Đurović: Cilj je tiha likvidacija Crne Gore, ali ima ona još sinova i šćeri koji će kada zatreba ustati u njenu odbranu

Publicista i novinar, generalni sekretar Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, Dragan Mitov Đurović, u intervjuu za Portal Analitika ukazuje da je inicijativa za rehabilitaciju onih koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani okupatora jako stara i zagovornicima te ideje poručuje da ni ovaj put neće uspjeti u tom naumu.

ANALITIKA: Koliko se od antifašističkih vrijednosti, na kojima je izgrađena moderna crnogorska država, danas zadržalo u društvu?

Đurović: Dobro su stari zborili “Zlo rađenje, gotovo suđenje”. Kako je od pobjede odmicalo vrijeme, tako su ratni veterani odlazili, umirala je polako priča o borbi za slobodu.

Njihova đeca su na akcijama puteve i fabrike gradili, a potomci ratnih izdajnika škole završavali, pod petokrakom stasavali, položaje rukovodeće zauzimali, kokardu u potaji čuvali, po tri kape kupovali, kako za koje vrijeme. Iz tuđih knjiga tuđu smo istoriju učili, svoju polako zaboravljali. Potonje skoro četiri decenije prosvjetare iz okruženja uvozili i za ministre postavljali.

Uz to, ni oni pređašnji rukovodioci, ni ovi sadašnji oslobodioci, ne usvojiše Zakon o zabrani rada neonacističkih organizacija i upotrebi fašističkih simbola i obilježja. Da ne govorimo o proglašavanju Saveza udruženja boraca NOR- a i antifašista organizacijom od posebnog društvenog interesa, što ona zapravo jeste.

Borci za izjednačavanje pobjednika i izdajnika moraju znati da će Crna Gora crnogorska ostati i da nikada ravnogorska neće biti

Logika je u Crnoj Gori odavno čisto gubljenje vremena, pa antifašizam služi za ispiranje usta i zavođenje naroda pred izbore. Popovi u škole mogu kada hoće, a antifašistima treba posebno odobrenje. Vojni vrh se krsti sa tri prsta, a antifašistima kao podrška za proslavu Dana pobjede nad fašizmom ne pružiše ni mali prst. Od naše antifašističke prošlosti, koja je temelj države, ostala je u starim knjigama priča o onima koji su za slobodu ginuli.

ANALITIKA: Kako gledate na sve češći pokušaj rehabilitacije onih za koje postoje dokazi da su bili izdajnici, kolaboracionisti i zločinci, poput Pavla Đurišića?

Đurović: U zemlji čuda kakva je Crna Gora, evo neko doba sve je moguće. Ideja o rehabilitaciji i podizanju spomenika čelnom crnogorskom ratnom zločincu je mnogo stara. Neki su, jer nijesu uspjeli da to zavše, završili na onom svijetu. Ostalo je pripremljeno postolje.

Združene snage potomaka ratnih zločinaca, uz punu podršku političara na vlasti i crkvenih velikodostojnika, koji namjeravaju premjestiti Njegošev mauzolej, učiniće sve za svog zemana da ratni zločinci postanu oslobodioci i kasnije, kao pop Maca, sveci.

Ipak, to neće ni ovog puta proći. Ima Crna Gora još sinova i šćeri, koji će, kada zatreba, ustati u njenu odbranu.

ANALITIKA: Šta stoji iza pokušaja revidiranja antifašističke istorije Crne Gore i kakva je uloga politike i crkve u tom procesu?

Đurović: Teško zemlji kuda vojska prođe, još teže đe mantije i druga vjerska obilježja kolo vode, a najteže tamo đe državnim vrhom iz sjenke “duhovnici” vladaju. Crna Gora je jače od vijeka duhovna baština strane crkve, koja je uz potpis inovjernika otela crnogorska svetilišta, crkve i hramove, manastire i velike posjede od mora do timora.

Tako Božije sluge, koje treba da šire ljubav, uz isposništvo, skrušenost i bogobojažljivot, postaše gospodari naše sudbine, koji mlade upućuju samo prema vjeri, ne prema nauci, koji precima oduzimaju ime crnogorsko, Duklju, Svetog Vladimira, Njegoša…sve u cilju jačanja “novog sveta” i stvaranja svoga davno izgubljenog carstva.

U tuđoj kući su domaćini, dok većina čeljadi domaće sramno ćuti i ide za slanom rukom, sve pod direktivom dijela političara i vjerskih doglavnika. Cilj je jasan – svilen gajtan i tiha likvidacija Crne Gore.

ANALITIKA: Može li se desiti da i u Crnoj Gori dođe do izjednačavanja partizanskog i četničkog pokreta? Bližimo li se takvom scenariju?

Đurović: Poznata je stara poruka “Narod koji zaspi i zaboravi svoju istoriju, ili nestane, ili se probudi kao rob”. Slobodarske snage koje su pobijedile fašizam i domaće izdajnike dugo su u polusnu.

Rijetko ko podsjeća na ratne zločine u Vraneškoj dolini, na Brezi kolašinskoj, u zatvorima i kazamatima. Za četnički zločin na Lazinama u mojoj dokumetaciji postoji original Prijedlog federalnoj komisiji na Cetinju na samom kraju rata da se proglasi za ratni zločin više desetina saradnika okupatora iz tog kraja i vremena.

Jedini lijek je borba, na svakom mjestu, u svakoj prilici, svim sredstvima protiv svih vidova primitivizma

Njima sada podiže vlast spomenike, promoviše knjige. Narod ćuti, političari – vršioci dužnosti državnih, odgovornih funkcija, igraju se skrivalice, mudruju, ulaguju. Skoro da je ispisana javna parola: Četnici naprijed, ostali stoj.

Crnogorske antifašiste deklarisani četnik proglašava fašistima. Nadležni i njihovi potomci ćute kao zaliveni. Nije istina da smo fašisti, jer naši heroji su Sava Kovačević, Ljubo Čupić, Blažo Jovanović, osam heroina, pet hercegnovskih Danica… Mi pred našim herojima ponosno ćutimo, a oničetnicima glasno poručuju “i grobovi naši boriće se s vama”.

I zato, mada smo se zaludu davno pomirili, borci za izjednačavanje pobjednika i izdajnika moraju znati da će Crna Gora crnogorska ostati i da nikada ravnogorska neće biti.

ANALITIKA: Na koji način je moguće mladim ljudima predstaviti pravu sliku onoga što se dešavalo u tom istorijskom periodu?

Đurović: Mladi su nekada bili revolucionari koji su vodili narod prema slobodi. Sada su, jedan broj njih, poslušnici, skoro robovi nekih starih poruka. Vjerovati i vjernik biti, Bogu se moliti, u duši ga nositi je za poštovanje. Ali klečati pred nekima, kojima nijesu ni ruke ni duše čiste, je nešto drugo.

Mladi ljudi treba da mijenjaju svijet, da se bore protiv malih i velikih firera, organizatora novih ratnih strahota, moćnika koji mijenjaju istoriju u kojoj nekadašnji stradalnici postaju dželati, u kojoj se ponovo mijenjaju granice, uništavaju narodi. Jedini lijek je borba, na svakom mjestu, u svakoj prilici, svim sredstvima protiv svih vidova primitivizma, čitaj – neofašizma. lijek je antifašizam.
ANALITIKA: Šta mislite o inicijativi da se spomenik Josipu BrozuTitu premjesti iz Podgorice na Cetinje?

Đurović: Kraljevinu Crnu Goru od vremena sramne Podgoričke skupštine – porobljenu, uništenu, uniženu, strijeljanu, prognanu, pretvorenu u nečesovu banovinu – Tito, partizani, koministi i patriote vratili su samoj sebi.

Vratili ime, otetu istoriju, vratili poštovanje i ravnopranost u jugoslovenskoj zajednici, izgradili gradove, pruge, mostove, obnovili je nakon zemljotresa…To se ne zaboravlja.

Pod najezdom nasilnika iz okruženja, u vrlo sumnjivim uslovima, Titogradu je oduzeto ime. Zato velikanu svjetske istorije Josipu Brozu Titu spomenik treba da ostane u Podgorici, ali i da bude podignut na Cetinju. Ima prostora i za druge zaslužnike iz stare i novije istorije, čija se imena ovih dana pominju.