Goveda, ideologija i objedinjeni turizam

Na Kraljičinoj plaži, nekada turističkom brendu namijenjenom visokobudžetnim turistima i onima iz džet seta, pripadnicima ljudi više klase, ili možda još ljepše, sloju izuzetno bogatog mondenskog društva, danas pasu krave. Malo zelene trave, dosta za goveda kojima ni dalje nije jasno na koju su svetu zemlju ugazila, i pogled, prilično nezainteresovan na Sveti Stefan, na koji su svojom nogom kročili  Sofija Loren,  Džeremi Ajrons, Vanesa Vilijams, Robert de Niro, Pamela Anderson, Adrijana Lima, Viktorija i Dejvid Bekam, pa Ričard Vidmark, Monika Viti i Marina Vladi, Boris Spaski i Bobi Fišer, Jurij Gagarin, Leonid Leonov, Sandro Pertini, Vili Brant, Đulio Andreoti, Helmut Šmit, Robert Maknamara… Spisak je podugačak.

-Bolje krave nego da pasu njihovi politički istomišljenici. Mislim na one koji su rušili ogradu da bi nam Sveti Stefan po treći put pretvorili u ruglo, kaže mještatin, pokazujući rukom na gomile smeća, prevrnute kante, balege, kore od dinje i pipuna, ostaci bureka i čaša od kiśelog mlijeka. Došli su nam “oslobodioci”, sa botiljom ljute šljivovice prepečene, i prepekli sve vrijednosti kojih su se dokopali. Od njih, ni pepeo ne osta.

Dan nakon brojnih napisa i fotografija na portalima i društvenim mrežama, organizovali su se lokalci da uklone ružne slike naše nove „oslobodilačke“ zbilje. Ima i onih u redovima populista koji znaju da ovakva poruka koju oni šalju nije dobra za turističku privredu, jer jeftina ponuda na ekskluzivnom prostoru samo donosi veliku štetu od koje je liječenje dugo i prilično skupo. Zato ovih dana nema sklepanih štandova na kojima se prodaje sve i svašta, kao po srbijanskim buvljacima. Nema ni turista iz okruženja koji dijelom zbog takve ponude i dolaze. Stoke doduše ima, tu i tamo!

Zadužena za propagandu, ali i navodne EU integracije grada Budve, izvjesna I.B. će doslovice kazati u naručenu kameru, za naručenu priču o „slobodi“ kojoj se raduju svi turisti kojima je ova vlast omogućila da se baškare bez ijednog centa na čuvenoj Kraljičinoj plaži, da je rad opštinske uprave na čelu sa Batom Carevicem urodio plodom i da Budva sija starim sjajem. Ova „oslobođena“ osoba, mada nije jasno od čega i koga, nadalje saopštava da nijesu tačni navodi pojedinih medija o tome što se čini na ovoj plaži, na kojoj, eto, ni gužve nema, ušto se i kamera prijateljski nastrojene televizije uvjerila. A ona (kamera) je zadužena da uvjerava druge. Kamera bilježi da je kupača malo, a efekat je trebao biti prepuna plaža i slike o učincima nove vlasti kojima će biti zatrpani beogradski režimski mediji.

Ali, nije tako. Nešto tu ne funkcioniše. Ili je značajno manje turista, pa i ovih koje nazivaju paradaizovcima, ili ih neko, ili nešto sprječava da se kupaju na plaži koju su, prije samo godinu, mogli da posmatraju kroz metalnu ogradu.

Jasno je svakome da je beogradska vlast nezadovoljna, pa čak i ogorčena na ovu podgoričku. Ništa od dogovorenog nije realizovano, a dati su prilično veliki novci da se Đukanović i EU politika, koju je promovisao kao jedinu vrijednost, uz antifašizam na čijim smo temeljima vaspitavani, trajno uklone iz svijesti onih koje još uvijek nije oštetio velikosrpski nacionalizam, čije je stanište u Crnoj Gori snažno utemeljio Amfilohije Radović i Srpska pravoslavna crkva. Cilj je jasan! Stvaranje sprskog sveta, tj. realizovanje ideje „Svi Srbi u jednoj državi-Velikoj Srbiji“!

Zbog nečega je Zdravko Krivokapić, prvorazredni vjernik do poda svake crkve, vjerni ljubljenik popovskih ruku i molitvenik bez premca, uz obavezno pričešćivanje jednom kašičicom, odlučio da bude ni na nebu ni na zemlji. Otprilike se zna i zbog čega, ali je sve to pretpostavka. Njega je utemeljila crkva. Da li se on ovim činom odužio Amfilohiju, ocu vlastitog političkog habitusa, ili su mu to natovarili zli naumi kojih je, u redovima aktuelne vlasti, na kile? Ima i onih, ne mali broj koji mu spočitavaju da je izdao Đeda. A nije. Izdao je, i to bezbroj puta samo samoga sebe. I nikoga više.

Krivokapić je morao da zna, kao univerzitetski profesor, neko ko nam je đecu vaspitavao, da nije dobro urušavati crnogorske brendove i da se ne smije Satisova prestižna kompanija tjerati sa Svetog Stefana. Morao je znati da nam je upravo taj brend dovodio značajnu platežno moćnu klijentelu koja nam je privlačila zapad, bez čijih turista nema ozbiljnog turizma u Crnoj Gori.

Zbog toga je premijer morao da ustane protiv nasrtaja budvankog šerifa, lomova ograde i uništavanja tuđe imovine. On je morao znati da ćemo sve to morati višestruko da platimo jednoga dana.

Krivokapić je morao da zna da nije kravama i volovima mjesto na Kraljičinoj plaži. Ili možda, iz vizure njegove vlasti i idelogije, stoka može da hrani na licu mjesta izgladnjelu raju.

A sloboda je stigla. Kamionima asvalta, betona, zgrada, plaža. Za učesnike „oslobođenja“ sve je besplatno i sve se može.
To je nama naša borba dana, mogu slobodno da pjevaju „oslobodioci“ i neće pogriješiti.

Budvi je, kad malo bolje razmislim, vraćen „stari sjaj“.

Napokon!

Ako to mogu da izdrže Budvani, možemo i mi lijevo i desno od prijestonice turizma koja će, kako vidimo, stari sjaj nakon svega, čekati decenijama.

Slavko Mandić