Evo eksperata, da vam bude ka nama braćo Śeverni Makedonci

Bože srećna li je Śeverna Makedonija. Kad se najmanje nadala stiže joj najsnažnija podrška. Po principu ima se-može se a ništa lično ne košta, crnogorski parlamentarni preśednik zaśenio je śevernomakedonskog šefa Sobranja ponudom koja se ne odbija, koja se pamti i koja će značajno uzdići ovu prijateljsku zemlju na ljestvicama političkog, društvenog, ekonomskog, kulturnog, sportskog i svakog drugog života. Široke ruke, kako i dolikuje kad su prijatelji u pitanju, ovaj crnogorski je izrazio spremnost da naš homogenizovani ekspertski vladajući tim pruži Śevernoj Makedoniji ekspertsku, tehničku i svaku drugu vrstu pomoći.
Pošteno zaista. Posebno kada je u pitanju ekspertska pomoć, jer je domaća koaliciona vlast za godinu zajedničkog djelovanja pokazala Evropi i svijetu kako to rade odgovorni, stručni, mudri eksperti.
Istina, zbog onih prije, vlast se nezakonito zadužila skoro milijardu na samom početku mandata, ali rekoh vam, ne zbog toga što su oni šćeli, već zbog činjenice da su ih na tu rabotu naćerali oni prije njih. A ni to što tako nešto nije po zakonu, neće predstavljati neki problem jer se zakona, kako nekad davno veliki Tito reče, ne treba pridržavati kao pijan plota.
Mada, ako pije rog, ne piju dvije svijeće, reče čuveni prvoborac sa ratnim ranama Cetinjana na duši. Ali on nije tema.
Parlamentarni preśednik, koji zakazuje śednice kad mu se ćefne i tako ih vodi, lider čiji partijski čimbenici pripomažu punjenju budžeta pojedinim glasačima u Mojkovcu, kako pročitasmo na nekim portalima, da im se nađe, zlu ne trebalo, objasnio je śevernomakedonskom kolegi da su prioriteti aktuelne vlasti uokvireni vladavinom prava, ekonomskom i političkom stabilnošću, kao preduslovima za cjelokupan razvoj društva i države. Ako je Talat dobro razumio kolegu Ljolja i progutao ovaj prvi dio, teško da je i tvrdnju da nova vlast želi da gradi uspješnu prozapadnu, proevropsku i prograđansku Crnu Goru. Jer i Talat čita izvještaje EU o napretku država kandidata za članstvo, iz kojih se jasno vidi kojim putem Crna Gora korača od 30. avgusta prošle godine, đe je danas i đe će biti ako se ovo poniranje ne zaustavi.
Dok je govorio gostu je neprestano iz nekog (ne)poznatog razloga rastao nos, posebno kada je “upoznavao” domaćina sa svim rezultatima i aktivnostima koje su realizovane u cilju osavremenjivanja i modernizacije parlamenta i snažnog jačanja transparentnosti rada, i dok je, samouvjerenim autocitatom istakao kao ključni argument priznavnje njegovih dostignuća sa relevantnih evropskih adresa. Ne znam kako se na śevernomakedonskom kaže, ali Podgoričan za takvo palamuđenje kažu trt meduna.

Važno je da parlamentarni preśednik čvrsto stoji na fonu (anti)fašizma, kojim korača gordo uz usku stazu planinsku, ovih dana mojkovačku. Za svaki slučaj. A novca ima. Valja dat malo i drugome, a oni kako god oće. Ako se darodavca śete…

Ukoliko se dogodi da naši prijatelji iz Śeverne Makedonije prihvate ovdašnju zlatnu ribicu koja će im garantovati prosperitet, mada možda ne i suverenitet, pride će im se darovati i čuveni Mickey projekat poznatiji pod imenom „Evropa sad“. Da malo i njihovi građani živnu. Da dočekaju, poput ovih naših, ekonomsku stabilnost. Da im naglo sve poskupi, ali da im se povećaju plate do te mjere da će se povećanje anulirati a njima još i ostati sitniša u novčaniku. Čudna neka matematika, ali kad to saopštava ekspert nad ekspertima, finansijski tajnovidac, onda je jasno zašto je on dobio najveću ocjenu od svih loših koje je javnost podijelila članovima Vlade, upravo za ono što su pokazali na (ne)djelu vlastitog činodejstvovanja.
Narod kao narod, htio bi kruha i igara. Igara izgleda ima gledajući Parlamentarni kanal, kad nema crkovnijeh fešta, ali ne i dovoljno kruha, pa veli: možda će i taj svjetski Mickey kanut koju paru. Makar nekoliko mjeseci dok je još tu, zauvar je.

Neće više biti finansiranja zdravstvenog sistema, kao što su neznaveni prethodnici činjeli. Sve će biti drugačije i mnogo bolje. Bićemo zdraviji. Liječenje nas neće koštati ni cent. Ali samo ako ova vlast ostane. Zato joj treba podrška, jer se ne može živjet značajno bolje ako se ne da potpora njemu, Mickeyu i njegovoj ekspertskoj družini.

Neke će se četvororučice, kako god  bude, trajno ukloniti sa pozicija kleroeksperske inicijative za rušenje državnog prosvjetnog, naučnog, kulturnog i sportskog pregnuća. Odrađen je posao skoro do perfekcije. Nema niko bivši da mu se glas čuje, pa eto i to bi u paketu moglo da se ponudi braći Śevernim Makedoncima. Kako da se oslobode onih koji nijesu za njih i da im se revanširaju za sve gnusote nedostojne slobodnomislećeg ljudskog bića.

Ima tu još darova, za svakog prijatelja po nešto. I za Slovence, đe će istu priču šjor Ljoljo da im pripovijeda. A darovnome konju se zubi ne gledaju.

Još kad bi mogao ministar policije da se oćera u zaborav, i njegov prvi saradnik, mogao bi prvi među nejednakima da preuzme po obavezujućem upustvu  napad na Cetinje iz svih raspoloživih oružja i helikopterskih oruđa. Mogao bi, ali će to teško ići još koji mjesec, mada ministar nije vidio duge cijevi u i pred Cetinjskim manastirom, a bilo ih je ka paśih repova, svjedoče snimci i fotografije. Ne vidi čoek sve što drugi vidi. Nije mu zla namjera ali jeste potreba da se njegovim očima vjeruje a ne vlastitim. I to treba da bude tako ako se želi sačuvati vladajući škanj.

Za kraj ću reći da je lijepo bilo biti Crnogorac u Śevernoj Makedoniji. Falimo se to što možemo, nudimo što nemamo i što ne možemo, a domaćin zahvalan jer mu tako nalažu protokolarna pravila. A nije da ne zna ko mu je doša i kuću napunio.

Eto i nas pune godinu cijelu.
I još će, izgleda, do ljeta bar, zbori političko-vremenska prognoza.

Pa nazdravlje nam kačamak, uz podatak da nas 60.000 manje ide na rabotu i da nas je skoro toliko nezaposleno.

A drugove penzionere, 130.000, ko šiša, da ne budem grublji, a trebao bih, jer oni najvećim dijelom glasaju ove nepomenike što život iz nas srču.

Slavko Mandić