HEJDAR ALIJEV (1923–2003) DRŽAVNIK JEDNE EPOHE

Pišu: Božidar PROROČIĆ i Seyran MIRZAZADA

 Istorija nas ne može prevariti niti ostaviti nedorečenima ona svakog stavlja u kontekst vremena kojem je pripadao i mjeri ga prema posljedicama njegovih djela. Potrebna je distanca da bi se razumjelo koliko je nečiji uticaj bio dublji od političke ili državne moći. Hejdar Alijev ostaje figura čije je djelovanje nadraslo političke cikluse i postalo sastavni dio savremene državne sudbine Azerbejdžana.

Hejdar Alijev je na političku scenu stupio u vremenu kada Azerbejdžan težio ka svojoj nezavisnosti. Raspad jednog sistema ostavio je za sobom institucije bez sadržaja i društvo bez oslonca. U takvom ambijentu, Alijev nije nastupio kao nosilac velikih obećanja, već kao čovjek koji je razumio da se državnost ne gradi retorikom, već strukturom. Njegovo iskustvo u sovjetskim institucijama omogućilo mu je da prepozna slabosti tranzicije i da odgovori na njih snagom i kontinuitetom. Umjesto brzih i često pogubnih promjena, birao je postepenost, svjestan da je stabilnost preduslov svake ozbiljne reforme. Država je za njega bila proces, a ne simbol prostor u kojem se vlast mora potvrđivati svakodnevnim funkcionisanjem. U toj jedinstvenoj ali snažnoj izgradnji, oblikovan je temelj savremenog Azerbejdžana centralizovan, ali održiv zatvoren u kriznim trenucima, ali sposoban da opstane.

Alijev je razumio da se suverenitet potvrđuje sposobnošću države da donosi samostalne odluke i da ih sprovodi. U tom smislu, njegov doprinos prevazilazi dnevnu politiku i ulazi u sferu dugoročnog državnog pamćenja. Upravo zato njegovo ime i danas izaziva rasprave, ali i priznanje njegove uloge u oblikovanju savremenog Azerbejdžana. Njegova vladavina pokazala je da stabilnost, iako često osporavana, može biti temelj na kojem se gradi institucionalna i društvena izdržljivost. U prostoru složenih regionalnih odnosa, to je bila vrijednost od presudnog značaja. Time je Hejdar Alijev ostvario doprinos značajnom dubinom promjena koje su uslijedile.

Položaj Azerbejdžana oduvijek je bio na raskršću civilizacija, interesa i istorijskih sfera uticaja, ta zemlja je često bivala prostor tuđih intresa, rijetko vlastite strategije. Hejdar Alijev je među prvima jasno razumio da se državna budućnost  mora graditi uspostavljanjem ravnoteže. Njegova politika bila je usmjerena ka očuvanju samostalnosti u prostoru đe su pritisci dolazili istovremeno sa različitih strana. U tom ośetljivom balansu, Azerbejdžan je postepeno dobio ulogu stabilnog aktera, države ali je svjesna potrebe savremenog političkog i ekonomskog povezivanja. Alijev je razumio da modernost ne znači napuštanje identiteta, već njegovo prilagođavanje novim okolnostima. Upravo zato je Azerbejdžan, tokom njegove vladavine, počeo da se prepoznaje kao zemlja koja ima jasnu svijest o sebi i svojoj ulozi.

Značaj Hejdara Alijeva za Azerbejdžan ne leži samo u činjenici da je predvodio državu u jednom od njenih najośetljivijih razdoblja, već u tome što je uspio da joj podari osjećaj trajnosti.  Azerbejdžan koji je ostavio iza sebe je bio i ostao prepoznatljiv, stabilan i sposoban da djeluje kao država. U prostoru razapetom između Istoka i Zapada, to je bio presudan iskorak. Njegova politika učinila je da zemlja prvi put bude subjekt, a ne objekat regionalnih i globalnih interesa. Zato Hejdar Alijev u kolektivnom pamćenju Azerbejdžana ne ostaje samo kao predśednik, već kao figura koja je utemeljila savremenu državnu svijest. Njegovo nasljeđe traje upravo u onome što je najteže izgraditi  u ośećaju da država ima smisao, pravac i odgovornost prema sopstvenoj budućnosti.

Odlaskom Hejdara Alijeva, 12. decembra 2003. godine, Azerbejdžan je izgubio državnika jednog vremena, ali je zadržao nasljeđe koje i danas određuje njegov politički i društveni okvir. To nasljeđe ne počiva na idealizaciji, već na realnim temeljima državnosti koje je ostavio iza sebe. Alijev je razumio da država mora imati jasnu svijest o sebi kako bi mogla da se suoči s izazovima savremenog svijeta. Njegov politički put svjedoči o uvjerenju da stabilnost nije suprotnost razvoju, već njegov preduslov. Upravo zbog toga Azerbejdžan je, nakon njegovog odlaska, nastavio da djeluje u okvirima koje je on uspostavio. U tom smislu, Hejdar Alijev ostaje trajno prisutan u savremenoj istoriji Azerbejdžana ne kao simbol, već kao iskustvo jednog složenog i presudnog doba.