E, da je nama Karleuša umjesto Dritana

Piše: Slavko Mandić

Nije, to sa sigurnošću svako može da potvrdi, Dritan Abazović, nikakav lumen. Skromnih je intelektualnih mogućnosti, kažu oni koji ga bolje poznaju, ali može da prouzrokuje štetu od koje glava boli. I to ne jednu. Koliko god treba, posebno ako to čini za nekoga ko mu je važan za puštanje u život ličnih pohlepa od kojih narastaju bogatstva. A ona mu omogućavaju zadovoljstva koja mu niko uzet neće, kako poruči sa Bojane manitajući gliserom, brzinom koju zakon drugima ne toleriše. Čini mu se da zna, a osim vrćenja prazne slame, ništa drugo u njegovom tankom stogu nema. Koliko god je doktorirao na bilo čemu, ovaj politički babarog uspio je da uvrijedi  jedan  narod  u njegovom domu. Tim sramnim činom najbolje je pokazao od kakvog je materijala sazdan.

Pažljivim čitanjem teksta, jasno je da on nije pisan sa slučajnom greškom, niti je to radio neko ko pojma nema o čemu se radi. Jer nema toga na zemljinoj kugli koji ne zna da je u Srebrenici učinjen pogrom nad bošnjačkim narodom i da su to  uradile vojne i dobrovoljačke formacije bosanskih Srba, pod komandom ratnih zlikovaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Razumije se, uz stratešku, i svaku drugu pomoć i logistiku zvaničnog Beograda i blagoslov crkve Srbije. Neće biti da Abazović jedini to nije znao. Studiralo je ovo mrtvo puvalo u Sarajevu i dobro zna što se dešavalo na ovim prostorima natopljenim krvlju do koljena. Jedan narod platio je užasnu cijenu samo zato što je druge vjere. One kojoj i on pripada, što je još nevjerovatnije i sramnije.
Pa zašto je onda crnogorski premijer sve ovo izgovorio u Potočarima, među rodbinom stradalih koje je zaboljela svaka njegova riječ, slušajući u nevjerici što besramno, ledenog pogleda, odlučnog da saopšti, govori ovaj pripadnik pakla? Nije lako razumjeti, ali ako se vrnemo koji dan unazad, pa vidimo sa kojom je odlučnošću, suprotstavljajući se i Evropi, ovaj mega lažov, crnogorsku crkvenu imovinu na tacnu stavio popovima Vučićeve Srbije, onda je prilično jasno da su Potočari samo nastavak priče iz Podgorice. Pokušaj relativizacije genocida u Srebrenici i negiranja da su tamo stradali Bošnjaci samo zato što su Bošnjaci, je sramota od koje crveni svako pošten. Osim onoga ko takve grozote izgovara. Sve postaje jasnije kada Abazović kaže da su zločin učinile politike. To govori i Vučić, a on je, valja se pośetiti, Ditanovom bratu ustupio kulturno dobro u Beogradu za kliniku u kojoj će suvlasnica biti partnerka neprimijetne Ane Brnabić.
Abazović je ovim govorom poručio Bošnjacima da se ni Crna Gora ne slaže da je  u Srebrenici ubijan narod samo zato što su Bošnjaci. Slijedeći Vučićevu politiku, jedinu koja ne priznaje da je u Srebrenici bio genocid, Abazović vidno ispunjava sve zadatke koje mu je postavio nalogodavac. Zato mu je trebala Crna Gora, čije interese nikada nije branio. Srbije jeste, čak i po cijenu veleizdaje, dajući tuđoj državi dio teritorije vlastite države. A što to znači i kako se to zove zna i Dritan sam. Ako jednoga dana u Crnoj Gori profunkcioniše pravna država, ne samo da će znati nego će i na koži ośetiti.

I zbog veleizdaje, i zbog izuetnog zadovoljstva količinom bačenog suzavca na svoj narod i pucnjima  gumenih  metaka  i šok bombama na Cetinju 05. septembra 2021. godine.

Proglašavajući žrtve jednako krivim za užasan pogrom u Srebrenici, jer ako kažu da su ubijale politike, onda je to isto što i reći da su ubijeni sami sebe ubijali, ovaj politički patuljak je završio sa dolaskom na ovo sveto mjesto. Nikad više, sigurno je, njega niko neće ugostiti niti puštiti da prozbori u Potočarima. Vjerujem ni na teritoriji Bosne i Hercegovine, osim kod Dodika, uz koga mu je i mjesto.

U Beogradu je lekciju povodom Srebrenice jasno saopštila srpska pjevačica Jelena Karleuša. Uz nju Dritan ne bi mogao zapjevati, kao sa članovima pravoslavnih bratstava “Stupovi” i Putinovim “Noćni vukovi” u restoranu na Bioču krajem februara ove godine. Razumljivo, ništa bez prisustva popova crkve Srbije. Ne bi mogao jer je Karleuša čovjek. A on to nije.
On nikad neće reći ono što je ona izgovorila povod srebreničkog jada, izlažući se opasnostima neistomišljenika. Za nju nijesu politike ubijale 8,372 Bošnjaka.

“11.07.1995. Počnite da brojite do 8.372, uz svaki izgovoreni broj zamislite da je jedan čovjek pao.. 1, 2, 3, … 100, 200,300,… 1.000, 2.000, 3.000… Koliko treba vremena da se ubije 8372 ljudi? Malo vremena i mnogo mržnje, bezumlja i zla! Zar je moguće da se to desilo? Da, za nauk svima, za nauk novim generacijama, da se ludilo ne ponovi. Srebrenica 11.07.1995”.

Za ovo što je izgovorena bezumnost u Potočarima, Abazovića  brane mnogi i lijevi i desni. I iz vlasti a i opozicije. To je uvijek tako kada je u pitanju Crna Gora. Oni časni, a Srbija ih ima, saopšte istinu koja je u Vučkovoj džamahiriji rijetka pojava.
Njima tamo daleko, nastave li putem avetluka, laži i otimanja tuđeg, spasa nema.
A ni nama koraka naprijed  ako bi ga s Abazovićem činjeli.
Na izbore, pa neka Dritan ide u Beograd da s bratom gradi zdravstvenu imperiju.
Na račun Crne Gore i njenih svetinja. Za koje se Dritan zalagao očinjim vidom da ih crkvi Srbije da.
A njega ako se śete, śete.