I etičar i tehnologičar nagr(a)đeni B.V.

I etičar i tehnologičar nagr(a)đeni B.V.

Piše: Slavko Mandić

Listam portale i pade mi u oko da se u Beranama održava Filozofsko književna škola „Dr Slobodan Tomović“. Kaže najava da učestvuju filozofi, pisci i književni kritičari iz Crne Gore i regiona u jedinstvenom panelu o etičkim izazovima našeg doba. Zanimljivo baš, rekoh onako za sebe u nekoj prilično korisnoj nejasnoći. Etika i visoke tehnologije, tema je panela, što je u ovom vremenu važno, jer će umovi prodiskutovati i poslati nama običnima optimističke poruke, posebno kad je etika u pitanju. Mada je i tehnologija ovoj skupini, više pojedinačno, bitan segment djelovanja. Značajna su to imena. Etičke grdosije. Fenomeni svoga doba, rekoh dok čitam imena učesnika  ozgor pa na dolje. Rado bih bio posmatrač te etičke raskoši, bez obzira što tu vrstu filozofije čije tumačenje dolazi od tako značajnih imena, do sad nijesam uspio savladati. Prvi na listi, pa drugi, treći i ošinu me nešto toliko jako i zagreba zjenicu ka kad te drača ubode u oko. Stanem kod četvrtog imena. Vrnem se i pročitam opet. Jeste on. Bećir V. piše puno ime i prezime. Nema drugoga pametnjaka  te razine. On i niko drugi. Visoko pozicioniran na listi uglednika, gledajući odozgo.
-Pa da, rekoh više za sebe. Ovaj  je istinski zaslužan da se nađe, ne na četvrtom mjestu, no da predvodi ovu grupu umnih pojedinaca. Ako je ikome poznata i etika i tehnologija, njemu je. Mora da su ga nudili da se popne na vrh liste, ali je on skroman i ne želi da se ističe previše. Prosto je takav i nekako je čitavog života dobrovoljno u sjenci. Ka da ga sunce nikad dofatilo nije. A etika mu je iznad svega. Nije ni knjigu, za koju je dobio najveće državno priznanje Crne Gore, htio da napiše. Kako se ne bi reklo da se fali i nameće. Ne da mu to vlastita etičnost i kućno vaspitanje. A knjiga je napisao mnogo. Pa neka mu nagradu daju za neku od njih. Zaslužio je da je čak i ponove. Onaj što mu je dodjeljuje, može to bez problema učinjet. Ka i sve što čini.

Kad je u pitanju tehnologija, Vuković B. može bolje od ostalih da prozbori koju. Druži se on odavno sa visokom tehnologijom na najbolji mogući način. A kad mu prifali, ka što se desilo krajem avgusta prošle godine, prosto mu se za ruku zalijepi i ne može da se odbrani. Ne razumije to puk. Bijesan što je on neTko, odmah ga proglase lupežom i krene hajka na velikana. Pojave se na društveno tehnološkim mrežama market „Idea“, đe je toboš on, kako zbore neznaveni, ukrao mobilni telefon marke „Xiaomi Redmi“. Ma neka jado jadni. On ukrao. A niko da postavi pitanje je li možda krivac mobilni telefon. Što će se kasnije ispostaviti kao realna sumnja. Ne, ne može nosilac najveće državne nagrade krasti po marketima, pa čak ni naprednu tehnologiju koja bi mu samo poslužila za prezentaciju na ovakvim skupovima. Ali opet, snimci sa kamera su pokazali i dokazali da mu je Redmi uskočio u ruku, a ruka onda pravo u špag. Mada, ni snimci nijesu što su nekad bili. Sve se namontira, ka što zbore da tužilaštva rade neđe. Ne nida bog kod nas.

Jedino što je možda ovđe tačno je da je građanka J.R. prijavila da joj je ukraden mobilni telefon. Radnja se dešava u Mojkovcu. Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Bijelom Polju pokrenulo je provjere i ispitivalo okolnosti ovog slučaja. Detaljniji snimci i izvještaji o cijelom događaju objavljeni su. U međuvremenu Bećir V, pisac čuvene nenapisane knjige u kojoj je veličanstvena pjesma Veš mašina, vrnuo je mobilni telefon koji mu je, vjerovati je, neko ubačio tamo đe ga je ni kriv ni dužan u vlastitom špagu pronašao. I kao revnosan i savjestan građanin i etičar i tehnologičar vrnuo ga kome pripada.
Valja je zbog svega zamiritao da ga popnu na sljedeću  ljestvicu učesnika koji treba da čitaju svoje stihove na književnoj večeri posvećenu  Njegošu. Sad je Bećir V. treći, a ne više četvrti. Zaslužio je ako iko.

Kako nemaju svi priliku da prisustvuju planetarnom događaju, ovom  prilikom objavićemo antologijsku pjesmu Veš mašina, iz nenapisane a nagr(a)đene zbirke pjesama „Kuće beskućnika“.

“nema snošaja kao na veš mašini

kad je centrifuga u jeku

piše ana” i

“rastali smo se pokraj praznog bazena

i zarđale mašine za pranje veša”.

Njegoševski, nema što!
Za dvije Trinaestolsku i tri Njegoševe, najmanje. Ako ništa više ne napiše i ako mu ne zalijepi koji pametni Redmi za umjetničke prste.

Satira, nego što.