U originalnom i otmenom prostoru starinskog vrta palate Drago, u organizaciji Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore – Područnog odjeljenja Kotor, u Kotoru je sinoć promovisana reprezentativna knjiga, monografija “Crkve i manastiri basena Skadarskog jezera” autora Aleksandra Čilikova.
U ime domaćina, organizatora ove večeri, koja je u autentičnom prostoru bila pravi kulturni desert, slikarka konzervatorka Jasminka Grgurević skrenula je pažnju na veze između Skadarskog basena, Skadra i Kotora koji sežu u daleku prošlost i traju do danas.
Grgurevićeva je svojim kratkim osvrtom na ovu knjigu, kako je kazala željela da ukaže na samo jednu od mnogih tačaka koje su vjekovima spajale Kotor sa basenom Skadarskog jezera, kao i na činjenicu da najčvršće veze među prostorima čine ljudi.
U ovom slučaju jedna od spona među prostorima bila je žena, rimokatolkinja, srpska kraljica, u istoriji poznata kao Jelena Anžujska.
Današnja spona između Kotora i basena Skadarskog jezera je Čilikov i njegova knjiga koja je po karakteru, načinu obrade i pratećem aparatu reprezentativna, a po sadržaju od neprocjenjive važnosti za istoriju Crne Gore i Boke, kazala je Jasminka Grgurević.
Govoreći o ovom izuzetnom djelu, mr Vesna Vičević je kazala da je imala utisak da čita jedan neobičan roman, neobično koncipiran, đe su umjesto glavnih ličnosti protagonisti crkve i manastiri.
“Autor, vrlo lagano,vješto, čitljivo i najširem krugu čitaoca razumljivo, uvodi nas u prostor đe se radnja odvija, pa zatim u vrijeme kada se odvija poslije čega slijede opis iličnosti tj. tih crkvenih zdanja, njihov karakter, život, izgled sva njihova spoljašnja i unutrašnja ljepota.
Duklja, Zeta, Crna Gora, višestoljećnim materijalnim tragovima kulture, posebno impresionira onim sakralne prirode i među njima onim smještenim u basenu Skadarskog jezera na kojemu su brojne praistorijske populacije i stare civilizacije … formirale naselja i gradove ustanovljavle državne … duhovne i kulturne sisteme,vodile ratove za prevlast nad teritorijama, često isčezavale da bi ustupale mjesto brojnijem,jačem, savremenijem osvajaču…”
“U tom basenu … nezaobilazno mjesto događanja- Skadar, više stoljeća jedan od najuglednijih političkih, kulturnih vjerskih centara Balkana, središte dukljanskih vladara Vojislavljevića, kasnije zetskih Balšića, mjesto đe su defilovale mnoge krunisane glave,obitavali i širili vjeru znameniti duhovnici,boravili avanturisti,vješti trgovci, diplomate, neimari… banditi i posvećene glave … svako od njih vezao je sudbinu i utkao po nešto u tkivo slavnog grada,…” riječi su pisca za to mjesto đe su smještene mnoge ličnosti tj. zdanja; slijede Svač, Samobor, Oblun, Virpazar, utvrđeni grad Žabljak, Rijeka Crnojevića, Obod, … nižu se istorijska mjesta koja i dan danas nose u sebi mnoge tajne, ali na sreću u ovoj knjizi su brojni do sada otkriveni detalji i njihovi stručno-naučni opisi- sabrani. Prvenstveno o najstarijim, ali i o onim puno mlađim. Kameni most Rijeke Crnojevića, građen 188. trajni simbol prepoznatljive ljepote koja i danas suvereno tim romantičnim mjestom vlada kao privjesak od dragog kamena na bisernoj kolajni obalnih kuća koje su sličnim stilom, poput onih u Kotoru i Dubrovniku zidane i đe su za vrijeme kralja Nikole mnoge znamenite ličnosti tadašnje Evrope – bile ugošćene i koje su se ljepoti kraja i arhiterkture divile.
I na tom prostoru i u tom vremenu počinju da se nižu ličnosti tj. ta brojna crkvena zdanja, neka danas u ruševinama, neka u sačuvanim ostacima, neka obnovljena, ali svaka opisana, ili sa provjerenim autentičnim dokazima, ili iz predanja detaljima, tek svaka svoju priču ima, svoj mali prostor na kojemu dominira, svoj dio vremena na njoj zaustavljen.
I onda počinje autorovo druženje sa njima, razgovaraju međusobno, on im ponekad po nešto što o sebi nijesu znali- saopštava. I čitaoc, ljubomoran, pokušava da se druži s njima: i iz tog divnog društva materijalnih tragova, duhovne moći i veličine Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i njihovog velikog znalca Čilikova, đe su i Starčeva Gorica, Beška, Moračnik, Kom-zadužbina Crnojevića, Gornji Brčeli vladike Danila Petrovića i brojna druga crkvena zdanja, teško je samo nekoliko izdvojiti, pa ipak: – snagom ljepote i starine uspjeli su se samo za večerašnji pomen neki nametnuti i na kratko izaći iz svojeg bajkovitog Jezerskog staništa i iz knjige đe ih je Čilikov s ljubavlju i znanjem na papir smjestio, i u ovom drevnom gradu družiti se sa svojim vršnjacima, ovdašnjim crkvama i palatama pod okriljem Sv. Tripuna. Ali i bar za kratko u našim mislima:
-tu su, u legendi pomenute 365 crkava Svača, svaka za po jedan dan u godini i iz Svača autentična povelja u Kotor stigla, davno odavde 1166. godine od kotorskog biskupa Maja tamo, Prioru Svača Petru poslata,večeras tu,- za podsjećanje;
– Katedrala sv. Marije,iz XIV st. ali na temeljima stare bazilike iz VI st., i danas ta ljepotica u svojim ostacima ponosno stoji,prkosi vremenu i čuva nadu u obnovu; upoređuje svoje podatke i vrijeme sa našim Sv. Mihailom, a sa ostacima sv. Franja na Gurdiću, zajedničku priču o duboko religioznoj i moćnoj Jeleni Anžujskoj –majci srpskog kralja Uroša,koja je franjevački red izuzetno poštovala i prvo svetište dogradila, a ovo kotorsko izgradila;
-ploče sa katedrale sv. Srđa i Vlaha o kasnijem vremenu govore, ali i ono staro vrijeme njenog postanka i trajanja se zna, pa Katedrala sa imenom ovih svetaca na temeljiama iz VI st. može da uporedjuje svoje podatke sa krstionicom u temeljima naše Marije koleđate; a potom priče iz vremena Vojislavljevića, jedna za ovaj drevni grad vezana,zajednička,a kotorska, kada se ćerka znamenitog kotorskog građanina Andreacija nije htjela udati za suca iz Duklje, već inclauzuru odabrala. Možda je i taj sudac,kaosvivelikodostonici Duklje, u toj katedrali bio sahranjeni, a ona je mauzolej dinastije Vojislavljevića,kraljeva Mihaila,Bodina,Dobrosava… , a u to doba katedrala najpoštovaniji vjerski centar je bila. No vrijeme, ta strašna sila, ovom zdanju nenaklonjena, u više navrata je stradalo, u XVII st. je bez krova, u XIX zapušteno i u reuševinama, danas djelovi njegovi u Bojaninim vodama.
Tužne priče u posjet Kotoru, pa i ona što Prečista Bogorodica Krajinska, priča, zadužbina s početka XI st. dukljanskog kneza, davno već svetog Vladimira, na prevaru ubijenog 1016. i u njoj sahranjenog. Doba to, pronađeni bronzani krst i pečat potvrđuju.
Mošti kasnije u Drač prenešene, zatim u manastir Jovana Preteče kod Elbasana, danas, čuva ih neka tajna u Tirani lokacija;
Evropi toga vremena mnoga zdanja, kultu Bogorodice su posvećena, isti manir i oko Skadarskog jezera.
Ali, tu su i Sveti: Petar, Pavle Nikola, Đorđe,Dimitrije, Luka, Jovan Krstitelj,… značaj njihov opredijelio je duh i želja tadašnjih žitelja da ta zdanja njima budu posvećena, ljepotu im potvrđuju i sačuvani crkveni predmeti, krstovi, ikone, ikonostasi, svi detaljno, minuciozno opisani. Opet za pomen teško jednog izdvojiti, ipak podatak: Ikonopisac Đinovski navodi da je njegova slikarska radionica izradila u periodu od 1872-1910, 95 ikonostasa na prostoru Crne Gore, a na dijelu Skadarskom basena što pripada Crnoj Gori, 35 djela su sačuvana.
I na kraju će mr Vesna Vičević poručiti:
Uviđela sam, da sam pročitavši “Crkve i manastiri basena Skadarskog Jezera”, uvaženog ist.umjetnosti Aleksandra Čilikova, mnogo novog saznala, za crnogorske temelje duhovne, umjetničke, kulturne,- njenu sveobuhvatnu vrijednost shvatila i ocijenila kao sigurnu branu – od nesavjesnih prisvajača i negatora.
Autor, Aleksandra Čilikov je kotorskoj publici rekao da knjiga predstavlja sintezu o crkvama i manastirima Skadarskog basena, a istovremeno i popularno naučno štivo, razumljivo svim kategorijama čitalaca.
Rad na knjizi se odužio šest godina zbog zdravstvenog stanja autora ali je istovremeno donio niz sjajnih doživljaaj koje samo znaju ljudi od ove struke uz sve muke i čari terenskog rada.
“Recimo, čuvena crkva Jeksa iz 17 vijeka koja se nalazi u blizini Rijeke Crnojevića zarasla u travu i korov nikako se nije mogla pronaći a tamo sam bio najmanje 25 puta u zadnjih 30 godina. Zarasla u šikaru ni uz pomoć mještana nije se mogla pronaći, tek nakon dva i po sata pronašli smo zapuštenu crkvu”, priča Čilikov.
“Vodeći više razgovora sa akedemikom Rajkom Vujičićem insistirao sam da se pojavi jedan mali ikonografski leksikonkojni tumači sve pojave vezane za ikonografiju, teologiju i termine iz arhitekture koji su mnogima nepoznati”, rekao je Čilikov uz riječi zahvalnosti
Crnogorskoj akedemiji nauka koja nije šteđela na opremi i prateći elementima ove knjige.
Čilikov je naglasio da knjige ne bi bilo da nije bilo upornog zalaganja i podrške Anke Burić.
Akademik Rajko Vujičić na sinoćnoj promociji je ukazao na nedostatak kadrova u ovoj oblasti i potencirao nedostatak studuija istorije umjetnosti, arheologije i etnologije što kako je kazao čini duh jedne nacije.
Na ovo pitanje Čilikov je odgovorio da će od naredne godine biti u nastavni plan uvršten predmet crnogorske istorije umjetnosti.
Knjigu je izdala Crnogorska akademija nauke i umjetnosti, urednica je Anka Burić, a recenzenti su akademici Rajko Vujičić i Đorđe Borozan.
Likovno grafička urednica je Irena Lagator Pejović, a fotografije su uradili Lazar Pejović, Duško Miljanić i Čedo Martinović.
Veče je muzičkom notom flaute obojila profesorica Andrea Petrović što je uokvirilo opštu sliku i riječ u vrtu julske noći pred jednom od palata u starodrevnom Kotoru.
Ovakve večeri i događaji samo u Kotoru mogu.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].