sa predmetne lokacije, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Nakon što je utvrđeno da je po rješenju nadležne inspekcije spomen-obilježje uklonjeno sa nezakonite lokacije, inspekcijski postupak je okončan. Svako dalje postupanje u vezi sa kretanjem ili premještanjem spomen-obilježja, koje po svojoj prirodi ne predstavlja upravnu mjeru, već faktičku radnju trećih lica, spada u domen krivičnopravnog postupanja, u okviru kojeg se utvrđuju sve relevantne činjenice i eventualna odgovornost. U prilog tome govori i činjenica da je nadležno državno tužilaštvo formiralo predmet i otpočelo sa preduzimanjem daljih mjera i radnji iz svoje nadležnosti, stoga ovaj organ nije u posjedu tražene informacije – navedeno je u obrazloženju Rješenja kojim se Pobjedi odbija dostavljanje kopije zapisnika.

Inspektorka za kulturnu baštinu Dušica Šljivančanin, koja je zadužila predmet u vezi sa premještanjem spomenika u Manastir Đurđevi stupovi, a po inicijativi Uprave za zaštitu kulturnih dobara, takođe je, u telefonskom razgovoru sa novinarom Pobjede, potvrdila navode iz Rješenja o odbijanju dostavljanja kopije zapisnika.

– Kako vam je dostavljeno u slobodnom pristupu, koji potpisuje ministarka, to je to, to je informacija – kazala je Šljivančanin.

Na insistiranje novinara da ipak konkretno odgovori da li su ikada postupali u Manastiru Đurđevi stupovi gdje je, nakon Zaostra, postavljen spomenik Pavlu Đurišiću, Šljivančanin je odgovorila: „Predmet je pred tužilaštvom, tako da ne, nijesmo“.

INICIJATIVA UPRAVE

Podsjetimo, spomenik Pavlu Đurišiću, koji je prvobitno bio postavljen u selu Gornje Zaostro kod Berana, nakon uklanjanja sa postamenta najprije je sklonjen u obližnji crkveni objekat, a potom premješten u Manastir Đurđevi stupovi, gdje je i otkriven u konaku manastira. Takav potez je, prema stavu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, predstavljao novo i zasebno kršenje zakona, jer je riječ o kulturnom dobru koje uživa zaštitu države još od 1956. godine, za što nikada nije data saglasnost nadležnog organa. Uprava je zbog toga u septembru prošle godine inicirala postupanje Inspekcije za kulturna dobra, ukazujući da se premještanje spomen-obilježja u prostor manastira ne može tretirati kao tehničko „sklanjanje“, već kao njegovo ponovno postavljanje u zaštićenom prostoru, što podliježe zakonskoj proceduri i obaveznom odobrenju. Paralelno s tim, Osnovno državno tužilaštvo u Beranama formiralo je predmet povodom izmještanja spomenika u manastir, a iguman manastira Danilo Trpčevski javno je potvrdio da ga je policija pozvala na razgovor zbog činjenice da se bista nalazi u manastirskom kompleksu, uz poruku da se crkva, kako je naveo, ne može odreći Pavla Đurišića i drugih koje smatra „junacima“. U međuvremenu je spomenik navodno „ispario“ i iz manastira, jer ga policija, pretresom, nije mogla pronaći.

URUŠAVANJE POVJERENJA

Sa druge strane, kada javni funkcioner, u ovom slučaju ministarka Vujović, iznese tvrdnju koja se može provjeriti jednim službenim dokumentom, a taj dokument pokaže da je tvrdnja netačna, to više nije pitanje političkog stava, već odgovornosti prema javnosti. U ovom slučaju, izjave ministarke kulture o navodnom postupanju Inspekcije demantuje sopstveno ministarstvo, čime se otvara ozbiljno pitanje svjesnog obmanjivanja javnosti ili potpunog gubitka kontrole nad resorom kojim rukovodi. U oba slučaja, posljedica je ista – urušavanje povjerenja u institucije i u vjerodostojnost javne riječi.

I ovo nije prvi put da je Pobjeda uhvatila ministarku Vujović u konstrukcijama koje apsolutno nijesu potkrijepljene nijednim stvarnim dokazom. Sjetimo se samo njenih tvrdnji o dva kandidata za direktora Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petre Zdravković i Balše Perovića, za koje je u emisiji na RTCG izjavila da na testiranju pred Upravom za ljudske resurse nijesu pokazali zavidno znanje, te da se ono boduje mnogo većim brojkama u odnosu na one koje su oni osvojili. Ispostaviće se, što je pokazala zvanična dokumentacija, da su oba kandidata osvojila skoro maksimalan broj bodova na pisanom i usmenom testu.

Takođe, u novembru prošle godine ministarka je u Skupštini Crne Gore ustvrdila da je „ćutanje administracije“ ključni okidač nelegalnih radova Srpske pravoslavne crkve na sakralnim kulturnim dobrima u Crnoj Gori, jer Crkva bi, kako je kazala ministarka, da radi po propisima, ali u Upravi za zaštitu kulturnih dobara ćute, ne odgovaraju na te zahtjeve. Zato je Crkva, kako je to vidjela ministarka, prinuđena da radi bez dozvola jer „život mora da se odvija“. Naravno, i to je bila klasična obmana budući da je novinar Pobjede kroz brojne serijale istraživačkih tekstova dokazao na desetine nelegalnih radova, degradacija i devastacija našeg sakralnog nasljeđa, bez ikakve zakonski pokrenute procedure kod Uprave za zaštitu kulturnih dobara i ranijeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Stav novinara

Sužavanje sopstvenih zakonskih nadležnosti

Danas, kada se Ministarstvo kulture i medija, obrazlažući svoje nepostupanje u Manastiru Đurđevi stupovi, u Rješenju o odbijanju kopije zapisnika poziva na „faktičku radnju trećih lica“ i prebacuje odgovornosti isključivo na krivičnopravni postupak, sve to predstavlja svjesno sužavanje sopstvenih zakonskih nadležnosti. Važeći propisi jasno utvrđuju da se inspekcijski nadzor sprovodi po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa, te da svaka intervencija u prostoru kulturnog dobra – bez obzira ko je izvršilac – zahtijeva upravno postupanje, zapisnik i eventualne mjere zaštite.

Time što je inspekcijski postupak formalno okončan uklanjanjem spomenika iz Gornjeg Zaostra, a zanemareno njegovo naknadno pojavljivanje u zaštićenom manastirskom kompleksu, Ministarstvo je prihvatilo tumačenje prema kojem se obaveza inspekcijskog nadzora iscrpljuje jednom radnjom, bez obzira na nove činjenice i promijenjene okolnosti. Takav pristup, prema ocjeni pravnika sa kojima se konsultovala Pobjeda, nema uporište u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara ni u Zakonu o inspekcijskom nadzoru i dovodi u pitanje dosljednu primjenu propisa u oblasti zaštite kulturne baštine. Krivični postupak, na koji se Ministarstvo poziva, naime, ne može zamijeniti inspekcijski nadzor niti ga suspendovati. Naprotiv, krivična odgovornost se može razmatrati i nakon što nadležni upravni organi utvrde činjenično stanje i postupe u okviru svojih zakonskih ovlašćenja. Izostankom takvog postupanja, Ministarstvo ne primjenjuje zakon – već se povlači iz njegove primjene.

Sa druge strane, pozivanje Ministarstva kulture i medija na „faktičku radnju trećih lica“ u ovom slučaju vrlo vjerovatno i ne predstavlja pravno tumačenje, već prikrivenu odluku da se ne postupa u prostoru Srpske pravoslavne crkve, iako je riječ o kulturnom dobru pod zaštitom države. Zakoni, naravno, ne poznaju izuzetke po osnovu vjerskog karaktera ili vlasništva, ali se oni u praksi očigledno uvode administrativnim povlačenjem. Time se inspekcijska nadležnost završava na granici crkvenog dvorišta, a ne na granici zakona. Da nije tako, ne bi se brojne degradacije i devastacije u sakralnim kulturnim dobrima inspekcijski „kažnjavale“ beskorisnim rješenjima o obustavi radova i prekršajnim kaznama (bez ijedne krivične prijave!?), dok Srpska pravoslavna crkva ne haje, već nastavlja da nelegalno gradi bez ikakvih posljedica i istovremeno postaje najveći korisnik budžetskih sredstava iz Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara Crne Gore!?