Ekološki zločini Jermenije protiv Republike Azerbejdžan

0
Dr Fuad Humbatov

Dr. Fuad Humbatov

Vanredni profesor na katedri za planiranje i upravljanje održivim razvojem Državne akademije za javnu upravu pod predsjednikom Republike Azerbejdžan, doktorat iz matematike, magistar prava (LLM)

Zaštita životne sredine nalazi se na agendi međunarodne zajednice kao globalni izazov od ranih 1960-ih. Ovo pitanje je uvijek bilo na agendi međunarodne zajednice u raznim aspektima, kako tokom mirnog perioda, tako i tokom konflikta. Poznato je da je jedna od zajedničkih karakteristika međunarodnih konflikta i ratova koji su se odvijali u različitim periodima da oni ne samo da negativno utiču na odbrambene sposobnosti strana u sukobu, život i zdravlje, socijalno-ekonomske, političke i vojnu situaciju, već takođe ozbiljno oštećuju životnu sredinu, ekološku stabilnost i sistem zaštite životne sredine država uključenih u konflikt.

Tokom posljednjih 30 godina jermenske okupacije Nagorno-Karabaha i susjednih sedam okruga Republike Azerbejdžan izazvani su ozbiljni ekološki problemi prema prirodi Azerbejdžana, biološkoj raznolikosti i ukupnoj ekološkoj situaciji čitavog regiona, što je dovelo do posljedica koje podstiču degradaciju životne sredine. Zapravo, Jermenija je na okupiranim teritorijama ostvarila opsežnu eksploataciju poljoprivrednih i vodenih resursa, sistematsko pljačkanje, eksploataciju i nezakonitu trgovinu imovinom, prirodnim resursima i drugim oblicima bogatstva.

Prije svega, da se osvrnemo na koncept ekološkog terorizma (ekoterorizam). Poznato je da se ekološki terorizam počeo formirati od sredine 20. vijeka kao moderan, ali štetan u smislu humanitarnih posljedica vrste političkog terorizma koji se široko koristio od kraja 19. vijeka i kasnije postao glavno sredstvo političke borbe od svih jermenskih nacionalističkih organizacija poput Jermenske revolucionarne federacije (Dashnaktsutyun), Socijaldemokratske partije Hunchakian (Hnchak) itd.[1] Istorijski jermenski nacionalisti i neke druge organizacije, koje dobro poznaju metode političkog terorizma, uspjeli su da savladaju ovu novu vrstu terorizma za kratko vrijeme. Ovo je očigledno po ekološkim zločinima počinjenim nad Azerbejdžanom tokom politike agresije Republike Jermenije koja traje više od 30 godina. Neki od njih će biti analizirani u ovom članku.

U tom smislu, tokom posljednjih 30 godina Republika Jermenija zadržavajući okupiranim Nagorno-Karabah i okolne regije i van kontrole međunarodne zajednice, u stvari je prekršila međunarodno humanitarno pravo i počinila flagrantne ekološke zločine pljačkajući prirodne resurse okupiranih regiona, zagađenje regionalnih vodenih resursa, uništavanje cjelokupne flore i faune, kao i uzgoj i trgovinu drogama na ovim teritorijama.

Prije svega, na okupiranim teritorijama Jermenija je ozbiljno zagadila rijeke, posebno tamošnje izvore i druge vodene resurse od regionalnog značaja. Ovim aktima ova zemlja je prekršila pravo azerbejdžanskog mirnog stanovništva koje živi u regionu na pristup vodi iz relevantnih rezervoara. Štaviše, tokom sezone rasta, kada je potražnja za vodom veća, relevantni rezervoari su sistematski bivali blokirani, a jermenske okupacione vojne snage ometale su upotrebu vode, a shodno tome akutni nedostatak vode tamo rezultirao je ozbiljnom degradacijom zemljišta i drugim ekološkim problemima. Suprotno tome, tokom sezona kada voda nije bila potrebna u velikim količinama, jermenski okupatorski režim prosipao je velike količine vode iz rezervoara na farme, travnjake, zemljišta i ozbiljno oštetio okolna područja.[2] Sva ova djela koja su počinile jermenske vojne snage, relevantne međunarodno pravne instance trebale bi klasifikovati kao ekološke ratne zločine, jer je jedini cilj okupacionog vojnog režima Jermenije na okupiranim teritorijama bio slabljenje ekonomskog, vojnog potencijala Republike Azerbejdžan kroz potpuno uništavanje njegove okoline ili čak izazivanje tamošnje ekološke katastrofe sa teškim socijalno-ekonomskim posledicama.

U isto vrijeme, na nekontrolisano okupiranim teritorijama Azerbejdžana od strane Jermenije, rijeka Araz je namjerno zagađena, uništene su flora i fauna, što je dovelo do ozbiljne štete po ekološku stabilnost regiona i po život i zdravlje stanovništva koje živi u ovim regionima kojima je upravljao jermenski vojni režim. Štaviše, na okupiranim teritorijama dogodila se ilegalna eksproprijacija mineralnih resursa Republike Azerbejdžan.

Još jedna žrtva ekološkog rata od strane Jermenije bila je rijeka „Incichay“, koja teče pored sela Gulustan i Talyshof Republike Azerbejdžan, okupiranih od strane Jermenije gdje su bile smještene jermenske vojne jedinice, a koja izvire sa planine Murov. Tako je 19. novembra 2010. godine u ovoj rijeci primijećeno veliko zagađenje. Stanovnici sela Tapgaragoyunlu, čiji je jedini izvor vode ova rijeka, posmatrali su tok riječne vode sa gustom pjenom 19. novembra 2010. godine od 14:00 do 15:00 i prijavili Teritorijalnom odeljenju za ekologiju i prirodne resurse br. 13 (koji je nadležan za regione Azerbejdžana Goranboy, Naftalan, Samukh, Dashkasan, Goigol).

Slične štete zabilježene su i u rezervoaru „ Agstafachay“ koji se nalazi u selu Džafarli, oblast Gazakh Republike Azerbejdžan. Rijeke koje snabdijevaju ovaj rezervoar i dalje se namjerno zagađuju otpadom iz fabrike bentonit-gline koja se nalazi u Ijevanskoj oblasti Jermenije, kao i iz fabrike fermentacije duvana, fabrike tepiha i vojne fabrike u Dilijanu u Jermeniji. Praćenje koje je sprovelo Nacionalno odeljenje za monitoring Ministarstva za ekologiju i prirodne resurse Republike Azerbejdžan 6. marta 2015. godine u cilju proučavanja nivoa zagađenosti tamošnjih prekograničnih rijeka utvrdilo je da je količina fenola kao specifičnog zagađivača u vodama bila 4,2 puta veća od dozvoljene granice na tački „Shikhli-2“, 3,6 puta veća u „Agstafachay“ i 4 puta veća u „Agstafachay“ rezervoaru. Uzimajući u obzir da fenolna kiselina koja je vrlo kaustična i koristi se samo u medicini za alate za dezinfekciju u malim količinama može oštetiti mukoznu membranu čovjeka prilikom udisanja sa fenolom i napraviti ozbiljne opekotine prilikom kontakta sa kožom, kao i oštetiti jetru i bubrege, nije teško zamisliti razmjere ekološke i humanitarne štete u Azerbejdžanu od ciljanog zagađenja iz Jermenije kroz pomenute prekogranične rijeke. Sve ove činjenice još jednom dokazuju da Jermenija vodi ekološki rat protiv Azerbejdžanske Republike.

Svakako, po završetku istrage gorepomenutih objektivno sličnih zločina od strane relevantnih organa za sprovođenje zakona Azerbejdžana, svi izveštaji, dokumenti biće dostavljeni relevantnim međunarodnim pravosudnim instancama, a Republika Jermenija, i njeni zvanični predstavnici koji direktno organizuju i sprovode ova krivična djela biće izvedeni pred pomenutim sudovima. Istorijski gledano, jermenske političke organizacije su više puta govorile o terorizmu kao o sredstvu za političko i vojno izvršenje i to još jednom dokazuje da bi se gore navedeni akti mogli klasifikovati kao ekološki terorizam ili ekološki rat.[3]

Treba napomenuti da je politika ekološkog rata Jermenije protiv Azerbejdžanske Republike, a posebno njenih vodnih resursa, imala vrlo negativan uticaj na ribarsku industriju Azerbejdžana, što je imalo ozbiljne socijalne i ekonomske posljedice po Nahčivansku Autonomnu Republiku  Azerbejdžana. Dakle, rezervoar vode Araz, smješten na teritoriji Nahčivana, koji su zajedno izgradile Republika Azerbejdžan i Islamska Republika Iran na rijeci Araz, igra važnu ulogu u ukupnoj ribolovnoj industriji obje države. Jermenske vlasti su ciljano ispuštale zagađene vode i otpad direktno u rijeku Araz što je rezultiralo intenzivnim razvojem polisaharida (tj. organskih jedinjenja koja žive u dubokim slojevima vodenih tijela) u dubokim dijelovima ovog vodenog basena. U isto vrijeme teški metali i toksini koje su tamo ispuštale jermenske vlasti sistematski su trovali stanovništvo koje je konzumiralo ribu i drugu hranu iz ovog zagađenog basena.[4]

Kao rezultat monitoringa koji su sproveli nadležni organi Azerbejdžana, utvrđeno je da je u rijekama „Agstafachay“ i „Khramchay“, koje teku iz Jermenije i spajaju se sa rijekom Kura na teritoriji Azerbejdžana, postoji određena količina različitih hemijskih jedinjenja u ovoj rijeci, kao i u drugoj prekograničnoj reci „Okhchuchay“ koja teče iz Jermenije, i pridružuje se rijeci Araz, te da je količina teških metala u vodi postala 10-30 puta veća od dozvoljenih granica.

Nivo zagađenja rijeke Okhchuchay je izuzetno važan za Azerbejdžan, s obzirom na to da se uliva u rijeku Araz – drugu po veličini rijeku na Južnom Kavkazu. Rijeka Araz, najveća desna pritoka rijeke Kure, igra presudnu ulogu u navodnjavanju poljoprivrednih površina Azerbejdžana. Međutim, s obzirom na kvalitet vode u rijeci, njena upotreba za domaće i poljoprivredne potrebe može dovesti do krajnje negativnih uticaja.

Oslobađanje azerbejdžanskih zemalja koje je prethodno okupirala Jermenija omogućilo je azerbejdžanskim ekolozima pristup lokalnim rijekama koje teku, posebno, kroz teritorije okruga Zangilan. Rezultati probnog dijela vode iz rijeke Okhchuchay, urađenog u periodu od januara do marta 2021. godine, otkrili su visok sadržaj teških metala, naročito bakra, molibdena, mangana, gvožđa, cinka i hroma.

Prema izvještaju Ministarstva za ekologiju i prirodne resurse Azerbejdžana, sadržaj jedinjenja bakra i molibdena – 2 puta, gvožđa – 4 puta i nikla – čak 7 puta je bio veći od norme. Povremeno se boja rijeke Okhchuchay mijenjala ili u bijelu ili u kiselo-žutu. Masovni mortalitet pastrmke u rijeci zabilježen je u martu 2021. godine.

Visok sadržaj teških metala u vodama uništava ne samo fluvijalnu faunu, već je i izuzetno opasan po ljudsko zdravlje. Upotreba zagađene vode može dovesti do štetnih posledica – od poremećaja gastrointestinalnog trakta, destruktivnih procesa u bubrezima i koštanom tkivu do poremećaja kardiovaskularnog, nervnog i hematopoetskog sistema tijela.[5]

Istovremeno, jedna od ozbiljnih šteta koje su jermenske oružane snage nanijele sistemu zaštite životne sredine Republike Azerbejdžan od 1999. godine predstavlja sistematsko paljenje šuma i drugih biomasa od strane jermenskih vojnih snaga na okupiranim teritorijama i susjednim oblastima Republike Azerbejdžan. Kao rezultat ovih namjernih požara uništena je ogromna količina sloja tla, kao i rijetke vrste faune i flore. Konkretno, 63.414 hektara u 2006. godini, 31.097 hektara u 2007. godini, 380 hektara u 2008. godini i 250 hektara u 2009. godini bilo je potpuno spaljeno kao rezultat pomenutih paljevina jermenskih vojnih snaga. Na primjer, kao rezultat posljedičnih paljevina u šumama u selima Chaily i Shikharkhy Tartarskog okruga, teritorija od otprilike hiljadu hektara je potpuno izgorela. Milioni izgubljenih dolara nanijeti su ekonomiji Republike Azerbejdžan kao rezultat ovih požara, a nažalost broj i štete od tih požara i dalje rastu. Štaviše, azerbejdžanski okruzi Agdam, Fizuli, Džebrail, Tartar i Hodžavend, koji su nekada bili na liniji kontakta suprotstavljenih oružanih snaga tokom poslednjih 30 godina, jermenske snage su potpuno zapalile. Kao rezultat ovog požara koji je zahvatio desetine hiljada hektara i koji se proširio na druga područja Azerbejdžana, prouzrokovana je ozbiljna šteta po okolinu i divlje životinje Azerbejdžana. Sva ova djela su očigledni ekološki ratni zločini Republike Jermenije, jer je jedini cilj okupacionog vojnog režima Jermenije na okupiranim teritorijama Azerbejdžana bio slabljenje ekonomskog, vojnog potencijala Azerbejdžanske Republike kroz potpuno uništavanje njene okoline ili čak izazivajući ekološku katastrofu sa teškim socijalno-ekonomskim posledicama.

Prema zvaničnoj statistici, redovni požari jermenskih vlasti od 2006. uništili su više od 110.000 hektara plodne zemlje i teško oštetili poljoprivredu.[6]

U tom smislu, međunarodna konvencija o zabrani vođenja ekološkog rata je Konvencija o zabrani vojne ili bilo koje druge neprijateljske upotrebe tehnika modifikacije životne sredine (Environmental Modification Convention (ENMOD)[7]. Između ostalog, Republike Jermenija se pridružila ovoj konvenciji 15.05.2002[8]. Ova konvencija je usvojena od strane Generalne skupštine UN 10. decembra 1976. i potpisana je od strane 33 zemlje 18. maja 1977. godine, uključujući SSSR u Ženevi, I stupila je na snagu 5. oktobra 1978. godine.

Glavni predmet ove konvencije koji je Jermenija sistematski kršila u posljednjih 30 godina, uprkos činjenici da je ova država dio nje, jeste zabrana odabira životne sredine kao vojnog ili bilo kog neprijateljskog cilja tokom oružanih sukoba ( ratovi).

S tim u vezi, pravna kristalizacija teškog međunarodnog zločina kao što je ekocid potiče iz pomenute konvencije i drugih međunarodnih sporazuma koji regulišu vođenje oružanih sukoba (ratova). Tako, na primjer, član 35 (3) Dodatnog protokola Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949, koji se odnosi na zaštitu žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I, 08.06.77) zabranjuje upotrebu metoda ili sredstava za ratove kojima je namjera, ili se može očekivati, da izazovu široko rasprostranjenu, dugoročnu i ozbiljnu štetu prirodnom okruženju.[9] Generalno, pitanje zaštite životne sredine tokom oružanih sukoba, iako se ne pominje direktno, ogleda se u brojnim izvorima međunarodnog humanitarnog prava, uključujući Ženevsku konvenciju iz 1949. godine.

Zapravo, pokazalo se da su ove vrste ilegalnih akata ekološkog terorizma u direktnoj vezi sa ukupnom destruktivnom regionalnom politikom Republike Jermenije prema susjedima. U vezi s tim, jermenske vojne snage su potpuno poražene i odgurnute sa istorijske teritorije Azerbejdžana tokom poslednje 44-dnevne kontraofanzivne operacije koju je uspješno izvela Azerbejdžanska vojna sila 10. novembra 2020. Ali i dalje postoji realna prijetnja da će jermenske terorističke grupe koje podržava jermenska vlada pokušati da organizuju ekološke i druge terorističke akte u regionu i u budućnosti. Čak i nakon vojnog poraza, Jermenija i dalje odbija da otkrije informacije o svojim protivpješadijskim minama u regionu Karabaha u Republici Azerbejdžan.

[1] Francis Hyland, Armenian Terrorism: The Past, the Present, the Prospects (Boulder, CO: Westview, 1991), 23.

[2]A.Qurbanov,“Hidroböhran, hidromünaqişələr və hidrostrategiya” Bakı-2013

[3]Francis Hyland, Armenian Terrorism: The Past, the Present, the Prospects (Boulder, CO: Westview, 1991), 23.

[4]http://www.anl.az/down/meqale/azerbaycan/azerbaycan_oktyabr2009/92388.htm

[5]https://1news.az/news/20210430112952816-The-Okhchuchay-River-contaminated-to-a-dangerous-level-the-German-CRONIMET-is-threatening-the-ecology-of-Karabakh

[6]http://eco.gov.az/az/nazirlik/xeberler

[7]https://www.icrc.org/ru/doc/resources/documents/misc/ihl-environment-271004.htm

[8]https://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_no=XXVI-1&chapter=26&clang=_end

[9]https://www.icrc.org/ru/doc/resources/documents/misc/6lkb3l.htm

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].