Gori Crna Gora, Jakov četnicima zapriječava pute

Piše: Slavko Mandić

Gori Crna Gora i bukvalno i politički. I kako god obrnete. Godišnji su odmori, koji traju gotovo 5 godina. Kupa se i vlast, ali ne zaostaje ni dobar dio opozicije. U moru Jadranskom, ili na nekim egzotičnijim destinacijama. Zasluženo, jer su se pretrgli od nerada, a znate da nema težeg rada od nerada. To je iskustvo dokazalo i nije floskula. Osim redovnog punjenja bankovnih računa funkcionera, ministara i direktora, partijskih uhljeba i najčešće neznalica, druge rabote u ispucalom sistemu vlasti baš i nema. Koprcne se preśednik države pa reče nešto, što liči na civilizacijski iskorak, ali mu na pamet ne pada da raskine ljubavnu politiku sa partnerima koje napada više od svih ostalih. Kažu oni koji se bave tumačenjem njihovih uzajamnih odnosa da ima nešto čime drže u šaci njihovom voljom izabranog državnog čelnika. Može bit da je tako. Pretpostavka je samo, ali  śetimo se kako su izgledali marifetluci pred sklapanje podgoričke vlasti, koliko je uvreda sijevalo s obje bande, pa onda paf-paf zagrljaj do balčaka. I sve jovo nanovo. Dođe Milojko kod Jakova, medijski najavljen da će  brzo završit rabotu, pa mu valjda šapnu nešto na uvo i ode. Tako je stvorena ona ista stara koaliciona većina. DPS prevaren ka i kad je Abaza doveo na vlast. Biće da su specijalizovali tu vrstu kohabitacije?

Sad opet preśednik države udari na svoje. Hrabro, ka nikad do sad poruči svima s one druge strane: Ko misli da je četništvo vrijednost, ne poštuje ovu zemlju! Mudro i državnički, kad ga ne bi znali. Učinje mu se malo, pa doda još: “U Crnoj Gori u kojoj sam predsjednik nema mjesta za rehabilitaciju fašističkih ideologija, ni kroz simbole, ni kroz istorijski revizionizam, ali ni za one koji misle da su istorijske zasluge dozvola za političku represiju bez odgovornosti”. Majko sveta, je li ovo moguće? Kuraž mu izbija sa svake bande. Nećete četnici dok je mene, jasan je i glasan državni prvijenac.
Zašto je on (Jakov) takav, potpuno je razumljivo iz dva razloga. Prvi je što on pojma nema što se zaista u državi dešava. Nije ga niko obavijestio da četništvo divlja svakodnevno od Berana do Herceg Novoga. Da se dižu spomenici četničkim koljačima, izdajnicima i ratnim zločincima. Da su se popovi pomamili i da četnike gomilaju po crkvama, pa čak i ove bronzane, izazivajući državu da priviri ako smije. To Jakov nije čuo ni vidio. Možda je zato tako hrabar? Možda? Ko će ga znati?
Drugi je razlog ipak isti kao i prvi. Zato što je neznanje car zla svakojega. Nije Njegoš, nego iskustvo najbolji tumač neznanja. Što se može iz neznanja iznjedrit, nedao bog nikome. Možeš da zboriš svašta, jer ti je tu privilegiju obezbijedilo neznanje. Pa se vazda možeš pravdat da nijesi znao, niti ti je ko rekao da je to tako kako uistinu jeste. Možeš i da se junačiš, ali samo ako si razumio da se onaj drugi prepao tvoga nasrtaja, verbalnog, razumije se, i opet, ako se taj koprcne, da objašnjavaš kako nijesi kriv jer o tome što te navelo da se pomamiš, pojma nijesi imao. I tako redom, ko zna dokle se može. Mnogo dalje svakako no što ljudski um dosegnut može.

Opet Crna Gora gori. Tropske vrućine i namjera bolesnih umova ponajprije užde oganj a nikoga nema da ih obuzda, pohapsi i osudi za monstruozan zločin. Nikad više vatre i nikad više štete od nje na ovim našim prostorima. Prošle je godine vatra u srce takla i Milojka lično. Uzbuđen, što ne liči baš na njega, kazao je da će Vlada pronaći sredstva da kupi makar jedan avion za gašenje požara iz vazduha. Kanader, razumije se. To što je objavio na društvenim mrežama, kažu da je i realizovao. Jedino što je pobrkao tip i vrstu aviona. Umjesto kanadera, Vlada je kupila avion za svoje potrebe. I još po nekoga omiljenoga iz te grupe privilegovanih. Koštao je, zbore tako, 25 miliona  eura. Može bit da se iz njega može gasit vatra i to tako što će svako od te mase pojedinaca dobiti po sić pun vode, jer vele da je često dolje nema, pa kad pilot nadleti opožareno područje, oni prospu  sić kroz prozor i nema više  ognja. Plaćen u pola cijene u odnosu na kanader, ili možda bratski helikopter koji je Vučko poslao da pomogne braći po vjeri i naciji. I crkvi, razumije se, sa svim četničkim popovima u njima. A mogli smo da imamo da nijesmo kupili pet hiljada auta za vladajuću kamarilu. Najluksuznijih, jer uz astronomske plate, mora i auto primjereno. Da se vidi ko si i što značiš.

To što nema aviona za gašenje požara, kriv je DPS, slagao je Spajić. Ne trepnuvši reče da je četiri prodao za 8.3 miliona dolara nekakvome Grku, a dobro je znao da je to učinio njegov politički idol Slobodan Milošević, koji se za sve pita, baš kao i Andrija Mandić u njegovoj Vladi. Ali kad laž prođe, kreni ti da je peglaš. Kako kineska poslovica reče, demanti ti je kad po vjetri prospeš jastuk pun perja, pa ga potom skupljaš.
Premijera ne brine što u mnogim opštima i na požar izlaze davno rashodovana vozila. Polako, stiće se. A zna on dobro da je zadatak je dobrom dijelu iz vlasti da se uždi cijela Crna Gora. To što nema za gašenje požara u mnogim opštima i što na požar izlaze davno rashodovana vozila, ne brine mnogo. Zadatak  je dobrom dijelu iz vlasti da se uždi Crna Gora. Oni samo izvršavaju datu zadaću, i ništa drugo. Zato neće da zovu omraženi NATO da pomogne, pa to učine kad vide da je možda sudnja ura za koju će platiti političkim glavama. Onda se kumi i moli.

Državni preśednik je opet opomenuo vlast. Bolji je no i jedan iz opozicije. Za sve je on. Za NATO svakako. I za Evropu i Crnu Goru. I za one stradalnike na Kruševom ždrijelu koje bi da apse četnikoliko čuvari trona Pavla Đurišića, koljača i zlikovca.
Bože, što mu bi onda, kad je moga da se obrne. I Crnu Goru uvede đe je trebalo. Nije mogao, jer da jeste, učinio bi. Ako je i htio, utrnuo je odjednom. S nekim razlogom. Povukao se jedno vrijeme potom i eto ga kako prebira po Njegoševoj misli da „strah čoeku često obraz kalja“.