No, kako to obično biva, poslije svake ,,kasapnice“ pa i ove, izazvane koronom, prvo se jave lešinari! Ovaj put organizatori seminara su se iskazali posebnom skromnošću, jer cijena „obuke“ iznosi svega 10 eura, a onih pet od zadnje povišice ostaju za pet bureka po glavi stanovnika! Nije najveći problem plaćanje! Problem je tematika „obuke“, kao i napomena da se ona organizuje sa najmanje 15 prosvjetnih radnika sa „posebnim potrebama“, a najviše sa 30, čisto da se ne naruši odobreni broj učesnika!

Ovako izgleda plan „obuke“!

Teme:

1. Značaj saradnje porodice i škole; gle čuda! Prosvjetni radnici ne znaju koji je značaj te saradnje;

2. Stvaranje partnerskog odnosa između roditelja i škole; još jedno čudo neviđeno, kao da svaka škola nema na godišnjem nivou pedantno napravljen plan saradnje sa roditeljima.

3. Oblici saradnje porodice i škole; i ova stavka je obuhvaćena brižljivim planiranjem kako saradnje tako i njenih oblika;

4. Škola kao druga kuća; zaključak je skoro pa „solomonski“! Škola kao „druga kuća“! Ma nemojte kasti! Otkrili smo da je voda mokra i shvatili da zemlja nije ravna ploča! Uz to smo shvatili da su za stvaranje porodice ili biološku reprodukciju potrebni tata i mama!

Sada je red da naučimo kako se sarađuje sa roditeljima (tatom i mamom) jer očigledno je da smo nekako insituciju braka negđe izgubili u velikoj želji da Crnu Goru oslobodimo, ne samo Crnogoraca i drugih njenih lojalnih građana, već i od tradicionalnih vrijednosti, kako bi se na „velika“ vrata uveo neki „stručnjak“ tzv. Srpskog sveta, koji će nas vratiti na „fabrička podešavanja“! U ovoj izjavi ima i nešto pozitivno! Ako je Crnogorce potrebno vratiti na „fabrička podešavanja“ onda je to dokaz da tzv. srpstvo nije autentičan crnogorski proizvod, već varijanta fabrikovana izvan Crne Gore! Kada bi se autor ove krilatice sam vratio na takva podešavanja, izvjesno je da bi bio časni pripadnik romske zajednice i njene bogate kulture!

Ako se nastave seminari slične sadržine, isplativije je za resor Manastirke Bratić da se svi prosvjetari sa „posebnim potrebama“ vrate u vrtić, pa da počnemo od početka: držanje pribora za jelo, oslovljavanje roditelja i starijih, uredno slaganje cipelica u za to predviđene fijoke!

Kome ovi edukatori prodaju maglu?! Ispravnije bi bilo: Siju maglu, prodaju demokratiju!