Dritanove kolone za Manjinsku vladu

Piše: Slavko Mandić

Crna Gora treba i u drugoj vladi pod dirigentskom palicom četvoromandatnog parlamentarca Dritana Abazovića da bude bez Crnogoraca. To je fenomen jednog vremena i potpunog pomračenja građanske svijesti, zabrinute oko jestivog ulja i frmetinovog brašna, po neke konzerve i toalet papira.
Čitajući depresiju društva prilično jasno i shvatajući da bi ona mogla da mu donese dobit o kojoj nije mogao ni da sanja, mandatar se toliko osokolio da je podijelio domaću političku scenu u nekoliko kolona.

Sa njim u prvoj koloni, a tačnije za njim, mogu manjinske partije, jer su one broš na demokratskom reveru Evroskog multikulturalizma. Pritom ne moraju ni da se reformišu, što je privilegija političkih miljenika. Ne moraju ni o Srebrenici da se izjašnjavaju a ni da uvode sankcije Rusiji. Ima ko o tome da misli i ima kad. Samo da manjine zauzmu resore i sve pripadajuće po ličnointeresnoj nomenklaturi.

Dugu kolonu čini nereformisani SNP, ultra nacionalistička prosrpska partija, koja je građanska taman toliko koliko i njihov beogradski mentor Vučić, zajedno sa Prletom Perićem, kleropolitičarem ruskog načina razmišljanja. Objašnjeno je Jokovićevim ultranacionalistima iz gospodarskog stožera što se ulaskom u manjinsku vladu dobija, pa je tako postalo jasno da više nema zbora o čuvanju izborne volje građana ili žestoke borbe protiv DPS-a i Đukanovića za sva vremena. Pet ministarskih mjesta i ko zna koliko direktorskih, pa onda onih po dubini i ko zna čemu još, jači su od svake ideologije. Sad je Đukanović dobro došao da podrži. Profunkcionisala je misao ličnih interesa u punom kapacitetu i sad više nema prepreke da manjinska vlada bude ponovljena papazjanija, neodoljivo slična ekspertskoj.

U treću je mandatar strpao polovinu Crne Gore. DPS, SD, SDP i LP po njemu nijesu dovoljno reformisane partije i kao takve ne mogu ni da privire tamo đe on planira da zaśedne. Diskvalifikuje ih i činjenica da su činili prethodnu vlast. A i Crnogorci su. Abazović je tako uklonio svaku moguću opasnost da mu se u ideju o daljem rastakanju Crne Gore uplete neko ko bi mogao da zasmeta.

Četvrtu kolonu čini DF i neka boranija bez cenzusa oko njega. Njih Abazović neće jer ih neće Evropa. Pa što bi se zamjerao bespotrebno? Manjine su mu sasvim dovoljne da barjači do bezsvijesti.

Ima još jedna, ne potpuna kolona. Prije bi se reklo polukolona. To su Demokrate Alekse Bečića, koji je takođe bio miljenik mnogih stranih ambasada jedno vrijeme i bio podržan svojevremeno za uklanjanje Mila iz političkog života Crne Gore. On je bio projektovan kao ozbiljan činilac od strane zapada ali je, za njih neočekivano i snažno, skrenuo na istok, tako da se na njega više ne računa. To je mandataru dalo novu snagu da bude lider u punom kapacitetu, jer više nema politički istospolnog takmaca koji bi ga kinjio i napadao mu svaku ideju. Mada se ideološki ne razlikuju mnogo, mogli su im biti obostrano ugroženi lični interesi. A to bi opako smetalo Abazoviću u sprovođenju zadate teme. Zato je politička eliminacija smijenjenog preśednika crnogorskog parlamenta širom otvorila vrata Abazoviću da agresivnije krene u uklanjanje Crnogoraca iz priče o novoj manjinskoj vladi.

Abazovićevo insistiranje na ulazak SNP-a u manjinsku vladu nije rezultat ljubavi prema Jokovića. Koliko se god sad javno grlili, oni samo sprovode zadato a ova partija Dritanu treba kao priča koja zapadu govori kako u njegovu vladu mogu i Srbi. Ne i Crnogorci, koji bi bili sigurna brana nastavku urušavanje države za račun tuđe. Pokazalo se i dokazalo takvo djelovanje prethodne vlade, kojoj Abazović nije imao ni jednu jedinu primjedbu. Dok se nije dośetio da je vrijeme da ga podupru prijatelji po interesnoj putanji da konačno bude kalif umjesto kalifa. Tada je počela drugačija priča. Mandatar je moguće mislio da će mu se zaboraviti kako je podržao predaju crnogorskih crkava i manastira tuđoj crkvi i tuđoj državi, predaju ogromnog imanja otetog državi, makar i privremeno. Pamtimo i njegovu ulogu vezanu za Belveder, priču o Temeljnom ugovoru, ćutanje oko stalnih šovinističkih ispada, nereagovanje na ogromnu korupciju koja se javno sprovodi. Nećemo zaboraviti ni najnoviju Abazovićevu tvrdnju da je Joković potpisao zajednički sporazum sa DPS, SD i SDP. Slagao je a demantovao ga je sam Joković tvrdnjom da to nije istina i da su jedini partneri SNP-a za dogovor o novoj vladi URA i partije nacionalnih manjina. Moguće da je mandatar računao na površnost Brisela i nedovoljnu zainteresovanost Evrope za balkanske prilike, ali je čudno da vjeruje da će DPS pristati da podrži prijedlog koji ovoj partiji obezbjeđuje pet ministarskih mandata, od kojih je jedno Ministarstvo prosvjete, kojim je smišljeno rukovodila javno deklarisana žena četnik Vesna Bratić, uništavajući sve crnogorsko što je bilo u programima i planovima obrazovnog sistema. Takođe i Ministarstva pravde, posebno ako se zna da je Jokovićev stav oko uvođenja sankcija Rusiji zbog putinove bezočne agresije na Ukrajinu i genocida u Srebrenici u potpunoj suprotnosti sa osnovnim civilizacijskim vrijednostima. Osim toga, nije prihvatljivo mišljenje da će SNP braniti crnogorske nacionalne interese i suprostavit se svakom pokušaju urušavanja države od strane vanjskog faktora, uz obilatu pomoć domaćeg. Da je SNP imao namjeru da Crnu Goru brani i pokaže privrženost sopstvenoj državi, uradio bi to u protekloj godini. Upravo je dokazivao suprotno, što bi trebalo da ga dugoročno eliminiše iz svakog oblika mogućeg učešća u manjinskoj vladi.

Kako je moguće imati SNP u Manjinskoj vladi ako ova partija ima stav da nije bilo pokušaja državnog udara i da će to dokazati ponovni sudski postupak. Ako partija sa takvim stavovima treba da bude konstituent nove vlade, onda se moramo zapitati kojim to stazama koračamo? Očigledno svetosavskim i onim puteljcima ruskog uticaja čije se djelovanje na monstruzan način pokazuje u svakodnevnom uništavanju nezavisne Ukrajine i ubijanje njenih stanovnika.

Na izbore, očigledno je poštenije od ovog Dritanovog naumu, pa viđeti kako će nereformisani SNP i nereformisana URA.

Nema vremena. Na DPS-u je da konačno krene u akciju. Ako je sposoban, neka dokaže. Ako nije…