Biologija je jasna – sve suprotno prirodnome poretku predstavlja protivprirodni akt, ponekad i protivprirodni blud. Time ujedno impliciraš i da onaj ko se ne poistovjećuje s „genetskim kodom“ ima genetsku grešku. A tu biologizaciju politike dobro smo ośetili krajem prošloga vijeka
Autorka: Jelena Šušanj
Bila jednom jedna trobojka… Tradicionalan početak jedne moderne bajke. Tipičan narativ koji nam politički lideri srpskoga nacionalnoga korpusa pokušavaju evo kroz čitav dosadašnji tok 21. vijeka predstaviti kao puku istinu. I za to nam, naravno, nude tone budalaština u formi naučno dokazanih metafora.
U posljednjem bajkovitom naletu žabljački NSD u stilu slijepoga narodnoga pjesnika-pjevača pokazuje nam zašto trobojka treba visiti svuđe đe je i državna zastava.
A opravdanja su im takva da bi im moja prababa rekla: zla vezilja dug konac ispreda. Pa su se tako i oni nemalo zapetljali u svoje duge niti – u jednome trenu Srbi su većinski narod, pa imaju pravo da im se zastava vije, pa su nakon 20 godina „vratili trobojku tamo gdje oduvijek pripada“ (što ima logike samo onima što im je „oduvijek“ mlađe no Google), da bi na kraju objasnili da ta zastava „nije bila vezana za jednu ideologiju ili etničku grupu“.
No, kao što i priliči političkim liderima velikosrpskoga projekta – ono što možda nekad nije bilo vezano za jednu ideologiju ili etničku grupu oni su na samome početku svojega obrazloženja čvrsto i neraskidivo vezali upravo za to. Oružje: aproprijacija. Cilj: okupacija.
Ruho koje oblače da prikriju golotinju svoje ideologije klasičan je primjer političke i diskurzivne manipulacije: uzmeš politički izbor (jer pitanje zastave jeste pitanje izbora), pa ga predstaviš kao prirodnu činjenicu („dio crnogorskoga genetskog koda“) i naravno zaključiš da je nametanje „istorijske“ zastave za čiju upotrebu u Crnoj Gori nema pouzdanih istorijskih izvora svim (zasad samo lokalnim) institucijama neminovnost, neizbježnost.
A biologija je jasna – sve suprotno prirodnome poretku predstavlja protivprirodni akt, ponekad i protivprirodni blud. Time ujedno impliciraš i da onaj ko se ne poistovjećuje s „genetskim kodom“ ima genetsku grešku. A tu biologizaciju politike dobro smo ośetili krajem prošloga vijeka. Danas se to čišćenje genetskih grešaka na nivou institucija zove veting, a sprovode ga upravo oni koji su dali vjetar u leđa ovoj lokalnoj odluci, koja ozbiljno narušava temelje građanske države i samoga Ustava, koji je kreiran s ciljem da ih štiti.
Sa Žabljaka su, vele u saopštenju, „često kretale dobre, inicijalne odluke koje su kasnije bile prihvaćene i na državnome nivou“, a meni eto prvo pada na pamet tzv. Žabljački ustav, onaj ustav što ga je 1992. godine donijelo krnje Savezno vijeće Skupštine SFRJ, države koja već nije postojala.
Bio je s pravnoga aspekta to logičan potez taman koliko je i danas s biološkoga aspekta logično predstavljanje trobojke kao „dijela crnogorskoga genetskoga koda“. Zanimljivi su ti mikroskopi u velikome srpskome svijetu, što u krvnim zrncima nalaze trobojku. Pa kad povežemo teritoriju (lokalnu i državnu) kao osnovnu političku kategoriju sa krvnim zrncima obojenom zastavom, jasno je da je kompletno obrazloženje ovakvih poteza – i ovo žabljačko i ono skupštinsko Mandićevo i ono kontinuirano Kneževićevo – manifest ideologije krvi i tla.
Ali ako već, opasnim metaforama, zadiru u polje genetike, evo jedne zaista naučne činjenice: s bonobo majmunima ljudi dijele više od 98% genetskoga koda, pa možda u budućnosti sa Žabljaka krene inicijativa da se iznad svakoga ulaza u lokalnu instituciju metne banana. Gladne je lako zavaravati.
“IZBORI” U USLOVIMA UPRAVLJANE
“DEMOKRATIJE”
Problem izbora u Srbiji je struktura❗
U savremenoj geopolitici ne postoji „neutralan“ prostor. Velike sile utiču jedne na druge kroz
✅ medije,
✅ finansiranje,
✅digitalne kampanje,
✅ obaveštajne operacije
✅ političko lobiranje.
To je činjenica međunarodnih odnosa, ne teorija.
🚩 Taj model uticaja postoji i prema malim državama poput Srbije.
Ključno pitanje je: da li građanin Srbije ima realnu mogućnost da kroz izbore promeni pravac ekonomske i spoljne politike zemlje ⁉️
Ako pogledamo činjenice:
➡️Medijski prostor je visoko koncentrisan.
➡️Javni resursi se koriste u partijskim kampanjama.
➡️Zaposleni u javnom sektoru su pod indirektnim političkim pritiskom.
🛑Finansiranje kampanja je drastično nejednako
U takvom ambijentu izbori formalno postoje, ali suštinska ravnopravnost ne postoji.
🚩 To je model upravljane demokratije – sistem u kome se dozvoljava izbor između opcija koje ne dovode u pitanje osnovnu ekonomsku strukturu:
➡️zavisnost od stranog kapitala, ➡️kreditnu podređenost
➡️ privatizovanu ekonomiju
➡️ partijsko zapošljavanje.
Razlika između klasičnog rata i savremenog „mirnodopskog“ pritiska je u metodama. Efekat skoro pa isti .
U ratu se teritorija osvaja vojskom.
U savremenom sistemu se teritorija drži kroz:
➡️dug
➡️investicione sporazume,
➡️kontrolu medija,
➡️političku lojalnost “elita”
➡️bezbednosne sporazume.
Građanin formalno glasa.
Ali okvir u kome glasa nije slobodan.
Ovo je analiza političke ekonomije periferne države.
Zato problem izbora u Srbiji nije „krađa na dan glasanja“.
💣
Problem je što je ceo sistem postavljen tako da nijedna opcija koja dovodi u pitanje ekonomsku zavisnost nema realan pristup resursima potrebnim da pobedi❗
U takvim uslovima izbori služe kao mehanizam legitimizacije već postojećeg poretka❗
1️⃣ EKONOMSKI OKVIR – DRŽAVA U ZAVISNOSTI
Javni dug Srbije prelazi 50% BDP-a (u pojedinim godinama i više).
Strane direktne investicije čine ključni deo industrijskog zapošljavanja ✅
👉Subvencije stranim kompanijama mere se milijardama evra u poslednjoj deceniji❗
👉Budžet je snažno vezan za kreditne aranžmane i međunarodne finansijske institucije❗
💹To znači da osnovna ekonomska politika nije predmet slobodnog izbora, već je ograničena obavezama prema kreditorima i investitorima❗
Može se promeniti partija…
Ne može se promeniti model bez sudara sa finansijskim centrima moći❗
To je realnost periferne kapitalističke države❗
2️⃣ MEDIJSKA STRUKTURA – KONTROLA NARATIVA
Medijski prostor u Srbiji je koncentrisan, a najveći domet imaju televizije sa nacionalnom frekvencijom.
📺
Televizija je i dalje primarni izvor informisanja za većinu stanovništva.
Ako je pristup tom prostoru asimetričan, onda je i politička utakmica asimetrična.
Izbori bez ravnopravnog medijskog prostora nisu slobodna politička konkurencija — već upravljana konkurencija❗
🚩Osnova političke sociologije ✅
3️⃣ JAVNI SEKTOR I PARTIJSKA ZAVISNOST
Veliki deo zaposlenih radi direktno ili indirektno u sektoru koji zavisi od budžeta:
📌 javna preduzeća
📌 uprava,
📌zdravstvo,
📌obrazovanje,
📌 bezbednost
📌lokalne samouprave.
🚩U uslovima “varijabilne” ekonomije – ekonomske nesigurnosti, posao postaje politički kapital ❗
To stvara mehanizam straha ❗
Ne mora niko da vam preti❗
Dovoljno je da znate od čega zavisite❗
👉 Borba za osnovne egzistencijalne potrebe 🚩
————– MARKSISTIČKI ——————– 👉REPRODUKCIJA VLADAJUĆE KLASE
🚩Država u kapitalizmu nije neutralna❗
Ona je aparat koji obezbeđuje uslove za reprodukciju kapitala❗❗❗
U Srbiji to znači:
➡️niske nadnice radi konkurentnosti,
➡️subvencije kapitalu,
➡️poreske olakšice investitorima,
➡️fleksibilno radno zakonodavstvo,
➡️slabe sindikate.
U takvom okviru izbori služe kao ventil nezadovoljstva🚩
Narod dobija pravo da bira upravnika, ali ne i da menja temelje ekonomskog poretka🚩
🚩 Model u kome je sloboda ograničena ekonomskim okvirom❗
Razlika između rata i „mira“ je u metodama.
U ratu imate tenk.
U miru imate:
➡️ kredit
➡️investicioni sporazum
➡️medijsku dominaciju
Dobro jutro,
dugo sam se premišljala da li objaviti ovo jer znam da će naići na mnogo komentara u negativnom smislu a ljudi ne vole da ih se vrijeđa, Pa tako ni ja. I nije moj tekst nego nepoznatog autora.
Ovo je za nas koji smo se rodili, odgajani, obrazovani i zapošljavani u SFRJ. Za nas koji smo svoje živote gradili u tom “paklu” kako nas uvjerava naša politička elita. Da se podsjetimo-
Rođena sam i odrasla u socijalizmu. U verziji režimskog pijevca, Njonje i drugih to se danas, s visine pameti i s dna znanja, naziva “komunizmom”. Ja to zovem životom koji se živio dostojanstveno, sigurno i s vjerom u sutra. I bez imalo patetike: to je bilo najljepše i najbolje razdoblje za hrvatski narod u cijeloj našoj povijesti.
Krenimo od činjenica, jer bez njih svaka ideologija zvuči pametno samo onima koji ih ne znaju. Nakon rata, u zemlji koja je bila siromašna, razorena i pretežno nepismena, provedeno je masovno opismenjavanje. Elektrifikacija je stigla u svako selo – ne u PowerPoint prezentaciji, nego stvarno, s kablovima i žaruljama. Građene su ceste, pruge, tvornice, stanovi. Ne “strateški dokumenti”, nego beton, čelik i radna mjesta.
Školovanje je bilo besplatno. Zdravstvo besplatno. Mirovine su bile dvostruko veće nego danas, a kupovnu moć građana iz 1972. godine – službeno, statistički – Hrvatska do danas nije dostigla. Sve što danas koristimo, sve čime se hvalimo, izgrađeno je tada. Današnja država to troši. Ne stvara.
I sad dolazimo do dijela koji posebno boli one koji povijest uče iz memova. Ta je država bila otvorena prema Zapadu. Ne deklarativno, nego stvarno. Devedeset posto nas učilo je engleski u školi. Na kiosku smo bez problema kupovali New York Times, Guardian, njemačke novine. Išli smo u shopping u Trst ili Graz, ne s “posebnim dozvolama”, nego s torbama i listama želja.
Vjeronauk? Išla sam. Nitko mi ništa nije branio. Božić se slavio, borovi su se kitili, na polnoćku se išlo. Bez histerije, bez demonstrativne pobožnosti, ali slobodno i normalno.
Bili smo partneri sa Sjedinjenim Državama i pridružena članica EZ.. Razmjene studenata, školovanja, vojna i tehnička suradnja. Imali smo američke mlazne lovce, američke kompjutere u vojnim akademijama, naše su ljude slali na usavršavanje u SAD. Nuklearnu elektranu gradili su Amerikanci. Kredit za Jadransku magistralu – isto. Slušali smo zapadnu glazbu, gledali američke filmove, živjeli kulturno povezani sa svijetom koji se danas zaziva, a tada se stvarno živio.
I zato, kad danas netko izjavi da je “komunizam gori od nacizma”, ja nemam potrebu biti fina. To nije mišljenje – to je povijesna, moralna i ljudska besmislica.
Nacizam i fašizam su industrije smrti. Sustav istrebljenja. Zločin po definiciji.
Uspoređivati ga s poretkom u kojem su se gradile škole, bolnice, ceste i u kojem su obični ljudi prvi put u povijesti masovno živjeli bolje nego njihovi roditelji – to nije ekstremizam, to je neznanje s megafonom.
Ja ne tvrdim da je sve bilo savršeno. Nije. Ali je bilo pravednije, sigurnije i okrenuto budućnosti. Postojala je ideja društva. Danas imamo tržište bez društva i državu bez vizije.
Zato govorim jasno. Nisam nostalgična, ja sam svjedokinja. I ne dugujem ispriku onima koji povijest koriste kao batinu, a sadašnjost kao izgovor. Ako je to “komunizam”, onda bi nam malo tog “užasa” danas jako dobro došlo.
Poštujem svačije pravo da prakticira svoju vjeru i živi u skladu sa svojim uvjerenjima. Sve dok ta uvjerenja ne nanose štetu sebi, drugima ili svijetu oko njih. Ono što me brine nije vjera. To je ego. Ovo je više komentar na krutost nego religiju. To je kada se vjera pretvori u superiornost. Kada “ovo je istina za mene” postane “ovo mora biti istina za sve. “ Kada se razlika označava kao zla, umjesto jednostavno drugačija. Postoji mudrost u mnogim tradicijama s razlogom. Kulture su evoluirale na način na koji su to radile s razlogom. Naš svijet je raznolik s razlogom. Duhovna zrelost, za mene, ne smanjuje tvoj svijet da bi zaštitila tvoju sigurnost. Proširuje ga kroz obrazovanje, znatiželju i poniznost. Ne morate napustiti svoj put da biste priznali da drugi hodaju svojim. Mali smo u velikom planu stvari. Možda rad ne dokazuje da smo u pravu, možda učimo kako živjeti dobro zajedno.
#generationaltrauma #movingforward #ReligiousFreedom #justiceforall #NoKings
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].