
N1 Beograd
Prof. dr Đuro Macut, koji je predložen za mandatara, srpski je endokrinolog, i kliničar, rođen u Beogradu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je kasnije i magistrirao, a potom i doktorirao, stekavši titulu doktora medicinskih nauka.
Profesor Macut je danas redovni profesor interne medicine i endokrinologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U kliničkoj praksi, on je zamenik direktora Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, kao i šef Odeljenja za endokrine tumore u istoj klinici. Njegova profesionalna karijera obuhvata dugogodišnje iskustvo u dijagnostici i lečenju endokrinih oboljenja, sa posebnim fokusom na reproduktivnu endokrinologiju i neuroendokrinologiju.
Profesor Macut je jedan od vodećih stručnjaka u Srbiji u oblasti endokrinologije. Njegova istraživanja uglavnom se bave sindromom policističnih jajnika (PCOS), neuroendokrinim tumorima i poremećajima metabolizma. Autor je preko 140 naučnih radova objavljenih u međunarodnim časopisima indeksiranim na SCI listi, a njegovi radovi su visoko citirani, što svedoči o njegovom međunarodnom uticaju. Aktivan je član brojnih stručnih udruženja, uključujući evropska i svetska endokrinološka društva, i često nastupa kao gostujući predavač na međunarodnim kongresima.
Posebno je prepoznatljiv u oblastima:
Reproduktivna endokrinologija: Posebno PCOS i njegov uticaj na plodnost i metabolizam.
Neuroendokrinologija: Proučavanje neuroendokrinih tumora i njihovih kliničkih manifestacija.
Metaboličke bolesti: Dijabetes i endokrine osnove metaboličkih poremećaja.
Pored kliničkog i naučnog rada, profesor Macut je poznat i po edukaciji mladih lekara i specijalizanata, doprinoseći razvoju endokrinologije u Srbiji. Njegov rad je prepoznat kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou, što ga čini jednim od ključnih figura u ovoj medicinskoj disciplini u regionu.

Profesor doktor Đuro Macut, postao je poznat široj javnosti pošto je održao studentima koji žele da uče u Pionirskom parku predavanje. Tom prilikom je rekao i da se nada da će se oni uskoro vratiti u fakultetske klupe i istakao je da politika ne treba da bude deo univerziteta, preneo je Tanjug 10. marta 2025. godine.
“OPOZICIJA” = ĆACI
U poslednja 72 sata svedočimo novoj fazi pobune u Srbiji. Ta faza je logična, uzročno-posledično vezana za sve događaje prethodnih 10-ak godina. Izražava se kroz, u prethodnim analizama i stavovima razjašnjenu, klasnu potrebu “opozicije” da izvrši nenasilni transfer vlasti ili bitnog dela vlasti, sa Vučića na sebe, kroz pregovore sa diktatorom. Pregovori diktator-“opozicija” traju od 02.11.2024. Pregovori su stalni, obavljaju se preko pojedinaca iz nekadašnjih političkih krugova, preko poslovnih ljudi i diplomata koji su poznanici i/ili prijatelji pojedinaca iz “opozicije” i vlasti. Bombardovanje javnosti izjavama pregovaračkih strana su posledica dogovora, ucene suprotstavljene pregovaračke strane ili pokušaja da se sakriju ili operu dogovoreni politički potezi.
Sve počinje i završava na sledećim činjenicama:
1. “Opozicija” je priznala Vučića za legitimnog predsednika Srbije.
2. “Opozicija” je legitimizovala sastav Narodne skupštine i rezultate izbora za koje je tvrdila da su pokradeni sopstvenim prihvatanjem mandata poslanika u takvom parlamentu.
3. I Vučić i “opozicija” imaju, trenutno i bez perspektive da se to promeni, izuzetno malu stvarnu podršku građana. Oni te podatke tačno znaju ali dogovorno, iz sopstvenih političkih i materijalnih interesa, žestoko kriju stvarne podatke tajnih istraživanja javnog mnjenja.
4. “Opozicija” ne raspolaže ni jednim zakonskim sredstvom prinude kojim bi naterala Vučića da pristane na deobu vlasti. Sva “moć” “opozicije” leži u podršci studentskoj pobuni koju stalno pokušava da stavi pod sopstvenu kontrolu i da je potčini sopstvenim materijalno-političkim interesima.
5. Neautorizovana “studentska” podrška ideji prelazne vlade je pokušaj “opozicionog” puča unutar studentsko-narodne pobune preko “opozicionih” partaj-jugenda, studenata koji su članovi “opozicionih” partija. Moguće je da je puč dogovoreno delovanje unutar pregovora sa diktatorom, tj. uslov da Vučić uopšte prihvati razmatranje formiranja prelazne vlade u zamenu za gašenje studentsko-narodne pobune I njeno stavljanje pod kontrolu političkog establišmenta, makar to bila i “opoziciona” kontrola.
Imajući u vidu navedene činjenice odmah se ogoljavaju događaji koji ih direktno potvrđuju. “Opozicija” nije nikada tokom pobune jedinstveno tražila Vučićevu ostavku, iako je isticala da je upravo on osnovni krivac za sve zločine koje je vlast počinila tokom proteklih godina. Nije jasno zašto, tačno iz kog razloga, studentski plenumi beže od tog, najlogičnijeg, političkog zahteva. Politička tehnologija prinuđivanja diktatora da podnese ostvaku je odavno poznata i nije teško primenjiva u postojećim okolnostima u Srbiji. Lenjin je u delu “Država i revolucija” naučno dokazao da je nemoguć legalni ili mirni izlazak iz nelegalnog ili ratnog stanja. Zaista, nije logično očekivati da će vlast koja je skrojila ceo politički sistem prema svojim potrebama i, u tu svrhu, instrumentalizovala i korumpirala “opoziciju” pristati da, na bilo koji način, bez izuzetno jake prinudne sile, udovolji zahtevima građana koje tretira kao beslovesnu marvu, “opozicije” koja je za njih samo preskupo plaćeni kolaborant ili studenata koje instinktivno mrzi kao osnovne nosioce levičarskih ideja. Nameće se jedinstven zaključak – “opozicija” će, u cilju očuvanja sopstvenih političkih privilegija, bez obzira na zamisli studenata i narodne potrebe, ići na prljavi dogovor sa diktatorom, gde će žrtve biti i narod i studenti. Osnovna politička verovatnoća daje jednake šanse da će se studentska blokada otrgnuti pogubnom uticaju “opozicije” ili da će mu podleći. U oba slučaja, ne sumnjajmo, postoje već kovertirani postupci i procedure, u inostranstvu i kod kuće, koje će biti aktivirane. Sve zavisi, kao i uvek kada su u pitanju male zemlje kolonijalnoog tipa vlasti od interesa velikih i super država, kao i od toga da li će mali narod u sebi pronaći pojedinca ili grupaciju koja, za razliku od diktatora i njegove konkubine – “opozicije”, imaju dovoljno političkog znanja i dovoljno talenta da prepoznaju svetske procese koji diktiraju sudbine malih naroda, te da u takvim okolnostima izbore za srpski narod najpovoljniji rezultat.3
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].