Đuričković: Ključno pogonsko gorivo za raspirivanje mržnje u Crnoj Gori su Andrija Mandić, Milan Knežević i Demokratski front

Vlast kaže da protesti na Kruševom ždrijelu, zbog ćutanja na monstruozne zločine koji su se dva puta dogodili na Cetinju, kada je smrtno stradalo dvadesettroje ljudi, među kojima četvoro đece, ugrožavaju turističku sezonu? Na pitanje da li je to sramotna izjava Đuričković odgovara da jeste sramotna izjava ali da je to izjava koja poprilično opisuje karakter ove vlasti. Njihova mjerna jedinica je euro. I to je način na koji oni komuniciraju sa građanima. Kad god oni nešto slažu ili nešto ne ispune, kad god imamo izostanak, moralne, političke, ljudske i svake druge odgovornosti, sve što na to imaju da kežu je da su nam dali 50 eura. Mi smo vam povćali nešto sto eura. Pritom da ne ulazim u konomski dio iz koga je jasno da su sve to višestruko naplatili kroz povećanje cijena. Ulazim u psihologiju načina na koji oni komuniciraju. Na koji njihovi političari kominiciraju. Na koji njihovi botovi komuniciraju. Na uspon fašizma oni kažu: što ima veze? Zašto vam smeta fašizam ako ste dobili 100 eura veću platu, što nažalost dobrom dijelu građana ne smeta.

Ono našto ukazuje konačno i Evropa, a u Crnoj Gori izaziva ozbiljnu zabrinutost je uvođenje moguće DVOJNOG DRŽAVLJANSTVA. Da li je to velika i  opasna prijetnja za crnogorsku državu i što se može dogoditi ako bi se taj naum dogodio kojim slučajem, govorio je, između ostalog u emisiji A plus TV Miloš Đuričković, funkcioner Evropskog saveza.  On je kazao da je inicijativa za uvođenje dvojnog državljanstva pokušaj uticaja na izborni istem u Crnoj Gori. I tu je tačka na svaku dalju polemiku. Sve ovo što imamo prilike da slušamo od raznoraznih političara, počev od Milana Kneževića i njegovih konstatacija o tetki, bratu, rođaku, koji je eto rođeni Crnogorac a nema državljanstvo, i tome slično, i da imamo neke ljude iz dijaspore koji vole Crnu Goru više nego iko na svijetu, ali nemaju crnogorsko državljanstvo, su bajke i priče kojima pokušava da se prikrije ono što je stvarni naum dvojnoga državljanstva.
Što se tiče naše dijaspore, mogu samo da kežem da svako može da voli Crnu Goru, bio on sa ovim ili onim pasošem. Ljubav se, na kraju krajeva, pokazuje na drugi način.Ako pogledamo zakonsko rješenje u Crnoj Gori, faktički izuzev prava glasa stranca i nekoga sa privremenom ličnom kartom i nekoga sa crnogorskim državljanstvom su faktički ista. Zdravstvo, škola, fakulteti, kupovina zemljišta, porezi, sve osim prava da bira. Tako da neko ko ima pasoš u Crnoj Gori ili neko ko ga nema može da ostvaruje 99,9 % svojih prava, jednako kao i crnogorski državljanin. Izuzev prava glasa, koje ostvaruje tamo đe ima prebivalište i da utiče na procese tamo đe živi i đe boravi. To treba sagledati sa te tačke i to jedna od tih crvenih linija koja se ne smije preć. Rekao bih da i je i među građanima Crne Gore to pitanje dosta dobro iskomunicirano, i da oni, bez obzira koga glasaju, ne podržavaju takve pokušaje. Jer bi u suprotnom obesmislili svoje pravo glasa.

Priča o ugroženosti Srba

Đuričković je prokomentariosao i izjavu vicepremijera i funkcionera Demokratske narodne partije Miluna Zogovića da je u Crnoj Gori nad srpskim jezikom sproveden ustavni genocid. Na pitanje što to znači, on je kazao da iskreno ne zna što to znači. To je anomalija, baš kao i kod Zakona o vjeroispovijesti. Srpska pravoslavna crkva je potpisala isti takav zakon u Hrvatskoj. I slavila ga kao veliko dostignuće i kao pobjedu. U Crnoj Gori taj kriterijum nije važio, zašto što je ovdje trebalo satrijeti jedan dio vjerske zajednice i kulturnog nasljeđa. Ista stvar je i kod jezika. Vi imate ustavno rješenje u Srbiji koje na sličan način tretira srpski jezik i crnogorski jezik, kao što je to riješeno kod nas. Međutim, to što važi u Srbiji ne znači da treba da bude primijenjeno u Crnoj Gori. I to je taj paradoks koji imaju. Zašto?,  zato što u Crnoj Gori treba što više sabiti taj crnogorski identitet i pokušati ga vremenom prevesti u taj nekakav srpski identitet. To je ono što je njihova namjera i cilj, koliko god im bila puna usta neke jednakosti, da si oni željni mira sa braćom Crnogorcima. To apsolutno nije tačno i nije istina. Zato što ključno pogonsko gorivo za raspirivanje mržnje u Crnoj Gori su Andrija Mandić, Milan Knežević i Demokratski front.
Na pitanje zašto ne odustaju od takvih namjera, budući da crnogorsku istoriju dobro znaju, Đuričković objašnjava da oni ne odustaju iz više razloga. Ne odustaju zato što je to profitabilno. Za dobar dio Demokratskog fronta biti Srbin je stvar profita. To isto kaže i za Demokrate, koji su morali da se jednom ofrbaju. Priča o tome mi smo plavi a oni su žuti, oni su krivi je nastala relativno skoro u Crnoj Gori. Do devedesetih godina oni su svi bili Crnogorci. Niko sa tim nije imao problem niti je postavljao pitanje o tome. Osim anomalije koja se desila 1918. godine, gledajući unatrag nije ih bilo takvih, koja je bila blaga kako su oni tih devesetih prepoznali kao oportuno da sad treba da budu Srbi i da neko nije Crnogorac nego je Srbin. Počeli su da promovišu tu ideju. Danas je Crna Gora slobodna država, i ako oni žele da budu to, neka budu, objašnjava Đutičković. Meni ne smeta da budu što god hoće, ali ne možemo od toga pravit istorijski fakat ili činjenicu. Moramo da znamo to što su oni Srbi nije istorijska činjenica ili fakat nego je to samo njihova želja da se tako izjašnjavaju, što im niko ne osporava. Na priču o stalnoj ugroženosti funcioner Evropskog saveza kaže da njima prava nijsu uskraćena. Bukvalno ni jedno pravo im nije uskraćeno u Crnoj Gori. Kako oni poimaju uskraćivanje prava objasnio je na primjeru. Njima su prava uskraćena ako im kažete da Duklja nije srpska država. Njima su prava osporena ako im kažete da Crna Gora nije srpska Sparta. E to oni pokušavaju da prodaju kao nešto što je ugrožavanje njihovih prava.

Crnogorska nošnja

Crnogorska nošnja je crnogorska nošnja. Crnogorska nošnja nije srpska nošnja. Nije i nikad neće biti, koliko god oni nju, kao i zvanička država Srbija koja je počela na svojim prijemima po ambasadama da koristi nošnju Crne Gore pod paravanom da je to dio njihovoga nasljeđa. Nije i nikad neće biti. To je naše i ničije drugo n može biti, kategoričan je Đuričković. To što je neko odlučio trenutno da se deklariše, uz svo uvažavanje njegovog prava da kaže da je Srbin, to ne znači da je ta nošnja srpska. To je isto kao kad bih ja danas, ako odlučim da se deklarišem da sam Španac, to ne znači da će crnogorska nošnja biti španska. E to oni smatraju ugrožavanjem, jer im nije dovoljno to što imaju slobodu da budu to što žele da budu, nego bi željeli da uzmu ako ikako ikako može čitav onaj crnogorski identitet, i kultura i istorija crnogorska. Da se preseli i nakalemi na neki identitet koji je, po mom skromnom ubjeđenju, inferioriniji u odnosu na crnogorski i sve ono što predstavlja naša istorija.

Ćutanje navodnih Evropejaca

Vlast na neke pojave na koje bi morala da reaguje uglavnom ćuti. Kada uzmete strukturu vlasti, imate dio vlasti kome je cilj da se dešava upravo to što se dešava i oni su ti koji to podstiču i imate onaj drugi dio vlasti koji bi po pravilu trebao da vodi računa o tome. Znam konkretno pojedice iz toga dijela vlasti koji sa tavkvim ponašanjem nijesu saglasni. Baš po pitanju Pavla Đurišića. Pitao sam kolegu iz PES-a kako na sve to može da ćuti. Ti si iz partizanske familije. Tebi je pola familije stradalo u Drugom svjetskom ratu. Kako iskreno možeš da pogledaš đedovu sliku i da to prećutiš? Zar ti nije žao tvojih koji su poginuli od tih ljudi? Koji su bili ćrani i istrebljivani. A to danas odlučiš da ćutiš. Zašto? Da bi primio još jednu ili dvije plate. Da bi još godinu ili godinu ipo još primao plati i spreman si sve to da pogaziš i preko svega da pređeš.
Nakon toga od kolege iz PES-a ćutnja. Njihovim glasovima će ponovo u Nikšiću da bude izabran čovjek koji je prije nekoliko dana podržao izjavu Joanikija vezanu za Pavla Đurišića. I koji vjeruje u četništvo, kojega zovu šubara i koji je ponosan na to. I tu noć kad su slavili, Kovačević je slavio sa četničkom zastavom. Ja o tom moram da pričam zato što imam Šubaru u Nikšiću, Vraneša u Pljevljima, Asanovića u Zeti. Zato što imamo raznorazne Dajkoviće, Milačiće u Podgorici. Zato što imamo na čelu vjerske organizacije Joanikija koji je takav kakav je, sa tim i takvim stavovima. Ajde da zažmurimo malo, ali ne možemo da žmirimo, godinu ili dvije, ili 4 godine zadnje i da ćutimo i da ne reagujemo.

Sramotna izjava za proteste na Kruševom ždrijelu

Vlast kaže da protesti na Kruševom ždrijelu, zbog ćutanja na monstruozne zločine koji su se dva puta dogodili na Cetinju, kada je smrtno stradalo dvadesettroje ljudi, među kojima četvoro đece, ugrožavaju turističku sezonu? Na pitanje da li je to sramotna izjava Đuričković odgovara da jeste sramotna izjava ali da je to izjava koja poprilično opisuje karakter ove vlasti. Njihova mjerna jedinica je euro. I to je način na koji oni komuniciraju sa građanima. Kad god oni nešto slažu ili nešto ne ispune, kad god imamo izostanak, moralne, političke, ljudske i svake druge odgovornosti, sve što na to imaju da kežu je da su nam dali 50 eura. Mi smo vam povćali nešto sto eura. Pritom da ne ulazim u konomski dio iz koga je jasno da su sve to višestruko naplatili kroz povećanje cijena. Ulazim u psihologiju načina na koji oni komuniciraju. Na koji njihovi političari kominiciraju. Na koji njihovi botovi komuniciraju. Na uspon fašizma oni kažu: što ima veze? Zašto vam smeta fašizam ako ste dobili 100 eura veću platu, što nažalost dobrom dijelu građana ne smeta.

Đuričković je govorio i o opozicionom djelovanju, Evropskom putu Crne Gore, razumijevanju Evrope za dešavanja u našoj zemlji,  stranim uticajuma, uticaju Crkve Srbije. Kompletnu emisiju pogledajte sa YouTube ispod teksta.