GANIJA KUKAJ-ALBANAC KOJI GRADI MOSTOVE PRIJATELJSTVA U PLAVU

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Uvijek se na poziv dragih prijatelja iz JU Centar za kulturu-Husein Bašić, Plav odazovem da promovišem moje knjige. Ovaj put razlog više je bio izlazak panorame savremenog pjesništva Bošnjakinja Crne Gore ,,Lirska hedija” koju sam pripremio ja i Dijana Tiganj. Topla dobrodošlica direktora Vladimira-Vlada Kneževića ispred ove eminentne kulturne i kultne ustanove i rukovodioca biblioteke u istom centru profesora Alije Redžematovića je ono što svaki poslenik kulture može poželjeti, No ovu ustanovu čine i oni brojni neimari koji svojom skromnošću ali i vrijednim radom doprinose itekako ugledu ove ustanove.

Jedan od onih koji čini ovu ustanovu posebnom a plijeni svojom dobrotom i gostoprimstvom je Ganija-Gano Kukaj, Albanac koji svojim radom i posvećenošću gradi mostove prijateljstva sa svim drugim narodima ne samo u Plavu i Crnoj Gori već i daleko van lijepih granica naše države.  Ganijino gostoprimstvo i doček mene i profesora Veljka Đukanovića, u Plavu dugo ću pamtiti. Proveli smo čitav dan u lijepim razgovorima o mnogim temama pa nam je Ganija otkrio i neke lijepe detalje iz života i običaja Albanaca iz Plava i Gusinja. Ganija Kukaj je odrastao u porodici u kojoj je bio jedinac zajedno sa svojim sestrama. Ganijin otac sa prvom suprugom nije imao djece međutim, njegova vrijedna i časna žena je oženila svog supruga kako bi stekao porodicu i potomstvo. Ganija Kukaj je odmalena pored obaveza u školi zajedno sa sestrama pomagao sve u poljskim radovima, ništa mu nije bilo teško: kosio je, obrađivao zemlju, nosio različite terete, čuvao krupnu i sitnu stoku kao i mnogi njegovi vršnjaci duboko svjestan da pored ovoga posla mora se posvetiti i obrazovanju kao jednom od puteve napredka. Između ostalog o životu Albanaca u Plavu i Gusinju i okolini kaže sljedeće: ,,Na ovim prostorima i samom sjeveru Crne Gore na granicama između Prokletijskih planina i ustaljenih karavanskih puteva poštovali smo i pomagali jedni drugima. Čuvali smo našu vjeru, jezik, običaje i kulturu. Koliko ste spremni da poštujete i uvažite druge toliko će drugi biti spremni da poštuju i uvaže vas. Čovjek je čovjek ma kom god narodu da pripada i nečovjek isto tako. Tako smo se i odnosili kroz našu istoriju gledajući onu unutrašnju ljudsku a ne identitetsku ili religioznu dimenziju kod svakog čovjeka.” Iako je dugogodišnji službenik Centra za kulturu Husein Bašić u Plavu nije nikada zanemario ono što je zavolio u svom djetinjstvu i odrastanju a to je proizvodnja zdrave hrane i poljoprivreda kojom se Ganija u slobodno vrijeme bavi. Njegova su đeca završila fakultete medicine i prava u Prištini đe se trenutno nalaze a u Prištini su neke od Ganjinih sestara koje voli da posjeti ali i da boravi na susjednom Kosovu.

MUSAFIR (GOST) JE SVETINJA

 Dok ispijamo kafu utoliko nam stižu i druga posluženja. Ne možete se ,,odgovoriti” Ganijinoj želji da nas ugosti i dočeka onako kako to dolikuje onim Albancima koji itekako dobro znaju da je musafir-gost svetinja. O običajima Albanaca u Plavu i Gusinju i o dočeku gosta-musafira mi je ispričao brojne lijepe priče. Kuća i gost u njoj su se uvijek smatrali svetinjom a u kraju u kom se dosta putovalo, trgovalo išlo ka susjednom Kosovu, Albaniji, Srbiji, Makedoniji i drugim državama se moralo pružiti sigurno utočište i konačište za svakog dobronamjernog putnikaa posebno za onog koji je bio u nevolji ili bolestan. Ganija-Gano Kukaj je kroz svoju matičnu ustanovu u kojoj je zaposlen sa širokim osmijehom i ljudskom dobrodošlicom dočekao svakog poslenika kulture koji je dolazio u Plav. Kroz mnogobrojne lijepe i kulturne manifestacije Ganija Kukaj je bio tu da sa svim dragim prijateljima i gostima podijeli onaj najbolji dio sebe i da na taj način sklopi brojna prijateljstva i da izgradi mostove dobrote koji povezuju narode i njihove kulture. Godine su prošle mnoge ali Ganija-Gano Kukaj se nije mijenjao. Ostao je onaj tihi, skromni i nenametljivi Albanac. Zbog ovako časnog čovjeka i postoje te lijepe paralele koje vezuju brojne narode a to može i treba da svakome imponuje u susretu sa njim. Ispričao mi je brojne lijepe anegdote, priče, sjećanja i uspomene pokazavši mi i svoju mudrost ali i iskren stav prema svemu onom dobrom što ima i treba da bude među ljudima na ovom svijetu. Kroz njegov svijetli i časni primjer ali primjer mog drugog velikog prijatelja i Albanskog brata Haxhi Lajçi volim da ove drage prijatelje pozdravim na albanskom jeziku. Plav je grad koji čine mnogi moji prijatelji različitih konfesija i etničke pripadnosti i upravo kroz prizmu ovakvih pojedinaca ja doživljavam ljepotu kraja kome pripadaju i koliko su svi zajedno bogatiji zbog toga.

Vrijeme je polako prolazilo sati neumitno teku ostalo je svega još sat vremena do promocije ,,Lirske hedije” koristim trenutke da još ponešto zapišem iz Ganovih priča. Naravno on i nezna da ja pripremam tekst o njemu a zaslužio ga je kao i brojni drugi dragi ljudi iz Plavsko-gusinjskog kraja. Zapamtite da nema veće časti nego kada vas Albanac dočeka i ugosti u svojoj kući jer kuća je posebno mjesto u kome se gostoprimstvo ukazuje samo onima koji su vam po mnogo čemu i bliski ali i časni. Ganija-Gano Kukaj je veliki profesionalac, odan i vjeran saradnik, osoba koja treba biti uzor svim mlađim kolegama, a posebno Albancima. On je zaista posebna ličnost kakvih je danas sve manje blage naravi, popustljiv prema prijateljima, pun razumijevanja za tuđe i brige i probleme.

Među danas sve rjeđim ljudima Ganija-Gano Kukalj je sinonim za ljudskost, humanost, toplinu, nesebičnost i pozitivan pogled na Crnu Goru i njenu ljepotu različitosti koja nas krasi. Svojim primjerom nam nesebično pokazuje da dobri ljudi treba da su otvorenog uma i srca, spremni da čitavog našeg života učimo, pomognemo ali i da nesebično dajemo sebe. Zato ovaj tekst o njemu je samo mali znak pažnje i podrške da ovakve ljudske i moralne gromade zaslužuju poštovanje. Pozdravismo se nakon uspješne promocije sa Ganijom-Ganom Kukajom i pozva smo ga da bude naš gost na Cetinju da doživi naše gostoprimistvo i prijateljstvo. Zato ću ga pozdraviti na mom crnogorskom ali i na njegovom maternjem albanskom jeziku: Živio moj dobri brat Albanac-Rroftë vëllai im i mirë shqiptar.