Enterijer crkve Sv. Ivana u kontekstu enterijera sakralne baštine Prčanja

Povodom predstavljanja nove knjige,monografskog tipa, Crkva Svetog Ivana u sakralnoj baštini Prčanja,  autora Željka Brguljana, kulturnog i naučnog radnika, riječju Jasminke Grgurević, slikarke konzervatorke

Enterijer crkve Sv. Ivana u kontekstu enterijera sakralne baštine Prčanja

Jasminka Grgurević slikarka, konzervatorka

Istraživanje objekata sakralne ili profane arhitekture ima za cilj definisanje vrijednosti tih objekata u širem i užem kontekstu. Pri tome istraživanja eksterijera i enterijera se međusobno  prepliću na način da se  promjene na arhitekturi objekata veoma često odražavaju i na promjene u enterijerima tih objekata. Uz napomenu da objekti nijesu samo zidovi, stabilni ili nestabilni, pregrađeni, ili dograđeni, već i ljudi koji su na tom prostoru živjeli i žive, koji su  gradili, pregrađivali, dograđivali ili rušili te zidove, koji su se o njima brinuli, a sve u skladu sa svojim potrebama i vizijom.

Upravo  na taj način je crkvi Sv. Ivana pristupio Željko Brguljan, i zato prije svega želim da ukažem na važnost njegovog istraživačkog postupka, akcentirajući analizu stanja enterijera u crkvi, promjene u  enterijeru, i pristup liturgijskim predmetima koji su u njemu zatečeni .

Važnost ovog postupka potrebno je, prije svega, sagledati i u kontekstu činjenice da su  enterijeri u sakralnoj baštini Prčanja  nažalost nedovoljno istraženi, te da su  neki  i trajno izgubljeni, ili su jako ugroženi tako da uskoro neće biti moguće sprovesti njihova istraživanja. Primjera radi, ostaci enterijera stare župne crkve Rođenja Blažene djevice Marije na padinama Vrmca, na položaju nekadašnjeg Prčanja, ugroženi su jer je crkva decenijama bez krova  te izložena vremenskim neprilikama i vandalskim destrukcijama pa dostupne podatke o njihovim vrijednostima  uskoro  možemo nepovratno izgubiti. Faze u obradi enterijera nove župne crkve Marijina Rođenja nijesu istraženi. Enterijer u samostanskoj crkvi Sv. Nikole ostao je neistražen usled preduzetih građevinskih intervencija. U tom sakralnom objektu  izgubili smo i jednu od jedinstvenih štukaturnih tavanica. U crkvi su ipak ostali sačuvani oslikani drveni oltari, drvena predikaonica i horska ograda što daje posebnu vrijednost ovom objektu. Neistraženi su i enterijeri manjih crkava i kapela, primjera radi, ostaci obrade enterijera u crkvi Sv. Ane u istočnom dijelu Prčanja pored rta Glavati , jedinstveni enterijer crkve Gospe od Karmena u ulici Lukovića čije vrijednosti  je i sada, ispod oštećenja  naknadnih krečnih premaza moguće sagledati, te  enterijer crkve Sv. Antona Padovanskog, koji je isto nažalost djelimično uništen.

Neistražen je  i enterijeri  kapele Sv. Petra Apostola na padinama Vrmca , i enterijer kućne kapele porodice Florio Luković posvećene Gospi od Anđela .

Tokom radova na srednjovjekovnoj palati Trešorele (Tre sorelle) izgubljen je enterijer kućne kapele posvećene Sv. Jeronimu.

Usled prenamjene prostora  palate Verona tokom sanacije  u prošlom vijeku, nepovratno je izgubljena porodična kapela Navještenja Marijinog koja se nalazila o ovom objektu.

Dozvolite mi malu digresiju, početkom poslednje decenije XX vijeka kada sam ušla u slikarski atelje tadašnjeg Opštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru dočekala me slika na platnu na kojoj je predstavljeno Navještenje Marijino. Slika je  u dokumentaciji zabilježena  kao predmet koji se vezuje za Bogorodičin hram na Prčanju. Dugo sam tražila podatke o oltaru i enterijeru kojemu je slika pripadala. I gle čuda, na str. 69 knjige koja je noćas pred nama nalazi se fotografija slike i to u kapeli palate Verona, u oltaru kojemu je pripadala.

Upravo u tom kontekstu detaljno opisan enterijer crkve Sv. Ivana sa pratećom foto dokumentacijom otvorenih sondi ispod kojih se pojavljuju djelovi bojenih slojeva, ostaje kao važna polazna  tačka za dalja istraživanja i analizu. Pored podataka o slojevitosti zidnih dekoracija koje se naziru ispod krečnih premaza, a koje se vežu za pojedinu fazu  radova na crkvi i sakristiji , autor nam donosi detaljan opis drvenog oltara  ukazujući na neophodnost otklanjanja naknadnih premaza i otkrivanja njegovih izvornih kolorističkih vrijednosti. Napomene radi, sačuvani drveni oltar u crkvi je jednom i prepravljen.  Autor tokom istraživanja ispod zatečene drvene ploče  antipedija pronalazi drugu drvenu ploču, prvobitno rješenje antipedija u drugom tonalitetu što je potvrda o izvornom bojenom sloju oltara. Nažalost, autorova potraga za oltarnom palom na kojoj je bilo prikazano Krštenje Hristovo u Jordanu,  nije rezultirala uspjehom, ali dobijamo važne podatke o  njoj i njenom autoru Tommasu Prosperiju  (Thomaso Prosperi), putujućem slikaru  iz Ankone koji je sliku naslikao 1748.godine. A u potrazi za slikom i slikarem, autor ukazuje na zabilješke Mihaila Sabljara koji je posjetio Prčanj  1854, i opisao sliku na oltaru , te na pomoć neizostavnog istraživača Boke, danas nažalost pokojnjeg Radoslava Tomića koji je poznavao Prosperov rad u Dalmaciji. Autor sa velikom pažnjom opisuje liturgijske predmete koji su u crkvi zatečeni, ali i one koji su u međuvremenu pothranjeni u novoj prčanjskoj župnoj crkvi.

Tekst u monografiji je zanimljivo pisan i zasniva se na  brojnim izvorima, literaturi, intervjuima sa žiteljima mjesta, te  ličnim sjećanjima i zapažanja. Tekst je popraćen brojnim fotografijama iz različitih perioda života mjesta i crkve.

U užem smislu, autor ukazuje i na posebnu, dodatnu   vrijednost ove male crkvice koja se ogleda u viševjekovnoj brizi o njoj porodice Gjurović, pa povezuje događaje vezane za crkvicu sa članovima porodice i žiteljima Prčanja.

U širem kontekstu u skladu sa UNESCO preporukama da naš cilj mora biti  prepoznavanje i vrednovanje lokalnih specifičnosti i različitosti baštine u odnosu na globalni kontekst, tekst sa pratećom dokumentacijom određuje Prčanj i crkvu Sv. Ivana u Prčanju  u krug dalmatinske baštine dajući  im time, veći značaj u odnosu na činjenicu da pripadaju  dijelu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO.

I na kraju zaključit ću, svijest o vlastitom kulturnom identitetu jača sposobnost djelotvornog percipiranja stvarnosti, prihvatanja sebe samih, ali i prihvatanja drugih.

U tom smislu čestitke i podrška Ogranku matice hrvatske u Boki kotorskoj na pokretanju nove biblioteke Baština boke.

I na kraju, čestitke autoru  što nam je otvorio još jednu stranicu baštine Boke.