Ideologija privilegija

Ideologija privilegija

Piše: Slavko Mandić

Ne znam da li nam ima spasa, ali i ako ima, neće to biti naša zasluga. Pritom, kad kažem naša, ne mislim ni na jednog od onih koji su danas vlast, a još manje na one koji su se uz nju prilijepili ne bi li se dokopali kakve koristi, pa i najmanje, ako do veće nije moguće doprijeti u ovom trenutku. Strpljenja, pa kad se ukaže prilika da ruka u vazduhu zavrijedi više, eto na sceni prljave trgovine koja će pojedinim omogućiti da odskoče iz neznanja direktno u funkcije o kojima čak i znaveni sanjaju. Zato ne čudi kad sretnemo brojne iz najbrojnije Vlade kako se kočopere prepuni bahatosti koji su, prepuni malim znanjem, uvjereni da im je vlast prirodno dodijelila status zbog kojega vrijede više. Prvenstveno u finansijskom smislu, jer nemju ništa drugo što bi se dalo izmjeriti. Mislim pritom na čast, moral, riječ, stid, čojstvo, emociju,empatiju, poštovanje, patriotizam. Ništa od toga. Za dignutu ruku i vlastitu preprodaju traži se čelna pozicija a iz nje se crpi direktna korist i mnoštvo privilegija. Ministarsko mjesto, po mogućnosti i potpreśedničko Vlade, radi političkog prestiža, za glas koji će vlast upotrijebiti da razori i uništi sve što joj stoji na putu lične koristi.

Mnogi od takvih politikantskih trgovaca prvi put u karijeri koju do partijske knjižice nijesu imali, primaju platu. Od države čiju je kasu opustošila aktuelna politika vlastodržaca. Članovima članskih karata, braći, sestrama, zetovima, snahama, rodbini po svim osnovama, kumovima, prijateljima, bratanićima i sestrićima, svakoga prvoga legne funkcionerska mega plata za učinjeno i za ono što će tek učiniti. Obrazovani na prestižnom Mega trend sveučilištu, ovi rodbinoidi nastavljaju da zadivljuju stričeve i njihove ujake dokazujući značaj zvanja bez trunke elementarnog znanja. Sve se to okonča za dan ili dva i eto zgotovljenog diplomca, novopečenog vladinog činovnika, prvi put u odijelu koji su mu obezbijedili šaneri, kako bi ga podržali  za partijsko mjesto dato mu da i njih kasnije povuče u svoje jato. Na nogama mu crevlje skupe, kaiš i kravata. Košulja bijela, obavezno dva broja manja, nabavljena kad je dosegao punoljetstvo ili se oženio, i tako do sudnje ure. Na donjem dijelu leđa obavezan je žig, stavljen metodom korišćenom na Divljem zapadu za određene vrste, kako bi se jasno znala potpuna pripadnost.

Zabluda je da svijest može pobijediti vlast. To bi značilo da se korisnici sistema odriču privilegija na koja su čekali desetljećima. Razum, bio zdrav ili pokvaren, to više ne prihvata. A i zašto bi? Jedni te isti nikada neće ośetiti kakvo blagostanje donosi stalna apanaža. Što znači kad te ispred kuće, u koju si uselio kad si postao vlast, dočeka novi auto napunjen gorivom do vrha. Nije te briga što tankeri ne mogu kroz Hormuški moreuz, ni što će se cijena benzina udvostručiti. Ne śekira te što Spajiću na pamet ne pada da smanji akcize jer se on rukovodi onom vlastitom: Što narodu grđe, to državi ljepše. Tebe ni policija ne zaustavlja đe god da kreneš i kojom god brzinom da voziš.

Tu su i dnevnice za svaki kilometar koji učiniš. Hotelska postelja da odmoriš od napornih razgovora čije te nerazumijevanje najviše umara. A onda ručkovi, večere, kokteli. Državni avion, vojni i policijski helikopteri za bliže relacije do kojih se stiže vazduhom, kao što je to učinio nedostojni onomad na Cetinju, jer mu džadom nijesu dali Cetinjani i njihovi prijatelji.
E moj dragi, pa zar da se ostave plaže, bazeni, Singapur i Dubai? Pariz, London, Amsterdam i voljena Moskva. Taman posla. Dobio si vlast i sad čuvaj. Brani rukama i nogama, štitovima i biber sprejom čak i pokušaj koji to nije. Baš te briga. Da nekome na pamet ne padne da te pokuša oburdati s vlasti. Ideologija privilegija. To si diplomirao za ovih nekoliko godina. Savladao si strategiju i sad sprovodiš taktiku kako su te obučili. Uz pomoć popova koji su ti jasno poručili što će ti se desiti ako ne budeš vjerni sluga sveukupnog svetosavlja. Mada ti nijesu trebali ništa zborit. Ti si opredijeljen do besvijesti.
Pa ipak, možda jednog dana Crna Gora progleda? Uz pomoć sopstvene ili vještačke inteligencije da shvati konačno da je zadnja ura da se izvuče iz mrklog mraka i pušti sunce da je zrakama osvijetli.

Da je ogrije i da joj da snagu. Može ona to, kao što je mogla kroz dugo istorijsko trajanje. Kad joj je bilo teško i mnogo teže nego što je danas.
Zaiskriće, prosvijetlit će i naći će opet udar iskru u kamenu.