Piše: Željko Rutović
Da, to je tako bilo. Ta, po svemu izuzetna kompanija, koja je imala preko pedeset hiljada radnika i koja je uspješno poslovala na planu izgradnje dalekovoda, hidro i termo elektrana, termoenergetskih i procesnih postrojenja na svim kontinentima, plaćala je perspektivnim radnicima po 17. 000 dolara za školovanje u inostranstvu. Gradila je svim zaposlenim stanove. Plaćala je tri miliona dolara donacija Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. U sklopu radnih obaveza imala je bavljenje sportom i književnošću, imala je visoko razvijenu solidarnost među radnicima, da bi oni besplatnim radom gradili kuću jednom od njih. Pospješivala je učenje engleskog jezika kod visokorukovodnog kadra, i ne samo kod njih. Imala je ta kompanija svoje novine, i himnu u izvođenju Kemala Montena, stipendirala studente svojih radnika i brojne druge…imala je ta kompanija vlastiti sistem zdravstvene zaštite sa 160 zaposlenih u njemu i redovnim dolascima najboljih sarajevskih ljekara i ekskluzivnim ugovorima sa beogradskim VMA, ljubljanskim KC -om, pa čak i sa Hjustonom. Imala je svoj noćni klub, podržavala sportske klubove, kulturna društva i lokalnu zajednicu…imala je društvenu odgovornost, imala je visok standard svojih uposlenika, imala je što niko nije imao.
Da, bio je to po svemu gigant, sarajevski Energoinvest. Ime kolektivne memorije velike SFRJ, osnovan 1951. god. kao mali projektni biro. Od tada, do svjetskog brenda po kome smo se sa razlogom prepoznavali i dičili.
A taj izuzetni brend koji je, između ostalih, pobijedio i Simens na jednom od konkursa u Indoneziji, imao je impozantnu ljudsku i poslovnu dimenziju, gospodina Emerika Bluma, utemeljitelja i direktora Energoinvesta koji, primjera radi, nije dozvolio da ova kompanija ikada nabavi Mercedes kao službeno vozilo koje, kako tada, tako i danas, bijaše stvar prestiža. Blum bijaše čovjek nekih drugih posebnih prestiža. Svjetskih. Nedostižnih. Ostaće za arhive kako je u okviru socijalistickog sistema Blum kapitalističku organizaciju američkih kompanija prenio u Energoinvest a opet na svoj način konceptualno inovirao u duhu već rečenih primjera.
I poslije svega, u opkoljenom i spaljenom Sarajevu devedestih prošlog vijeka, ostaje mračna slika upravne zgrade Energoinvesta koja gori u plamenu zla.
No, kakvo god bilo i uprkos svemu, civilizacijska iskustva govore da zlo nikad ne može pobijediti dobro.
Baš kao i olimpijske vatre vječnog Sarajeva, gorjece vatre sjećanja na jedno vrijeme u kome je Energoinvest ispisao veličanstvenu dimenziju uspjeha koji je prerastao u istorijsku stranicu iz koje treba učiti, koju treba pamtiti i kao takvu u novu kulturu sjećanja prenositi.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].