Hipoteza glasi: ”Kad se crnogorski soko sa srpskom svinjom sastavi – on po svinjski živjeti nastavi” (II)

Crnogorski mentalni sklop premješten u Srbiju potraje samo do jedne ure, tj. dok se u pestokupljevinskoj kaši razvodnji.

Piše:

Miodrag Draga Blažo’a BAJKOVIĆ

seljak iz Građanah

____________________

PRILOG IZUČAVANJU OTPADNIČKOGA MENTALNOGA SKLOPA POSRBLJENIH CRNOGORACA (POSRBICA) UDATIH U SRBIJI

(od 1740-ih do 2020-ih)

Treće poglavlje

(dokazne činjenice za postavljenu hipotezu; kakav domaćin – takav musafir)

I mimo svekolike osobitosti ovdašnjega, dukljanskoga gena on u Srbiji – među Srbalje, tokom jedne-dvije generacije i nekako opstane (ni to nije zagarantovano), a u trećoj-četvrtoj on se ”modifikuje”, iliti – izrodi.

Petoj generaciji iseljenika lijeka nema – posrbljavanje joj se neizbježno sprema.

____________________

Napomena:

Riječ je isključivo o onima koji odolen ka’ Crnogorci u Srbiju otidoše!

Glede negda preseljenih, i svih koji se i ove godine na te bande preseliše, a koji već u Crnoj Gori ”metamorfozom” u Posrbice stasaše (što je, posebice u potonjih 35 godina – uzelo silnoga maha patološkoga nivoa): tamo-oni se nikad očima ne viđeli.

____________________

Nije ni puko posrbljavanje jedina rđa koja Crnogorce tamo stigne, no što se dostina njih izdajnički i na fukarski način protivu Crne Gore obrnu.

Drugojače rečeno:

Grom u njih pukne oni čas kad se crnogorske kape odreknu – a (fig.) šajkaču na tintare natakare, i (bez fig.) njojzi se zareknu.

Malo po malo, tizi otpadnici se s tamošnjim domorocima srodiše i sasvijem poistovjetiše, pa:

• na tuđinski, tj. neprijateljski način protivu Crne Gore, Domovine svojih predaka i porijekla obrnuše (poput: Idža Garašanina i brojnih drugih);
• čin sramne i sramotne bježanije prihvatiše (poput: Arsenija III (1690.), ili vojvoda: Živojina Mišića, Radomira Putnika, Petra Bojovića, i (iz jedne još nečasnije perspektive) Petra Pešića (1916.)); opetujem, što za njihove pretke koji u Crnoj Gori življahu – sasvijem nepoznata ”ekskurzija” bijaše;
• opanke šetaše (nije, valjda, da su Turci preskakali nevjeste dođoša iz Crne Gore, tj. njihovih našljednika, odnosno – nije, valjda, da su Turci nevjeste po Srbiji selektivno jahali; tako da nam ubuduće bude jasno: potomci (barem dijela) Crnogoraca davno odlepršalih u Srbiju – šetali su opanke; prijenulo im od Srbalja).

Dakle:

Pošto se na te bande staniše – na svaku bruku se navadiše!

Zatečena, dubokoukorijenjena narodna tradicija na prostoru-podneblju Srbije – Crnogorcima, ka’ dođošima, nametnula je ”kulturu ponašanja”.

____________________

Mimogred:

Čiji gen diže Bunu protivu dahija i Prvi srbski ustanak, 1804. godine?!

Od 32 prvaka tijeh događaja, čak, 28 ih je bilo porijeklom iz Crne Gore!

Da im Crnogoraca ne bješe – Srbalji još 100 godina (najtačnije rečeno: ama nikad) ustali ne biše.

Crnogorci im stvorismo i to jado istorije koju imaju, pošto ih Turci poklopiše.

No, i junaštva u Crnogoracah na te bande ima dok ih još ovdašnja traga (soj, krv, porijeklo) drži; priśetimo se ozgor spomenutoga: ”čina sramne i sramotne bježanije”.

____________________

Znači:

Crnogorski mentalni sklop premješten u Srbiju potraje samo do jedne ure, tj. dok se u pestokupljevinskoj kaši razvodnji.

Četvrto poglavlje

(odgonetka)

Zanimljivo je da Crnogorci koji u Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, ili bilo đe drugo po svijetu bijelomu, pasaše i tamo ostaše – nikad, ali nikad se spram Crne Gore neprijateljski ne vladaše, tj. sa samijema sobom se međ’ drugima ne sprdaše, što će reć’ – sebe ne ponižavaše, nit’ njihovi potomci za Domovinu svojih predaka slova jednoga grdnoga javno ne kazaše.

Jedan te isti narod na četiri strane svijeta se raseli, a samo se u Srbiji ofuca, iliti – izrodi?!

Kako je to moguće?!

Nije nam ovđen potrebita nikakva par excellence stručna iliti naučna, tj. potanka multidisciplinarna uporedna analiza iz oblasti: psihologije, opšte sociologije, sociologije kulture, filozofije (etike), povjesnice, etnogeneze etc.

Stvar je jednostavna:

Prihvatajući različit vremenski, povjesni kontekst – ogromna višina Crnogoraca, koji se u Srbiji u Posrbice preobratiše (čast i čest malini onijeh koji to ne učiniše), iz generacije u generaciju, već skoro će 300 godina – funkcioniše po istom modelu.

Ključno:

Osnovni uzrok tomu je u domorocima Srbije, tj. u pitanju je njihov:

• višak nesojluka i fukarluka;
• manjak kodeksa časti i principa čojstva;

ka’ i stoljećima već (bez patisanja i u doba SFRJ):

• ober neprijateljsko ophođenje spram Crne Gore od strane vlasti Srbije (a: ”kakva pučina – takva vlast” ).

Predani onoj narodnoj: ”ura piću cijeni”, svojim gnusnim dodvoravanjem i dokazivanjem pred podlacima i maherima Pestokupljevinovićima (i međusobno), a sve zarad namještenja svojih zinutih golih guzica, ubrzo ili vremenom – Crnogorci sve ozgor nabrojano ka’ vrline prihvate!

Takvi nikad otužne posljedice svoje sramne izdaje Crne Gore, i sramotne lične prodaje neće da shvate – niti ih vajni, odbačeni obraz drži da se korijenima, dostojanstvu vrate.

Ali, ima još nešto:

Nipodaštavajućim, neprijateljskim, pa i krvničkim ophođenjem dijela tamošnjih odrođenih Crnogoraca spram Crne Gore, postojbine njihovih predaka – oni se svojim (mrtvijema) precima podsvjesno svete.

Začem?

Pa, preci tijeh odroda su:

• čast i čest imali;

• čistotu i čojstvo nosili;

• za strah nikad nijesu znali;

• dostojanstvom i ponosom prkosili;

i najvažnije (što je odraz prethodno navedenoga):

• ka’ postojane i slobodi odane – niko ih nikad na nijedan božji način nije mogao kupiti.

Obraz i CRNOGORSTVO im nije bilo na prodaju – za razliku od gro njih u Srbiju iseljenih: nečasnih, samoponiženih, prodanih – ubogih.

Ipak, tizi nesretnjici su neđe sasma svjesni svoje ništavnosti, pa upravo uslijed toga, pokušavajući to na neizgrađen način pobijediti, tj. đekad sopstveno ništavilo prividno nadgornjati, i pred drugima se toboš dokazati, a sami sebe zavarati: još agresivnije na Crnu Goru hule, i mira joj ne daju.

To su prosto psihološki mehanizmi po kojima ništaroba (svih sorti) ”tancuje”.

____________________

Nastaviće se …