Hvala mladosti: Danas znamo KAMO ćemo ŚUTRA

Piše: Slavko Mandić

Kažu, u subotu veče, bilo ih je dvadesetak hiljada. Oni drugi iz vlasti, i pored snimaka i izvještaja svojih ljudi, nijesu ih viđeli više od par hiljada. Ni vlastitim očima ne vjeruju. A i kako bi kad im pokazuju slike od kojih im se koža ježi. Nekad je to bilo drugačije. Sistem koji je znao bez dozvoljene  greške da prebroji učesnike protesta, odavno ne funkcioniše. Danas broji kako se kome iz vlasti ćefne, tačnije kako im se reče. Svako na svoj način, jer im brzopotezno svršavanje škola i fakulteta nije donijelo ni minimum potrebnog obrazovanja. Poziciju jeste, ali znanje njet.

Sudenti su Spajiću, melodramatičnoj kriptovanoj estradnoj zvijezdi, poručili:  Smijeni Šaranovića i Bečića, ako zahtjevi ne budu ispunjeni slijedi građanska neposlušnost.
Spajki u nevjerici sluša što mu mladost zbori. Pita se pritom kako je moguće da oni ne znaju da on nije tu da smjenjuje, već da postavlja, onako kako mu se reče. Za smjenjivanje je onaj vojvoda od parlamenta.
A njegovo je da zapjeva dok ga Krvavac vozika i da traži od opozicije da zajednički izglasaju budžet. Kako bi mogao na miru da nas zaduži još tri milijarde eura. Za naše dobro, jer će od tog novca svakome biti bolje. Posebno će se ofajditi penzioneri. Na njih Singapurac misli to što može. Neće znati koliko će ljekova više obezbijediti za pedesetak eura koje im je u februaru namijenio. Dobiće ih samo ako opozicija glasa. Ako ne, nema ni penzija, povećanih razumije se. I ko je kriv? Opozicija 100 posto. Pa vi idite na proteste, koje Milo organizuje. Ako ne on, onda strani faktori koji mrze vlast. Ili neko treći, koga je instalirala ona bivša vlast, s jasnom namjerom da sruši ovu mukotrpno stečenu uspješnost bradatih evropejaca.
Zalutali vukovi malo manje da budu samotnjaci i da se pridruže evropskom taboru, poručio je Singapurac, pozivajući na usvajanje državnog budžeta za 2025. godinu.

Ko su mu zalutali vukovi, boga pitaj. I ko samotnjaci koji treba da se pridruže evropskom taboru? A u njemu, EU taboru ili saboru, đe se sabiraju bradonje naše današnjice, sve sami frontovci, demoNkrate, pesovci. Sve Evropa do Evrope. Predvođena vojvodom, kao kultom evropskih vrijednosti. Samotnjaci su opozicija, po pretpostavci, valjda.

Dakle, premijerova ćuteća poruka je da ne može ni sebe da smijeni, a kamoli najistaknutiji kapacitetni dvojac Demokrata, od čije se jake riječi živ ne smije čuti. Jer mu, ako na njih udari, mogu oburdat parlamentarnu većinu, pa će onda da zapjeva kad se institucije konačno probude. Zna on to dobro, ali znaju i studenti. I građani koji ih u sve većem broju podržavaju. Neće odustati, poručili su mu glasno. Ako mu nije jasno, biće u mjesecima koji dolaze.

Studenti neće stati sa zahtjevima. Isporučivaće ih sve više i više. Jer vlast ne prestaje da proizvodi afere, da se ponaša osiono i krši Ustav i zakone ove zemlje. Neće mladost zbog toga da napušta domovinu. Ovo je njihova zemlja, i u njoj je njihova budućnost. Tako jeste i tako mora biti!

Vlast ćuti. Misli, umoriće se mladost. Dosadiće joj pa će prestat da dolazi. Singapurac očigledno ne vidi stvarnost. Uvrijedio je studente, on i njegove kabadahije koje su ih lažno optuživale, prljavo i podlo. Jer ako je išta u ovoj zemlji čisto, onda je to naša mladost. Naše uzdanice koje nam zrelo zbore da moramo dići glavu, uspraviti se i dostojanstvo živjeti.
Hvala im na tome. Podigli su nas kad smo mislili da se iz živog blata ne može izvući.

Bilo bi premijeru lakše kad bi mu beogradski mentor mogao pomoći. Zna da to nije moguće, jer je on u svojim problemima do guše. A ljut je na svoje crnogorske Srbe, koji ga baš nešto ne podržaše. Osim Milana i nikšićkog srednjoprstaša Marka. A on im slao narod od Dodika do Vulina, da glasaju za svoju „braću“. Dao i u novcu. Očoplio od svojega naroda, kojemu je ostavio parizer i šrucu po glavi, da ne krepa od gladi. Zato mu je danas Srbija na nogama. A on prijeti da će krenuti na njih. Predator misli da može silom da pobijedi mladost. Nije mu jasno, ali bez brige. Biće uskoro, nema sumnje.

Istovremeno, ovamo kod nas, vlast čeka što će biti s vlasnikom njihovih fotelja.
I života? Ako bi on preživio politički, ovamo bi bilo kao da se ništa nije desilo. U tu varijantu, ni sami ne vjeruju. Nadaju se, istina, jer nada, kako reče jedan od njihovih najobrazovanijih srednjoprstaša, umire potonja. Umrla je Spajki i za njega i za vas. Zar ne vidiš, evropejac.
Prvoga februara Singapurcu ističe rok. To je śutra. A što će kukala mu majka sa formiranjem vlasti u Budvi? Što će sa Kotorom, Šavnikom. Uskoro i Nikšićem. Što je sa Podgoricom, koju će ista smijenjena prethodna vlast, i njen gradonačelnik, loši imitator Putina, Mujović, još jednom nagrdit? To je onaj što se za Bogojavljanje porinuo u krstionici podgoričkog hrama, i poštropao toplom vodom sklonih mu popova, dok su se njegovi vjerujući sugrađani kupali u studenoj Morači.  Taj navodno tradicionalni običaj, kako svetosavci lažno zbore, to nije, jer se radi o pomodarstvu starom svega nekoliko godina.

Mujović, prof. dr prirodnih nauka, naglo posta svetosavac prve vrste. Ni Mandić ni Knežević mu nijesu do koljenice.
Ali, pušti njega. Brzo će on završit onako kako je i ministrovao.

Sa njim će i gomila koja čini današnju vlast. I urlikaši i svi njima slični.
Ne zato što mi to želimo, a želimo, već zbog toga što je narod progledao.
Predvođen pameću, znanjem i hrabrošću naše mladosti, studenata kojima kapu skidamo .
Oni nam svijetle put da vjerujemo danas da znamo KAMO ćemo ŚUTRA!!!