,,Gledam u nebo…“

Piše: Božidar Proročić

Sergej Koroljov (1906-1966), ukrajinski naučnik, čijom su zaslugom Sovjeti otišli u svemir, naučnik i istraživač u oblasti raketnih programa, astronautike, konstruktor, član Akademije nauka SSSR-a rukovodio je raketnim programom SSSR-a.

Pod njegovim vođstvom lansirana je prva interkontinentalna balistička raketa, prvi vještački satelit Zemlje, prvi pilotski svemirski let i lansirana raketa na putu ka svemiru. Smatra se osnivačem praktične astronautike i jednim od najvećih naučnika svih vremena.

Proganjan i stigmatizovan od Rusa, pritvaran i hapšen kao antiruski element.

Njegova šćerka Natalija o svom ocu piše: ,,Sama riječ Ukrajina je izgovarana u našoj porodici s velikim poštovanjem, s velikom ljubavlju. Moj otac je djetinjstvo proveo u Nižinu, rođen je u Žitomiru, živio je u Kijevu, Odesi. Prve dvadeset četiri godine, skoro polovinu života, otac je proveo u Ukrajini. Jako ju je volio. Volio je ukrajinske pjesme i ukrajinski jezik. Tako su ,,Gledam u nebo“, ,,Širom Dnjepar huči i uzdiše“ omiljene pjesme bake i oca…

Pjesma ,,Gledam u nebo i mislim da razmišljam…“ bio je jedan od motiva koji je budućeg osnivača praktične svjetske astronautike doveo do zanimanja za svemir. Kada je Koroljov lansirao raketu sa prvim ukrajinskim kosmonautom Pavlom Popovičem, otpjevao je iz svemira za glavnog konstruktora svoju omiljenu pesmu ,,Gledam u nebo… “

To je bilo nekada.

UKRAJINSKA BORBA

Danas Ukrajina vodi svoju herojsku borbu i odbranu iz sata u sat, iz dana u dan. Nije lako kada vam zemlja gori u vatri, pepelu, krvi, suzama i patnji. Najveći krst hrabrosti nosi Ukrajina i Ukrajinci.

Dok bombarduju gradove Ukrajine, njene muzeje, manastire, crkve, kulturno-istorijske spomenike i drugo neka se sjete Sergeja Koroljova, neka se sjete svih onih

Ukrajinaca koji su dali doprinos ne samo Rusiji (tamnici slovenskih naroda) već i čitavoj Evropi i svijetu.

Dok gaze preko leševa i krvi ovih hrabrih boraca, nevino ubijenih civila i djece, neka se sjete da će oštrica mača i pravde vladajuće Ruse kad tad stići.

Vode se teške borbe u regijama istočne i južne Ukrajine, dolazi do humanitarne katastrofe. Putinova vojska ciljano bombarduje civilne objekte. Ruski vojnici ne dozvoljavaju organizovanje humanitarnih koridora i odvođenje žena i đece iz gradova, ako i dozvole – to je proganjanje na najbrutalnjim osnovama da se Ukrajinci za sva vremena uklone sa ovih prostora.

Mnogi zapadni eksperti su, međutim, Putinu prebacivali da mu je navodna zaštita ruskog stanovništva u Ukrajini samo poslužila kao izgovor za rat koji je počeo 24. februara. U međuvremenu su ruske jedinice pretrpjele velike gubitke i bile primorane da se povuku iz okoline Kijeva i sa drugih oblasti u Ukrajini i gotovo ništa sada ne ide po planu Kremlja. Rusku vojnu operaciju prate sve veći dokazi o ogromnim zločinima koje čini protiv ukrajinskog civilnog stanovništva.

EVROPA I RUSIJA

Neopravdana i kriminalna agresija Ruske Federacije na susjednu Ukrajinu, odnosno ,,specijalna vojna operacija“ autokrate Vladimira Putina dramatično će promijeniti budućnost Evrope i svijeta u narednim decenijama.

Diktator i autokrata Putin sliijedi velikorusku imperijalnu politiku. On svojom politikom želi da dominira i van granica Rusije i mnogo dalje i mnogo šire. Nije slučajno da je Putin u govoru koji je pripremio pred napad na Ukrajinu, u revizionističkom maniru napao Lenjina i Staljina, kao simbole principijelne nacionalne politike i prava naroda na samoopredjeljenje, koristeći teze iz ,,tajnog govora“ Hruščova.

Logika razvoja nove ruske monopolističke buržoazije, koja se nakon raspada SSSR, poput međuratne Njemačke našla uniženom da bi se uzdigla investicijama zapadnog monopolskog kapitala – dovodi je do obnavljanja starih carističkih, kadetskih i menjševičkih imperijalističkih i revizionističkih socijal-imperijalističkih težnji, u svojoj rastućoj ambiciji za preraspodjelom svijeta i svjetskih tržišta, ali i za dominaciju svojom velikoruskom politikom.

Z KAO ,,POLUSVASTIKA“

Zastave SSSR-a na Putinovim tenkovima u Ukrajini sa zloslutnom ,,polu-svastikom“ ,,Z“, ne predstavljaju slavom ovjenčan sovjetski antifašizam i antiimperijalizam Lenjina-Staljina već tradicije sovjetskog socijalimperijalizma tipa Hruščova-Brežnjeva, tj. neocarizma u kome je ideja vodilja jedan narod, jedna nacija, jedan vođa (diktator).

Jedini postulati diktatorske politike Putina su: postojanje jedinstvene etničke, jezičke, vjerske i identitetske zajednice i civilizacije kojom dominira nacionalistički politički primat Moskve, zajednice koja uključuje i tzv. sunarodnike.

To su svi slovenski narodi koji govore ruski ili zemlje koje imaju manjine koje govore ruski. Dakle, i Ukrajinci, Bjelorusi, Jermeni, Letonci i Estonci, Finci, Gruzijci, Moldavci…, koji, a ne samo Ukrajinci, ne smiju biti priznati kao suvereni narodi i države.

Ne zaboravimo Putinove riječi na početku invazije na Ukrajinu, koje barem za mene, nisu bile nikakvo iznenađenje: Ukrajinci nisu narod i nisu država, nemaju pravo postojati osim pod ruskom čizmom.

TEŽINA RUSKOG PORAZA

Ipak, Putinov poraz na bojnom i političkom polju garantuje da on nikada neće ostvariti svoj suštinski politički cilj, što je bio i jedini razlog da krene u invaziju na Ukrajinu – da ponovo učini Rusiju velikom. Upotrebom gole sile, Rusija neće ostvariti svoje vojne, političke, ekonomske, jezičke, identitetske i crkvene ciljeve…

Ukrajinci su organizovali snažan otpor koji će isisati krv i bogatstvo iz Rusije, a hiljade ljudi na objema stranama će umrijeti, ali Putin neće pokoriti ukrajinski narod. Rusija će iz ovog rata izaći značajno, a vjerovatno i egzistencijalno – oslabljena, a Velike Rusije kao Putinove (ideje) više nikada neće biti, ona će ostati samo san Putina.

Konačno, tu je i živopisni Aleksandar Dugin, omiljeni Putinov filozof koji je u intervjuu za talijanske medije invaziju na Ukrajinu opisao ovim riječima: ,,Nije to samo pitanje denacifikacije zemlje i zaštite Donbasa, to je bitka protiv Zapada, odnosno Antihrista“.

(Autor je književnik i publicista)