Duša leptira

1

Piše: Zoran Piperović

20.12.

15h

Bio je visok, imao je izduženu glavu, na licu dva “kineska oka”, pravilan nos i mesnata, iskrivljena usta, koja su pretezala, nekako u desno.

Uvijek sam, šetao je čaršijom, pogledivao lijevo – desno, kao da ište nečiji – dobar dan ili kakav osmijeh, onako prijateljski , u prolazu.

Nije toga bilo i zamišljen, nesretnog izraza, hodao bi dalje, siguran da ne zna kuda i kamo.

U dubokim, bez pertli, crnim i teškim cipelama, čiji su se kožni jezici uporno plazili asfaltu, makadamu, prašnjavim ulicama, gdje je hodao i zimi i ljeti, odavao je utisak dobroćudnog džina koji ne zna šta će sam sebi.

Jednom je, proljeće je bilo, a sunce iznad hotela “Jadran” pržilo asfalt po Pristanu, zaspao opružen na klupi ispred parka, kod poslovnice “Neptuna”.

Žuti leptir sa crnim flekama na krilima, kružio mu je iznad glave.

S. je imao dušu tog leptira.

Mportal

1 COMMENT

  1. …..”jer zablenuti u ljepotu svog leta
    smetaju onima koji dolaze”
    Zato na vrijeme moraju da se povuku s neba!
    Ko ima dušu leptira nije mu ni nebo bitno,rekla bih.
    Divna i topla priča Pieroviću u vrijeme kad se i leptiri gaze.

Leave a Reply to Dubravka Jovanovič Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].