Đukanović: Moralo se izviniti Hrvatima, mi smo upali u njihovu kuću i počinili nešto što ne priliči Crnogorcima

Napad na Dubrovnik bila je jedna od ozbiljnih grešaka, ne samo mojih, nego i ukupnog tadašnjeg rukovodstva Crne Gore, kazao je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odgovarajući na pitanje da li sebi najviše zamjera svojevrsno opravdavanje tog napada.

On je gostujući u višesatnom intervjuu Televiziji E povodom 20. godišnjice obnove nezavisnosti Crne Gore istakao da je to bilo vrijeme vrlo teških i neprikladnih izjava na tu i na neke druge teme.

– Neću vam ništa novo reći, ako kažem da nijesam srećan zbog tih izjava. Njih je bilo sa svih adresa, ali to svakako ozbiljnom čovjeku ne može predstavljati alibi za učinjene greške. Moje greške su moje, ja sam ih svjestan i zbog toga sam se već 2000. godine u Cavtatu, na press konferenciji sa predsjednikom Stjepanom Mesićem izvinio i Hrvatskoj i hrvatskim građanima za ono što su građani Crne Gore u formacijama JNA učinili na Konavlima i u Dubrovniku.”

“Moje greške su moje, ja sam ih svjestan i zbog toga sam se, već 2000. godine u Cavtatu, izvinio i Hrvatskoj i hrvatskim građanima”

On podsjeća, ipak, da je dosta toga što se tada događalo bila posljedica ozbiljne manipulacije, koja je stizala uglavnom od strane saveznih organa iz Beograda, prije svega JNA, ali i beogradskih medija.

To je, kako podsjeća, bilo vrijeme apsolutne medijske zavisnosti Crne Gore od medijskih centara iz Beograda. Na programima Radio televizije Crne Gore imali smo samo dva dnevnika u sopstvenoj produkciji, dok je, podsjeća Đukanović, preostali program bio u razmjeni sa RTS-om.

– Tada su na dnevnoj osnovi, i po nekoliko puta dnevno, stizale informacije koje su uglavnom poticale iz vojnih službi o pregrupisavanju hrvatske vojske, i njihovom pozicioniranju blizu granice sa Crnom Gorom i da svakog dana granate koje se ispaljuju sa hrvatskih položaja padaju na prostor opštine Herceg Novi. To je, pokazalo se, bila manipulacija koja je trebalo da mobiliše crnogorsku javnost za vojnu operaciju koja je pripremana, vojnu operaciju u Konavlima i Dubrovniku. Kada tome dodate i neke nesrećne izjave, a bilo ih je sa raznih adresa, pa i sa najviše hrvatske adrese, od tadašnjeg predsjednika te zemlje koji je govorio o hrvatskoj Boki do Bara, vjerujem da je onda lakše danas razumjeti kako je stvarana ta zapaljiva atmosfera. I kako su ljudi, kada se nađu u atmosferi rata, znali da neracionalno reaguju? Možete zamisliti kako je tekla ta indoktrinacija crnogorske javnosti i zbog čega se tada moglo realno poroditi neprijateljsko raspoloženje u Crnoj Gori prema drugima, uključujući i susjede, zbog čega smo imali tako lošu epizodu u odnosima sa Hrvatskom, i neka ponašanja koja su zaista bila nedostojna za Crnogorce – kazao je Đukanović.

Stava je i da je bilo potrebno uputiti i formalno izvinjenje crnogorskoj javnosti, posebno onom dijelu koji je od prvog dana problema na prostoru Jugoslavije bio protiv bilo kakvog crnogorskog učešća u ratu.

– Ipak, nema nikakve sumnje da je prevashodno izvinjenje moralo biti upućeno susjedima, jer mi smo upali u njihovu kuću i mi smo tamo počinili nešto što, kao što sam kazalo, ne priliči Crnogorcima. Sva politika koju sam vodio zajedno sa svojim kolegama od tog perioda pa nadalje je, na izvjestan način, bila politika izvinjenja građanima Crne Gore za greške počinjene u tim prvim danima jugoslovenske ratne krize. Sve što je nakon toga uslijedilo bila je demonstracija pune odgovornosti i spremnosti da se izađe iz posljedica koje su nam te pogrešne odluke donijela – naglasio je on.

Đukanović napominje da, iako je bio dio rukovodstva u tom početnom periodu, lider nije bio on već predsjednici država Crne Gore, Srbije i Savezne Republike Jugoslavije. U tom periodu on je obavljao funkciju predsjednika Vlade i bavio se drugim pitanjima.

– Nezavisno od toga osjećao sam se odgovornim prema građanima Crne Gore za neke pogrešne odluke koje su donešene i osjećao sam svoju obavezu da iz tih posljedica izađemo. Bio je to vrlo snažan dodatni motiv da istrajem na tom putu i da konačno 21. maja, 2006. godine na miran način, poštujući demokratske standarde u punom dosluhu sa EU, ostvarimo crnogorsku nezavisnost i stvorimo pretpostavke za njenu bolju budućnost – poručio je Đukanović.