Državno ohrabrivanje dželata

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Moj sugrađanin i patriota Oskar Huter izjavi: Država je ohrabrila pojedince pa su sa uvreda prešli na prijetnje smrću porodici, djeci“

Evo nekoliko primjera kako država (ne)ohrabruje „pojedince“ i kako (ni)je sve ostalo na prijetnjama, jer neka đeca su već ubijena:

• Predśednik, tamo „njihove“ Skupštine (ni)je pravosnažno osuđen za pokušaj državnog udara putem terorizma;
• Ista ravnogorska kleronacistička persona (ni)je samom sebi ukinula presudu, kada je došla na vlast;
• Predśednik svih velikosrba i Ervina Ibrahimovića (ni)je kazao: „Što ako pogine 10 Crnogoraca“! I desila se Medovina sa dvoje nesrećne, divne đece (u daljem slijedu još jedan masakr, sa još dvoje đece);
• Zapovjednik policije prilikom desanta srpskih popova na Cetinje (ni)je kazao da mu na raspolaganju stoje nekolike kriminalne grupe, da „počiste bagru po Cetinju“ prilikom „uhelikopteričenja“ Jodonikoja II Nedostojnog;
• Bato Carević (ni)je poslao bagere da unštavaju vozila po Cetnju, u istoj (ne)pogodi gore navedenoj;
• Demonstranti ispred Vile „Gorica“ (nije)su ometali policiju u vršenju službene dužnosti, na način što su im se „natociljali“ na „bogougodne“ mlazove „biber-paralizatora“!
• Vojvodin sinovac, ne „bratanić“ jer vojvoda nije tetka, (ni)je iz skupštinskog vozila pucao na građane;
• Crkva Srbije (ni)je poručila 100 „Kalašnjikova“ za slučaj da parlamentarni izbori „krenu po zlu“;
• Vinovnici masakara na Cetinju, sa četvoro stradale đece, (ni)jesu bili fanatični vjernici Crkve Srbije;
• Moja nekadašnja učenica, arhitektica svetosavske gimnazije (ni)je prijetila smrću onima koji ne dijele sa njom svetosavsku ideologiju „krvi i tla“;
• Jadonikoje II Nedostojni (ni)je prijetio da će Crna Gora postati „mala Ukrajina“;
• (tamo) Njegovi „Kerberi“ (ni)jesu prizivali ruske avione i eskadrile da bi se Cetinje sravnilo sa zemljom. Nakon što (kako kaže „pesnik“) „Ravna gora pobijediti mora…“ našem gradu bi „pripala čast“ da se preimenuje u „SvetiRoga“ ili bijaše „Svetigora“, „vrag će ga znati“, a on stoluje u Cetinjskom manastiru;
• Visoki policijski zvaničnici svojevremeno (ni)jesu izjavili da je Cetinski manastir pun „BIL“ i naoružanja;
• Dritan Abazdović (ni)je potpisao dokumenat (TU) kojim se Crkvi Srbije daje „eksteritorijalni“ („zakonita“ teritorijalnost tuđe države) status na svim teritorijama đe se nalaze preko 650 crnogorskih crkava i manastira, pa stoga svaki pop ili popičak ima pravo zabraniti vlastima da izvrše kontrolu njihovih crkovnih arsenala oružja;
• Isto biće (ni)je poklonilo svo crnogorsko sakralno nasljeđe crkvi tuđe države;

Moglo bi se ovako nabrajati do prekośutra, čega su  nas sve „oslobodili“ tridesetoavgustovci, ali je najtragičnije da su dobar dio ove države „oslobodili“ od ljudskosti i svih moralnih skrupula!

Dobijao sam i ja prijetnje putem društvenih mreža, kao i telefonske preko zaštićenih brojeva, prijavljivao policiji i nikad odgovora sa te strane, izuzev krivične prijave protiv mene i još 7 Cetinjana, zbog protesta u vezi sa  prijetnjom smrću desetorici Crnogoraca od strane, kako već rekoh predśednika svih velikosrba i Ervina Ibrahimovića.

Kako nikada nijesam dobio odgovor od „organa“ (ne)reda, u vezi sa procjenom moje bezbjednosti, obećao sam ovima što prijete, ako mi dođu na kutnji prag da ću ih dobro „naśekirati“, kad već gore spomenuti „organi“ služe samo da „zabibere“ Crnogorcima! U mom „arsenalu“ se nalazi par dobrih śekira, kaljenih, a tu je i moj Bruno (Presa Canario) koji ośeti lošu osobu i pazi me! Jedini uslov je da ga volim!

Ova ljubav prema Crnoj Gori izgleda nije recipročna!