dr Aleksandar Tomčuk
Svi kapaciteti u kotorskoj Psihijatrijskoj bolnici, što znači 241 krevet su popunjeni tokom godine.
U ovoj bolnici se liječe pacijenti iz čitave Crne Gore.
Veliki problem sa kojim se suočava ova zdravstvena ustanova je obezbjeđivanje slobodnog mjesta.
To je svakodnevni i najveći problem, kazao je za Skala radio direktor Psihijatrijske bolnice u Dobroti dr Aleksandar Tomčuk.
On takođe naglašava i problem duboko ukorijenjene stigmatizacije i predrasuda, strah građanstva i lokalne i šire zajednice u odnosu na mentalno oboljelo lice.
To je nešto što jednostavno treba kroz kontinuirane kampanje postepeno razbijati, rekao je Tomčuk.
Ono što je Psihijatrijska bolnica radila prethodnih godina u cilju razbijanja predrasuda su takozvani “Dani otvorenih vrata”, zatim organizacija javnih tribina na kojima su čestvovali ljekari i osoblje ove bolnice, kako bi se na taj način lokalnoj zajednici približila Psihijatrijska bolnica.
Ono što jeste problem koji konstantno postoji je negativan stav lokalne zajednice, građana Dobrote da Psihijatrijska bolnica ne treba da bude u gradu kao i da ovi bolesnici ne treba da izlaze van kruga bolnice, kaže dr Tomčuk.
Takvi stavovi su potpuno pogrešni i kose se sa svim standardima savremene psihijatrije.
U mnogim zemljama Evropske unije Psihijatrijske bolnice tipa Dobrote su odavno zatvorene, a psihijatrijski bolesnici su inkorporirani u zajednicu i lokalno stanovništvo, podsjeća Tomčuk.
On pozdravlja sve akcije lokalne zajednice koje imaju za cilj unapređenje zdravstvene zaštite u drugim zdravstvenim ustanovama, ali napominje da do sada nije organizovana niti jedna akcija od strane lokalne zajednice u cilju pomoći Psihijatrijskoj bolnici i pacijentima koji se liječe u njoj.
Većina donacija koje je bolnica imala prethodnih godina su dobijene razumijevanjem stranih partnera, zaključio je dr Tomčuk.
Ja da se pitam,ovu “žutu kuću” bi dislocirao u Veliniće..na planinu-radi arije! Za direktora,koga,ako ne Altaira?On najbolje poznaje sebe i time bi njegovim “pacijentima” olakšao život i brzi oporavak… uz njega,kome je potrebna hitna pomoć “žute kuće”! Znate mnogi pomorci,kad završe karijeru…često prizivaju “žutu kuću” u pomoć?
Zasto bi bila obaveza Dobrote i Dobrocana da brinu o psihijatrijskim slucajevima iz cijele zemlje? Ispada da treba da budemo sretni sto su svi smjesteni kod nas. Kada su vec ti psihijatrijski slucajevi u svijetu integrisani u zajednicu i u porodicu neka ih vracaju svojim kucama. Ovako ispada da samo mi u Dobroti moramo da se brinemo o njima i jos da dajemo donacije da nam tu i ostanu. A medju tim divnim ljudima koji pljeskaju na djecjim predstavama ima teskih kriminalaca i ubica, pa kada se ne daj boze nesto desi nekom djetetu, onda bih voljela da cujem humanu crnogorku i doktora Tomcuka. Cini mi se da se ovdje radi samo o tome sto navedeni doktor ne moze doci do izrazaja posto zajednica u Dobroti ima samo jednu zelju da udalji bolnicu iz ove sredine. E pa zao mi je doktore – trazite bolju stolicu.
Sigurna sam da bi I zaposleni u Dobroti bili mnogo sretniji I rasterećeniji kada bi većina njihovih pacijenata bila u mogućnosti da se vrate kućama ili makar na ta manja psihijatrijska odjeljenja o kojima doktorproktor priča. Kao da ne zna da su oduvijek postojale bajke, a da je život drugačiji. Mogao je prethodni direktor obećavati I dislokaciju bolnice na Marsu, ali bojim se da ni on, a ni sadašnji direktor nemaju moć da zaista izgrade ta odjeljenja po gradovima.Takve politike I odluke uz dužno poštovanje imenovanih ne donose oni I to je valjda svima odlično poznato. Ali poboljšati postojeće uslove I kvalitet života ljudi, čiji je jedini dom, nažalost Dobrota je velika misija I po mom skromnom mišljenju mislim da zaposleni u toj bolnici posao rade najbolje sto znaju.
Naime, imala sam čast I zadovoljstvo da budem gost Psihijatrijskoj bolnici Dobrota. Sasvim slučajno došla je do mene informacija da bolnica organizuje “Dan otvorenih vrata”. Rekoh sebi “odoh proći kroz ta vrata pa šta bude”, kad ono “tresla se gora rodio se miš”. Zidovi, sobe, stolovi,stolice itd. kao u svakoj bolnici. Osoblje-bolničko. Pacijenti-od krvi I mesa, pričaju, smiju se, neko je I tužan, kažu hvala kad dadoh cigaretu (ništa me nije koštalo), gledaju priredbu I nastup djece iz osnovnih škola. Djeca, neiskvarena, bez prerasuda odigraše za njih košarkašku utakmicu, odplesaše nekoliko narodnih kola klinci iz KUD “Nikola Đurković” itd. Pacijenti, baš kao I ostali ljudi, nagradiše ih aplauzom I osmijehom. Sve mi je izgledalo lijepo, prijatno, a valjda je “ljepota u oku posmatrača”. Nisam primijetila “dronjke” , mada kome “dronjci” smetaju slobodno mogu I vrlo je poželjno donirati tzv.finu garderobu, mada mi se ipak higijena bitnijom čini, ali ajde navikli ljudi na brendove iz “Paradisa” ili kad im sa broda donesu.
I usput, nisam nigdje primjetila ogradu niti djelove ograde o kojoj proktor priča ,iako mislim da njemu ne bi bili dovoljni ni bedemi.
Nakon te posjete, svijest o “Dobroti” je počela da se mijenja I shvatam da smo svi dio sistema I dijelimo istu odgovornost. Vrlo lako je kritikovati, naročito iznosti negativnu kritiku, a vrlo teško davati konstruktivna rješenja-što bi se njima zamarali.
Dragi moji sugrađani višak informacija stvara neznanje, naučno I praktično dokazana činjenica, a prazno bure jače zveči! Manje filozofiranja a više prakse, pa kada svako da svoj doprinos I bolje će biti, a ne insistirati da se “jadnici” u “dronjcima” dislociraju daleko od očiju daleko od srca , da se ne bi senzitivni pojedinci potresli dok ih gledaju kako “šetaju I prose”, pa da im kafa na donji put ili u grad presjedne.
Nego da vam kažem, čuh da se neka mladost drogira, da maloljetnici do zore u disko izlaze, da se bombe bačaju na lokale, da je jedan s fantomkom na glavu upao u kladionicu s nožem I oteo pazar, da je onaj ubio onoga, još se ne zna ko nego slobodno šeta, biće da je lijepo obučen pa ne upada u oči; a ona mala ostade trudna a maloljetna….i svašta još čuh, viđeh I pročitah, e toga se bojim!
Ajte moji dragi Kotorani, ostajte mi živi I u glavu zdravi, jer čudni su putevi Gospodnji a jedan od njih I u “duševnu” vodi, nikad se ne zna!
Žutu kuću treba dislocirati, pa proširenh kapaciteta izgraditi nove objekte
po savremenim normama na nekom drugom mjestu.
Svakodnevno je sve više teških kriminalaca koje sudovi mjesto u Spuž,
šalju u Dobrotu!
Na onoj najatraktivnoj lokaciji naći investitora da oziđe jedan repretentativni hotel sa sedam zvjezdica.
Mislim da Dr. Aleksandar Tomčuk griješi kada kaže da su psihijatrijske bolnice tipa ove naše u Dobroti zatvorene u mnogim zemljama EU. Treba jasno razlikovati psihijatrijske bolesti pa se neke mogu liječiti izvan bolnica, a neke bolesti se liječe isključivo u bolnicama zatvorenog tipa.
A da ne pominjem bolesnike koji bi mogli predstavljati bezbjedonosnu prijetnju ukoliko bi slobodno šetali ulicama.
Ljudi u Boki Kotorskoj su izuzetno tolerantni i spremni pomoći bolesnim ljudima, ali bolnice u svemu tome imaju presudnu ulogu.
Svi mi koji zivimo na podrucju Dobrote svaki dan srecemo te nesretnike koji prose po ulici i ispred prodavnica.Ali nijesu oni toliko opasni ,mi smo navikli na njih i oni na nas.Medjutim nije mi jasno kako mogu da se setaju ulicom oni koji su izvrsili ubistvo,na primer jedan koji je zenu iskasapio nozem,pa ovaj mali iz Risna sto je oca nozem ubio,i to sa ko zna koliko uboda.Jos je zalosnije sto puno njih ima primanja koja im kao cuvaju medicinski tehnicari.A mozete mislit koliko ovi jadnici dobiju od tog novca.
Šor “doktore proktore”,nije bolnica u Dobrotu stigla prije 65 godina! Tamo je manje od 60 godina,pa da će i dan?!
Doktor Tonćuk,je upravu kada priča o lokalnom stanovništvu i ostalim “lokalpatriotama”(đao bi ga znao u kakvom su mentalnom stanju?),kad je u pitanju ova bolnica!
Znate “doktore proktore”,o ovoj bolnici i lokalpatriotama,je nekada davno lijepo rekao pok.šor Anto Čiča iz Mula:kada su ga pitali neki ljudi..(interesujući se za bolnicu )..đe je ludnica? “E moja gospodo..sve što vidite oko sebe je jedna velika ludnica, a uprava je u Dobrotu na Sveti Matija?”
Čitam ovaj članak i ne mogu da vjerujem. Govori doktor Tomčuk o predrasudama lokalnog stanovništva u odnosu na bolnicu i bolesnike u njoj. Ipak ne želim da to odmah komentarišem, vjerovatno je mislio na stanovnike cijele Crne Gore, jer nije logično da govori o stanovnicima Kotora, gdje i on živi, dok se u bolnici liječi bar 98% bolesnika iz Crne Gore. Vjerovatno da je pogrešno shvaćeno i napisano njegovo izlaganje.
Ali ukoliko nije, onda ipak da kažem što mi nije jasno! Bolesnici ove bolnice su iz cijele Crne Gore, i nigdje u našoj republici nema neke druge javne ustanove, stacionara, osim ove u Dobroti.
Sjećam se da je prethodni direktor ove bolnice, prije odlaska, izjavio da će ova ustanova da se izmjesti tako, što će u svim većim crnogorskim gradovima da se otvore manja psihijatrijska odjeljenja, i da će se bolesnici iz dobrotske phihijatrijske bolnice premjestiti u njih, dok će u Dobroti ostati samo manje područno odjeljenje, zavisno od broja bolesnika iz ovog kraja. Interesantno je da se od dolaska doktora Tomčuka za direktora ove ustanove, niti jednom nije ponovo pokrenulo ovo pitanje.
Sjećam se također da su javni mediji naveliko pisali o problemu koji se javlja u Kotoru, gdje veliki broj pacijenata ove bolnice preko dana šeta, prosjači, obučen u dronjke, da nesmetano prelazi ograđeni dio bolnice i da trebaju bolničari da ih kupe po Kotoru i vraćaju u ustanovu.
Sjećam se također da su nadležni bolnice onda pojačali kontrolu i ograde bolnice, ne bi li smanjili ovo svakodnevno bježanje. Istina tužili su se i da nemaju dovoljno sredstava da kompletno ograde bolnicu i spriječe ovakve pojave.
E a sada o „konstantno negativnom stavu lokalne zajednice, građana Dobrote da Psihiijatrijska bolnica ne treba da bude u gradu kao i da ovi bolesnici ne treba da izlaze van kruga bolnice, jer su u mnogim zemljama Evropske unije psihijatrijski bolesnici inkorporirani u zajednicu i lokalno stanovništvo.“
Na ovaj stav nemam nikakav komentar, komentarišite ga sami, građani Dobrote. Pritom ne zaboravite
–da je ova bolnica jedina te vrste u Crnoj Gori, da je na ovom mjestu već preko 65 godina.
–da je Dobrota valjda jedina mjesna zajednica u Kotoru koja se i te kako tolerantno odnosi prema svim onim jadnicima koje svakodnevno srijećemo na ulicama, ispred prodavnica, ispred crkava, gdje mole za 20 centi za jednu cigaretu, obučene u dronjke
–da se u ovoj ustanovi liječe bolesnici iz svih krajeva Crne Gore
–da se ovdje traži da se bolesnici inkorporiraju u zajednicu i lokalno stanovništvo, ali se, valjda ne namjerno, ne pominje u koju mjesnu zajednicu. Razumijem ako se ovdje mislilo da to bude inkorporacija lakših bolesnika u vlastite porodice, i da se oni liječe ambulantno dalje u ustanovama u svom kraju, ali ako se tako mislilo, zašto se tako nije i reklo, nego ispada da se radi o dobroćanima kojima treba po pravilu pridružiti u svakoj porodici po jednog od 240 bolesnika?
Doktore proktore, da li je vama poznato da je više nego pola zaposlenih u Opštini Kotor za našu bolnicu u Dobroti. Vidite li da ne mogu da se usaglase kada će da pušte plan PUP od kojeg zavisi dalji razvoj naše opštine na javni uvid. Treba ih smjestiti u našu bolnicu do kraja godine i dovesti ljude da odrade njihov posao dok su na stručnom posmatranju!
Bolji su pa ako oćeš i pametniji barem ovi koji se spuštaju do butige i na pontu kod Sv matije nego mnogi koji misle da su lumeni.Treba biti human i pomoći posebno nervnim bolesnicima koji to sigurno pamte.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].