Grubo i smišljeno falsifikovanje prošlosti radi aboliranja ratnohuškačke politike Beograda

ISTORIČAR VESELIN KONJEVIĆ U RAZGOVORU ZA PORTAL ETV OCIJENIO DA JE CRNOGORSKI PREDSJEDNIK JAKOV MILATOVIĆ IZJAVOM DA SE U BIH DESIO „GRAĐANSKI“ RAT IZJEDNAČIO ŽRTVE I ZLOČINCE, ČUVARE LOGORA I LOGORAŠE, OPKOLJENE U SARAJEVU I ONE KOJI SU GRAD DRŽALI U OPSADI

Grubo i smišljeno falsifikovanje prošlosti radi aboliranja ratnohuškačke politike Beograda

U javnom diskursu treba kreirati takav narativ koji neće dozvoliti da se prema zločincima gaji bilo kakva empatija – kao što je to danas slučaj, kada su presuđeni zločinci postali nacionalni heroji i idoli naše omladine – poručio je Konjević

Anja Ivanović

Da bi izjavu crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića da se u Bosni i Hercegovini devedesetih godina desio „građanski“ rat, trebalo tretirati kao grubo i smišljeno falsifikovanje prošlosti u cilju aboliranja ratnohuškačke politike Beograda koja je dovela do rastakanja bivše nam zajedničke države, u razgovoru za Portal ETV ocijenio je istoričar mr Veselin Konjević.

On je decidan da je očito da je Milatović procijenio da mu u postojećoj konstelaciji političkih prilika u Crnoj Gori i regionu, relativizacija počinjenog zločina i genocida u BiH tokom devedesetih, a i ne samo tamo, može donijeti određeni politički benefit – i u njegovom nestajućem biračkom tijelu i kod njegovih političkih nalogodavaca u Beogradu.

– Stavom da je u BiH bio građanski rat šalje se poruka javnosti da su za taj rat svi podjednako krivi: i žrtve i zločinci, i čuvari logora i logoraši, i opkoljeni u Sarajevu i oni koji su taj grad držali u opsadi skoro četiri godine (preciznije od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine) – jasan je Konjević.

On je ukazao da se ovakvim tumačenjem izjednačavaju agresor i branioci svoje zemlje; politika etničkog čišćenja i zalaganje za očuvanje cjelovitosti BiH; presuđeni ratni zločinci i žrtve tog zločina…

– Ako je, dakle, bio građanski rat u BiH, istu odgovornost za taj rat snose, recimo, Marko Vešović i Radovan Karadžić! – pojasnio je Konjević.

PRESUĐENI ZLOČINCI POSTALI IDOLI OMLADINE

Istoričar cijeni da je najefikasnija prevencija da se takvo zlo ne ponovi upravo da se zločin i zločinci javno osude – da nema „naših“ i „njihovih“ zločina i zločinaca.

– U javnom diskursu treba kreirati takav narativ koji neće dozvoliti da se prema zločincima gaji bilo kakva empatija – kao što je to danas slučaj, kada su presuđeni zločinci postali nacionalni heroji i idoli naše omladine – poručio je Konjević u razgovoru za Portal ETV.

Upozorio je da se negiranjem zločina, ili njegovom relativizacijom, pogotovo kada se to radi sa pozicija predsjednika države, šalje poruka čitavoj zajednici da je zločin nekažnjiv, te da je kao takav u određenim okolnostima i poželjan, ukoliko je on počinjen „za našu stvar“.

OVO NIJE REVIZIJA IZ NEZNANJA

Govoreći o reviziji istorije, Konjević je napravio razliku između one koja je naučna, zasnovana na činjenicama i samim tim poželjna i kritvotvorenja fakata koja su motivisana ličnim ili dnevnopolitičkim interesima.

– Od Tukidida naovamo, sve što je napisano zapravo svojevrsna revizija istorije. Bez preispitivanja prošlosti, odnosno bez revizije istorije, nema ni novih saznanja, niti pomaka u istoriografskom smislu. Revizija istorije je, dakle, nešto što je u istorijskoj nauci i poželjno i podrazumijevajuće. Svakako, to (novo) pisanje istorije mora biti zasnovano na jasno utvrđenoj naučnoj metodologiji: da se bazira na kredibilnim istorijskiim izvorima, na principu provjerljivosti itd. (Istinito je samo ono što je moguće provjeriti u kredibilnim izvorima). Sve ostalo što je napisano, a što odstupa od navednih naučnih postulata, je nenaučna revizija istorije. To je, bolje reći, grubo falsifikovanje i krivotvorenje, koje je najčešće motivisano ličnim i/ili dnevnopolitičkim interesima – naveo je Konjević.

Ponekad se to, kako je ustvrdio, radi iz neznanja, no, kako je dodao, taj faktor – u slučaju Milatovićeve izjave ne možemo uzeti u obzir.

– Jer o ratu u BiH, kao i o svim ratovima devedesetih na prostoru eks Jugoslavije, postoje brojni dokazi, od kojih su svakako najmjerodavnije presude Međunarodnog suda pravde za genocid počinjen na terotiriji BiH, za što je osuđeno gotovo kompletno ratno rukovodstvo entiteta BiH Republike Srpske – podvukao je istoričar.

PODRIVANJE TEMELJA PRAVDE I POMIRENJA

I u Demokratskoj partiji socijalista (DPS) su poručili da je Milatovićeva izjava revizionistička. Oni su ga pozvali da povuče ove riječi i da se izvini žrtvama rata i njihovim porodicama, ali i da se jasno i nedvosmisleno distancira od svake vrste istorijskog revizionizma koji je uzeo maha u Crnoj Gori i izbija iz gotovo svake institucije.

– Milatovićeva kvalifikacija rata u Bosni i Hercegovini koji se vodio devedesetih godina, kao građanskog, grubo je izvrtanje istorijskih činjenica, ignorisanje međunarodnih presuda i ruganje žrtvama genocida i sistematskih zločina koji su počinjeni na tlu Bosne i Hercegovine – poručili su u DPS-u.

U Bosni i Hercegovini se, kako su konstatovali, nijesu sukobili građani koji su do tada mirno i složno živjeli – već je taj rat predstavljao oružani sukob kojem je Srbija pod vođstvom Slobodana Miloševića aktivno učestvovala – politički, vojno i logistički – sa ciljem stvaranja tzv. „Velike Srbije“.

– U to ime sprovedeno je masovno etničko čišćenje, opsade gradova, masakri i, konačno, genocid u Srebrenici, što je potvrđeno i presudama Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala – ustvrdili su u reagovanju.

Istakli su i da Milatovićevo tumačenje stvarnih uzroka rata u Bosni i Hercegovini i nazivanje rata „građanskim“ nije samo negacija činjenica već opasno relativizacija odgovornosti za ratne zločine i podrivanje temelja pravde i pomirenja u regionu.

NEPRIMJERENO I U POGLEDU MEĐUDRŽAVNIH ODNOSA I ISTORIJSKIH ČINJENICA

Predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori Suljo Mustafić poručio je da je Milatovićeva poruka u najmanju ruku neprimjerena – kako sa stanovišta međudržavnih odnosa dobrih odnosa Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koji su ostvareni u prethodnom periodu, tako i sa aspekta istorijskih činjenica.

– Milatović bi trebalo da zna da rat u Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat – već brutalna agresija u tom vremenu, koju je sprovodila Vojska SRJ zajedno sa secionističkim snagama Vojske Republike Srpske i da su se u tom periodu desili užasni zločini, među kojima i genocid u Srebrenici – rekao je Mustafić u izjavi za Antenu M.

Nažalost, tadašnja crnogorska vlast je u tome, kako je ukazao, indirektno sudjelovala pomaganjem Miloševićeve ratne mašinerije.

– Što bi predsjednik države trebalo da zna, kao i kada su u pitanju činjenice i stvari koje su u vezi sa propagandističkim ratom koji se tada u Crnoj Gori odvijao preko medija i progona svih onih koji su drugačije mislili i koji su osuđivali agresiju na Bosnu i Hercegovinu u to vrijeme – rekao je on.

Mustafić je podsjetio da je upravo juče obilježena godišnjica deportacije u Herceg Novom kada su na sraman način, neprimjeren bilo kakvom domaćinskom odnosu i etičnom odnosu, izručeni ljudi iz Crne Gore i poslati Vojsci Republike Srpske, a tačno se, kako je napomenuo, znalo što će biti njihova dalja sudbina.

On je decidan da ni u jednom trenutku, a kamoli pri obilježavanju 30 godina od Dejtonskog sporazuma kojim je uspostavljen mir i sačuvan teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine i od genocida u Srebrenici, nije primjereno davati takve izjave.

– U nemanju ruku neprimjereno i nije u duhu dobrih odnosa, niti u duhu onoga što su istorijske činjenice – zaključio je Mustafić.

Iz parlamentarne većine do objavljivanja ovog teksta nije stigla ni jedna reakcija na Milatovićevu izjavu.