FUTURISTIČKI METROPOLIS – IDEALNI GRAD?

Piše: Željko Rutović

Rasprava o gradu, o idealnom gradu, jednom od najznačajnijih fenomena u razvoju ljudskog društva, traje taman onoliko koliko i istorija civilizacije. Od prvih naseobina – zametaka grada, preko antičkih polisa, i renesansnih idealnih gradova, pa sve do današnje epohe velikih urbanih izazova. Aspekti tog dijaloga o gradu,  tom dinamičnom organizmu u uvijek novom nastajanju, bijahu mnogi. Ekonomski, politički, bezbjednosni, humanistički, infrastrukturni, kulturološki, umjetnički..

Rasprava ne manje zasnivala se  na socio – filozofskim i etičko – estetskim aspektima kulture grada. Za mnogim idealima utopisti su bezuspješno tragali vjekovima, no…jedno je sigurno, ili nuzno, kako se najšire okolnosti i uslovi budu mijenjali, tako će i gradovi morati da se mijenjaju, posebno u okolnostima kada više od polovine svjetskog stanovništva živi u gradovima.

Današnja rasprava dobija na značaju ako se imaju u vidu procjene raznih multidiciplinarnih  instituta, po kojima će se u narednoj deceniji svjetska populacija u gradovima uvećavati za šezdeset pet miliona ljudi godišnje. Odgovoriti na potrebe ovakvih demografskih promjena predstavljaće veliki izazov. U tom duhu  treba posmatrati i činjenicu da urbani djelovi u pojedinim sredinama ne mogu da izdrže pritisak populacije zbog sve većeg nedostatka prostora, pa gradske vlasti  sve češce izmještaju ispod zemlje arhive, baze podataka rezervoare, magacine…

Ovovjekovna traganja za modelom tog “grada snova ” postaje fleksibilna digitalna igra međuuticaja, u čijoj osnovi je informatička dimenzija sa ogromnim bazama podataka, pomoću kojih ce se detektovati, analizirati i integrisati sve ključne informacije bitne za funkcionisanje grada. Naravno, sa podrazumijevajućom vještačkom inteligencijom koja, preko brojnih platformi pruža razne informacije, poput klimatskih promjena, energetske efikasnosti, zaštite flore i faune, emisije ugljen dioksida, operatera zelenog grada, sveukupno digitalno “izglancanog “grada savršene automatizacije senzora, kamera, robotike, u čijoj budućnosti roboti trebaju dostavljati pošiljke i čistiti  smeće.

No, opet se postavlja pitanje da li je ovo grad za savršene robote, ili nesavršene ljude ?

Pitanje gdje je tu čovjek, njegov socijalitet, suverenitet, psihologija, odnos sa drugim, njegova urbana empatija, dinamizam, sloboda i rutina sociologije svakodnevice? Jer, grad je prije i poslije zajednica ljudi. A tehnika nikada nije bila neutralna, tako da to nije ni ova današnja, digitalna.

I šta je suština tog futurističkog  grada u čijem će sredistu biti “elektronski mozak”, baziran na projekcijama Instituta za budućnost Silicijumske doline? Riječ je naime o sveopštem povezivanju svih stvari i čovjeka sa  stvarima – pametnim stvarima. Da, mašine i roboti će biti integralni dio tog urbanog ekosistema “pametnog grada”, ciji je pojam, kao model strateškog urbanog razvoja, prvi put upotrijebio IBM 2008. god. Naime, prema projekcijama preko pedeset milijardi mašina biće povezano do kraja ove decenije, čime će na mreži biti deset puta više entiteta vještačke inteligencije nego ljudi. Mašine neće biti samo eksterni objekti, već će biti, kako unutar nas, tako i u okruž enju, a ljudi čija se odluka nece tražiti postace bukvalno povezani s gradom u kojem žive.  Materijali, mašine, novi sistemi integracije mobilnosti, prevozna sredstva, logistika kroz mrežu dronova i bespilotnih letjelica, zaključno sa biološkim sistemima fuzionisanim sa čipovima, zdravstvenim senzorima i bioničkom protetikom, obilježiće novu paradigmu  “pametne urbane civilizacije” i njene teritorijalizacije u praksi. U tim praksama i konceptima “idealnog grada” izazov je stvaranje koordinisanog transportnog sistema budućnosti predviđanja i reagovanja, u čijoj osnovi treba biti multifunkcionalno, interoperabilno, brzo, efikasno, samoodrživo, sa minimalnom emisijom buke ekološki prihvatljivo kretanje kao mjera kvaliteta života. Taj koncept budućnosti podrazumijeva i brzi napredak autonomnih vozila ili vazduhoplova sa robotima. Najvjerovatniji scenario razvoja megapolisa je i uvođenje dronova za javni gradski saobraćaj, kako je to već urađeno u Dubaiju 2017. god sa dronovima kojima upravljaju roboti piloti.  Tek, brak tehnologije i urbanizma u funkciji je oblikovanja novog grada u čijoj će osnovi biti prikupljanje, akumuliranje i umrežavanje velikih baza podataka u okviru kojih će ćovjek biti samo broj (što je uostalom i danas) za globalnu komercijalnu (zlo) upotrebu.