Džaba ste krečili

Piše: Željko Rutović

Mnogi su se kroz istoriju Crne Gore zalijetali i neuspješno oblijetali oko njene zastave, državnog znamena, crnogorske slobode imena. Svima njima osta tek sanak pusti. Crnogorska zastava lako se ne predaje, iskustva istorije vremena datumi su kojima se milenijumski stara država ponosi i u predanju baštine novim  generacijama iz vijeka u vijek prenosi.

To što civilizacijski poražene ideje svetosavsko-klerofašističke bratije na sopstvenom iskustvu ne (na)uče, nije samo stvar politike, koliko domena raznih nauka koje teško dešifruju i još teže liječe fenomenološke naslage  patološke mržnje i zla prema drugim i različitim.

Postavgustovska radikalna ujdurma zajapurenih vrištećih jurišnika srpskog sveta pokazala je i brutalno ogolila sve ono što  ta politika  jeste vazda i bila. Distanca vremena slagaće i sabiraće račune nepočinstva uništenja države na čije čelo polugama litijaškog bratstva bahato i banalno zabasaše voditi je u svekolika  posrnuća. Samo se treba prisjetiti i često podsjećati čega je tu sve i od koga bilo. Svaki od tih nauma, već viđenih i istorijski poraženih, čija zgarišta svojim duhom  jos dime, nije imao drugog cilja do jednog jedinog – Crnu Goru pošto poto obezglaviti vezući je u nerazmrsivi čvor koordinatnog sistema srpskog sveta.

I naravno, kako to biva, jedino i samo, taj naum ponesoše u prtljag nepočinstva  slijepe ulice političkih slijepaca nespremnih da od organskog političkog mraka vide i nauče šta je i ko je Crna Gora.

Uprkos svemu pročitaćemo kako je koaliciona skalamerija nikšićke vlasti uklonila crnogorsku zastavu  sa zgrade opstine. Dugo je i izdržala. Bijedni duha i prema nalogodavcu “sveta” duga bolje i vrjednije i ne mogu. Za bolje i više trebaju viši i bolji. No u toj “sitnici” djeluje svijet razlika i vrijednosti. Prije ili poslije se spoznaju. Ove o kojima je riječ, davno su, bez napora i spoznate i pročitane…sve naknadno je već viđeno

I poslije svega, džaba trud svirači. Pjesama i riječi mržnje, crnogorska zastava je toliko za vas i vaše oci daleko i visoko, toliko nedostižno da joj nikad ne možete prići. Možete je pod opskurnim navodnim izgovorima ukloniti, ali i u tom činu iz nje će progovarati osmjeh Ljuba Čupića. Pođite do centra grada pa mu pogledajte u oci. I mrtav vas prezire i vječno vam snagom slobode prkosi.

Što je ovakvi više sklanjaju ona se u misiji istorijske baštine sve više na oltar slobode uzdiže. Varate se, uostalom kao svi u istoriji, da se vi nekim vašim mjerama uzdižete ako spuštate i postavgustovski ružite državna obilježja Crne Gore.

Dzaba ste krečili, ma šta god i kako god činjeli. Nadamo se da za mnoge stvari zakonske fakture pristižu, a fakture vašeg političkog skandala izmirivaćete u fajrontu međusobne ostavštine, u kojoj se zna da neplaćenog racuna nema.

Džaba zatvarate oči. Svjetlo je jače od mrak. Crna Gora i njena zastava je tu, svoja na svome, visoko gdje je uvijek bila i gdje će vazda biti.

Svi vi iz poražene discipline govora mržnje, skidanja, paljenja i ruženja zastave Crne Gore ostaćete da se batrgate tamo daleko po mračnim hodnicima srednjovjekovnog mraka i dogme jedne kašike.

Visine crnogorske zastave za vas su nedostižne. Visine te slobode ne možete dostići.

Ipak, riječ je o slobodi. Vjekovnoj i uzvišenoj.