Forum mladih Cdu: Dvostruki standardi su neprijatelji demokratije

Povlačenjem poslanika Perića iz Parlamenta, upražnjeno je još jedno mjesto u najvišem predstavničkom tijelu u našoj zemlji. Mediji su već javili o spremnosti g. Konatara, koji je po redosljedu iza poslanika koji je dao ostavku, da odmah popuni upražnjeno mjesto.

Stvari bi bile jednostavne i jednoznačne, kada bi g. Konatar i dalje bio član Pozitivne Crne Gore. Medjutim, on je odavno promijenio politički dres i sada je član neregistrovanog udruženja gradjana URA.

Forum mladih Cdu bi cijenio da neko iz pomenute stranke ili iz ovog udruženja gradjana objasni pravno i političko utemeljenje i opravdanje jedne ovakve izmjene.

U tome bi im mogli pomoći i njihove kolege iz SDP i iz SD, jer je i tamo stvorena ista situacija, kada je skupštinske klupe napustio g. Banović. To upražnjeno mjesto, medjutim, još uvijek nije popunjeno, iako je gospodja Kurpejović, sada članica SD, još odavno izrazila spremnost i očekivanje da bude poslanica. Sva je prilika da to mjesto čeka g. Konjevića, koji je zatražio da ga Vlada smijeni sa ministarske funkcije.

Kao mladi ljudi koji se tek uče politici, želimo da upitamo starije i iskusnije kolege: ako nije mogla gospodja Kurpejović, zašto bi mogao g. Konatar? Ako predsjednik Parlamenta, koji je iz SDP, može da spriječi ulazak i Parlament nekog iz SD, da li će učiniti isto i kada je druga stranka u pitanju? Ili to “nije isto”, pa za jednu partiju važe jedna, a za drugu stranku druga pravila?

Ako postoje različita pravila za iste situacije, a sve to aminuje i čini Skupština Crne Gore, onda nema ni pravila, ni prava. Što je najgore, tu onda nema ni politike, iako mnogi u našem političkom životu promovišu “pravilo” da je sve moguće – u zavisnosti od trenutnih interesa i potreba. Sve može – ako odgovara, a ništa ne može – ako ne odgovara.

Kada se svemu ovome doda pravni i politički haos koji je proizveden ubacivanjem u Parlament stranaka koje nikad nijesu učestvovale na izborima, slika o demokratiji u Crnoj Gori postaje tmurna i ružna: nema pravila, odnosno – ima ih, ali se ne poštuju, tj. nekad se poštuju, a nekad se ne poštuju – i tako ukrug!

Jedina konstanta, koliko smo uspjeli da shvatimo, treba da bude predsjednik Parlamenta – koji to “mora” biti, bez razlike da li pripada vlasti, ili se priklonio opoziciji, i bez obzira da li ga trpi većina ili ga podržava manjina. Možda treba razmisliti o uvodjenju funkcije doživotnog predsjednika parlamenta? Tako bi bili riješeni svi formalni problemi!

Da se ne radi o našoj zemlji, nego, na primjer, o dalekoj Papui Novoj Gvineji, možda bi sa podsmjehom i sažaljenjem gledali na ovakvu parlamentarnu praksu. Medjutim, pošto je o našoj Crnoj Gori riječ, moramo da se zabrinemo i zapitamo zašto uopšte učimo o, npr., uporednim pravnim i političkim sistemima, kada nam praksa pokazuje da su kod nas sva demokratska pravila i postulati postali prazno slovo na papiru.

Forum mladih Cdu upozorava da su pomenuti dvostruki standardi zapravo neprijatelji demokratskog poretka jer, umjesto čvrstih pravila, imamo arbitriranje i odlučivanje od slučaja do slučaja.

Kao zemlja koja je na pragu ulaska u NATO i na putu prema EU, moramo poštovati demokratska pravila, bez obzira da li se rezultat demokratskih procedura svidja ili ne svidja onima na koje se odnosi.