Džemal Dacić profesor i pedagog

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Profesor Džemal Dacić pripada mlađoj generaciji predavača u sklopu Medrese ,,Mehmed Fatih,” imao sam priliku da ga upoznam i sprijateljim se sa njim kada sam sa poznatim književnikom Hadžemom Hajdarevićem posjetio ovu vjersko obrazovnu ustanovu povodom dana maternjeg jezika. To je zapravo bio i moj prvi susret i početak prijateljstva sa gotovo svim profesorima. Tu sam imao bliži razgovor sa Džemalom Dacićem koji mi je rekao da jako voli Cetinje i Cetinjane da kad ima priliku uvjek ga posjeti sa svojom porodicom. Pošto je Džemal Dacić bio rodom iz Rožaja zamolio sam ga da u nekom narednom peridou prikupi se određeni broj knjiga na albanskom jeziku koje bi bile poklonjene osnovnoj školi u Dacićima na čijem je čelu profesor i divni čovjek koji je zasita svim srcem voli svoj kraj Albanac Hadži Ljajići. Za prikupljanje i dostavljanje knjiga bio je zadužen ozbiljni i odgovorni PR medrese i drag prijatelj Amar Škrijelj. U ličnom razgovoru sa njim ostavio je prijatan utisak na mene. Svojim visookim obrazovanjem i načinom na koji je prezentovao svoje ideje i razmišljanja, bilo mi je jasno da je on neumorni neimar u obrazovanju neko ko se zaista trudi da svoje znanje prenese na mlađe generacije.

Profesor Džemal Dacić uspijeva snagom svog autoriteta da u svojim predavanjima o vjeri među mladim ne samo učenicima već i mlađom populacijom da bitno utiče da se smanji njihovo odavanje raznim savremenim porocima kakvi su droga, alkohol i nemoral i time smanji aktuelne probleme u društvu, svodi ih na minimum i nastoji da ih u potpunosti anulira. Vjera pospješuje brigu o porodici, podstiče na nauku i vodi ka uspjesima u životu. Uči osobu da stečena znanja i umijeća korsti u humane svrhe, za sebe i svoju zajednicu, a nikako protiv, da bude konstruktivna, a nikako destruktivna i u tome je njegov doprinos izuzetno značajan. Kroz primjer profesora Džemala Dacića možemo da vidimo kako izgleda prije svega iskren odnos prema vjeri. Njegov pristup, i doprinos ne samo Islamskoj već i široj društvenoj zajednici je primjer poštovanja, stabilnosti, i mira u multietničkim sredinama. Svojom mudrošću on svaki dan pokazuje da je suživot među pripadnicima različitih vjera i nacionalnosti jedan od temelja stabilnosti i jedna od najljepših vrlina koju svaki čovjek treba da ima i nosi u sebi i sa sobom. On je i profesor i pedagog koji spaja, a nikako razdvaja. Islam je vjera mira, tolerancije i dobročinstva prema svim ljudima te on tu poruku prenosi na najljepši mogući način. Svojim pristupom u obrazovanju on doprinosii tome da budući svršeni mederesanti kada postanu vjerski službenici budu i najbolji ambasadori islama, jer na njima će i biti najveća odgovornost da prate stope svojih učitelja. Džemala Dacića i njegov doprinos obrazovanju i poruke koje on prenosi mladima najbolje bih opisao riječima Ahmed ibn Hanbel teologa i askete koji je jednom zapisao: ,,Zaista meni će biti najdraži i najbliži od vas na budućem svijetu onaj koji bude imao najljepše ponašanje i dobar odnos prema drugim ljudima, a od mene najdalji će biti onaj koji se bude rđavo ponašao i zlo činio drugima.” Džemal Dacić je duboko svjestan da dobri musliman mora uvjek biti na putu dobra, istine,  i pravde, i to je nedumljivo jedna od mnogobrojih osobina koje krase njegov intelekt i njegovu ličnost.

Džemal Dacić rođen je  09. 02. 1982. godine u Rožajama. Osnovnu škou je završio u selu Balotiće. Po završetku osnovne škole, završio je ,,Gazi Isa-begovu” medresu u Novom Pazaru. Nakon završene medrese, završio je Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici u Bosni i Hercegovini. Po završetku studija stavlja se na raspolaganje Mešihatu Islamske zajednice, tačnije Odboru Islamske zajednice u Rožajama. Na mjesto sejar vaiza (osoba koja drži hutbe-propovijedi i vazove-predavanja u džamijama) biva postavljen u Rožajama, 01.01.2003. godine. Uporedo sa tim poslom, je angažovan kao bibliotekar u biblioteci Islamske zajednice, koja je tada bila smještena u ženskoj medresi u Rožajama. U istom periodu, je angažovan u mjesecu ramazanu, kao imam, hatib i mualim, 6 godina, u Skender čauševoj džamiji u Podgorici. A školske 2006/07. godine je angažovan kao mualim u Odboru Islamske zajednice Berane, gdjeje svake subote i nedelje podučavao djecu osnovama vjere islama. Od samog osnivanja Medrese u Tuzima, biva angažovan, u početku kao vaspitač, kasnije kao šef Odgojne službe i kao profesor na predmetu Pedagogija. Od 2015. godine bivam angažovan u Mešihatu Islamske zajednice u Crnoj Gori, na mjestu tehničkog sekretara Mešihata. Na tom mjestu ostajem pune dvije godine. A od 2017. godine postavljen je za pomoćnika direktora medrese za internat. Pisao je redovno za Elif, glasilo Islamske zajednice u Crnoj Gori. Zatim, član je redakcije revije Bihor, prvog bošnjačkog glasila iz Luksemburga i pišem tekstove za svaki broj, prije svega vezane za religiju, ali isto tako i za kulturu i običaje muslimana. Na radiju Fatih vodi emisiju ,,Duhovna radionica”, koja se emituje jednom nedjeljno. Od 2008. godine predvodi džumu namaz, glavnu nedjeljnu molitvu u džematu Vranj, nedaleko od Tuzi. U istom mjestu drži vikendom vjeronauku za djecu.