Elektronikom na ustoličinjenje

Ne znam ko je očekivao da ministarka zdravlja Borovinić Bojović, u situaciji kad imamo apsolutnu kontrolu nad koronavirusom, koji je nedisciplinovan pa divlja mimo propisanih mjera Ministarstva zdravlja, zabrani kreativno ustoličenje Jovana Mićovića na Cetinju. Sad kad imamo digitalni sertifikat i ograničen prostor (za Crnogorce, naravno) ništa lakše nego ispoštovati odluku. Dan manje ili više za pandemiju ne znači ništa, a i broj mrtvih nas nešto ne obavezuje na pretjerani oprez. Mutacija virusa u znatno opasniji soj važi prije i poslije inauguracije.

A evo kako izgleda korišćenje digitalnog sertifikata. Aplikacija će biti izvedena na početni ekran mobilnog telefona, tableta, lap topa ili klasičnog kompjutera. Pa ko što ima. Kada vas zaustavi policija, jer možete bit samo pješaci, zbog toga što je crkva juče propisala da se neće moći automobilima na Cetinje, izgleda ni oni sa Cetinja, vi izvadite nešto od pomenute opreme, kliknete đe treba i propusnica je obezbijeđena. Ne može biti jednostavnije. Malo će komplikovanije biti onima sa klasičnim računarom, jer njega morate da utovarite na leđa, pa da nosite ekran, obezbijedite napajanje. Problem je ako policija ne bude na mjestima đe ima struje. Ali, za ovakav čin, valja se i žrtvovati.

Potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost poručio nam je da budemo relaksirani i da je država garant mira i stabilnosti. Pao nam je kamen sa srca nakon njegove izjave, jer je jasno da se radi o njemu koji nikad nije prevario a ni, ne daj bože, slagao svoj narod. Kao njegov suvlasnik, jer vlasnika na narod ima još, poslao je jasnu poruku i umirio uznemirene koji se još rata boje.

Istovremeno premijer kritikuje i žestoko napada patriote koji su u neđelju masovno izašli kod Lovćenske vile da bi Jovanu Mićoviću kazali što misle o njegovom ustoličenju u Cetinjski manastir. On koji je hodao u sred pandemije i litijašio po Crnoj Gori, ili podržao sve masovne skupove te vrste u sred pandemije, bez maske, ne poštujući distancu, ljubio ruku preminulom patrijarhu, pričešćivao se jednom kašičicom, danas drži predavanje drugima. To je već ispod nivoa i časti i manje funkcije od ove koju obnaša vladin vrhovnik.

Dakle, u Cetinje se neće moći autima, a ni iz Cetinja. Biće petoga potpuna blokada da bi se država odužila Srpskoj pravoslavnoj crkvi a vlast, koju je upravo ta crkva postavila na tron, omogući da na tron Svetoga Petra Cetinjskog zasjedne Joanikije Mićović, mimo volje Cetinjana i svih patriota duž čitave Crne Gore. Ovim činom salje se jasna poruka vlasti da Crnogorci nijesu poželjni ukoliko ne razumiju kako treba riječi Sava Fatića, potpreśednika Podgoričke skupštine izgovorene 27. novembra 1918. godine:

“Ja vas molim, gospodo, da stavimo na stranu Istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi.”

Ova sramota je obilježila Fatićeva pokoljenja. To su riječi koje je istorija zapamtila i mora biti svakome jasno da neće nikada biti izbrisane. Ostaće da svjedoče o jednom vremenu i jednoj izdaji čije su posljedice krvave i strahotne. Bio je to genocig srpske vojske nad nedužnim Crnogorcima i drugim narodima koji se nijesu mirili sa gubljenjem države i njene nezavisnosti i slobode.

Da li ovo vrijeme danas možda liči na ono Fatićevo doba? Mnogi bi se u to zakleli.

Prisjetićemo se kratke izjave sadašnjeg premijera kada je dobio mandat za sastav nove vlade. On je kazao:

„Današnji dan je pobjeda demokratije. Narodna pobjeda je doživjela formalizovanje. Najvažnije je da od ovoga dana budućnost Grne Gore bude drugačija“!

A je li Crna Gora danas drugačija od one ekološke, nezavisne, viševjerske i višenacionalne, članice NATO, države koja je jednom nogom već bila zakoračila u Evropu, prosudite sami. Za to vam ne trebaju riječi Sava Fatića onog a ni ovog doba.

Slavko Mandić