Herbarijum sjećanja na 50 znamenitih Tivćana, Lazara Božovića

“Štorija o zaslužnim Tivćanima” naziv je nove knjige  Lazara Božovića  za koju su Tivćani  i Tivćanke pokazali veliko interesovanje na promociji , u prepunoj galeriji Ljetnikovca Buća-Luković.
Na 268 strana uz 378 fotografija, Božovićevo pero  je fotografski usmjereno na ljude i njihove male i velike živote.
Lazar Božović, čovjek koji za sebe ne smatra da je neki novonastali književnik, poeta, umjetnik ili kritičar. Jednostavno voli da se lati pera  a reći ću i zna da izdvoji ono što zaslužuje da se ne preda zaboravu,  našto treba da se sjetimo i podsjetimo, kazala je pjesnikinja Dubravka Jovanović koja je napisala predgovor za ovu štoriju.
Njeguš korijenima i duhom, tradicijom i mirisom krša i pelina s jedne, a morski ćitadin sa druge strane, uz slanu ariju Boke, ( rođen u Kotoru, svoj životni i radni vijek vezao za Tivat)  Lazar Božović pasionirano i vrijedno u svojim zapisima pisanim srcem, čuva i njeguje jednu i drugu kulturološku dimenziju.
Cijenim da ovakve hronike, zapisi, biografije, pripadaju  kulturi sjećanja  koja sve manje pušta korijene u tlo opšte globalizacije, tranzicije, migracija.
Jednostavno sve manje imamo vremena u bezdušnosti savremenog svijeta i brzini okretaja zemljine kugle, da se zaustavimo i misao fermamo na ono što nema cijenu. Na ljude i njihova djela. Na dušu ljudsku i njihove karaktere.
Na one male a tako dragocjene životne situacije vrijedne svake pažnje u etičkom, estetskom i etnološkom smislu, kazala je Jovanovićeva.
Na toj mapi Božovićevih sugrađana je široka lepeza njihovih zanimanja i nostagičnih  otisaka, pečeta jednog vremena.

Počev od tivatskog Arsenala i mirisa marende radničke klase ali i alata kojim su kruh sebi i svojima donosili doma i đecu školovali, pa do sportskih asova i njihove energije koja reći ću osvjetljava stranice ove štorije.

Nanizao je na zlatnoj kolani pasanog vremena  LJUDE, dobre, prave ,one koji su imali što da nam kažu. One kojima smo vjerovali. Sa kojima smo  se radovali i tugovali, pili  i divertili se. Balali, pjevali, maškarali se i ludijali.  One  za koje smo navijali  i gubili glasne žice  kada su davali golove . One koji su nas liječili i koji su o nama pisali.
U Lazovićevom libru  žive likovi koji bi mogli biti knjiga za sebe, da ih ne pokrije prašina bezdušnosti, brutalne bezobzirnosti i bezosjećajnosti savremenog doba,  i ne oduva brzina ovog vremena u kome  nam vještačka inteligencija zauzima mjesto na kojem srce stanuje,između ostalog kazala je Dubravka Jovanović.

Obraćajući se svojim sugrađanima Lazar je naglasio da ima još dosta zaslužnih ljudi, te da  nije pisao o znamenitim Tivćanima, nego o zaslužnima, sa kojima se družio, ili učio od njih, ili se s njima igrao, pjevao, putovao.
“Sve njih znam, od najstarijeg, pokojnog Tonija Nikolića, muzičara, karnevaliste i tivatskog “Đede Mraza”, rođenog 1935. godine, do najmlađeg, vaterpoliste Vjekoslava Paskovića, koji je 1985. godište – period djelovanja od pedeset godina. “U mojoj knjizi su klasične biografije, nikakvog osvrta nema, ni kritičkog, ni političkog, niti nekog drugog. To su biografije 50 ljudi, koji su radili i živjeli sa Tivtom. Oni su kao ovaj svetionik na koricama knjige, koji je fotografisao Duško Miljanić, jer su obilježavali mlađim generacijama pravac kojim će se kretati”, rekao je Božović.
Publikaciju je štampao uz pomoć prijatelja, jer nije bilo sluha nadležnih iz opštinskih struktura i “ovaj put izostalo je razumijevanje Opštinske komisije na konkursu za izdavačku djelatvost, koja mi je inače do sada davala podršku”, saopštio je  Božović.
Uz obećanje da su mu ovakve večeri podstrek za dalji rad,  Lazar Božović se zahvalio svim dobrim ljudima, uz čiju pomoć je ova knjiga vidjela svjetlost dana, kao i JU Muzej i galerija Tivat na gostoprimstvu.
Veče je nadahnuto vodila novinarka Marijana Mišić Škanata.

Portal Radio Skala