Dritanov potpis koji će Joković pamtit po hrabrosti

Piše: Slavko Mandić

Nije potpreśednik Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković slučajno opčinjen „hrabrošću i odlučnošću“ njegovog odlazećeg šefa Dritana Abazovića. Plod je to vlastitog neznanja ali i činjenice da on ne bi imao hrabrosti da učini Crnoj Gori toliko zla koliko je za kratko vrijeme učinio Dritan. Ne da ne bi htio u „bratski“ zagrljaj Vučkov ućerat Crnu Goru, nego ne zna  kako to da učini? Dići će  ruku kad zatreba. Ne jednu, nego obje. Malo li je od njega takvoga. A o tome što je svojoj zemlji učinio vrijeme će suditi, i tužilaštvo jednoga dana, ja mnim, kad sve opet dođe na svoje mjesto. A mora, jer se ova ludnica prosto ne može dugo izdržati.
Dokazano je da je neznanje u akciji najopasnije i da može da izazove svaki jad i glibež, sramotu i opskurnost. A dvije crnogorske vlade, ona Krivokapićeva, za koju se mislilo da nema grđe, i ova  neuporedivo grđa od prve, prepuna je takvih likova. Jedan je potpreśednik, koji sa preśednikom čini dvojac, fenomenološki jedinstven na planeti. Ovaj drugi misli da je lukav, prepreden, iz čega proizilazi da ima pameti koja će mu poslužiti da završi rabotu za onoga koji je dobro platio. Nije važno čime i kako, ali je korist velika i to se ne ostavalja da ugrabi neko drugi.
Prvi, o kome je riječ, ne misli ništa. Otuda izjava da se neće odvajati od URE. Od te male političke tvorevine, čak je i Jokovićev SNP brojčano veći. Ali fascinacija Dritanom i njegovim potpisom na temeljni ugovor, za lidera SNP-a je čudo velje koje vrijedi poštovati i cijeniti do neba. Zato će kazati bez trunke zazora: Treba ispoštovati Abazovićevu hrabrost, malo je i Srba i Crnogoraca da bi to učinili, moje duboko poštovanje za njega. Zamislite koja bi veličina bila Bečića da je rekao da želi da nas podrži zbog ugovora sa SPC, a političke razlike da ostavimo po strani. Ali, veliki su veliki – naveo je Joković.

Ovaj naprasni analitičar, i stručnjak za lik i (ne)djelo odlazećeg premijera reče da je za potpisivanje ugovora sa Prletom Perićem trebala Abazovićeva hrabrost koja se mora poštovati. A zašto hrabrost ako je sve u skladu sa zakonom i Ustavom Crne Gore? Zar to ne bi bilo potpuno normalno da se učini i da za to ne bi bilo potrebno nikakvo posebno junačenje? Ali zna Joković da se nešto mutno iza brda valjalo i da Dritan ovo nije učinio po pravdi boga jedinoga, no po sili onih koje je morao da posluša. Zato mu je trebala hrabrost. Jer nije lako izdati svoju zemlju i dati njen dio tuđinu.
Zna Joković da je taj ugovor, krijući potpisan, ugrozio vitalne interese Crne Gore i da će ga prva normalno formirana vlada poništiti. Zato je potrčao da saopšti  da je u svakoj normalnoj državi ugovor sveto slovo na papiru i ne može se raskidati kad kome padne na pamet. A može potpisati mimo prava i zakona i njime nanijete neprocjenjiva šteta državi, što se jednom riječju zove veleizdaja. To Jokoviću nije sporno, jer dati od Crne Gore Vučiću i njegovoj crkvi, po njemu je herojstvo koje Dritanu treba pamtiti. I pamtićemu se, sasvim je sigurno. Ali ne zbog toga što zbori lider SNP-a, već zbog zla koje je načinio svojoj državi.

Zna Joković da je za svaku državu sveto pismo služiti joj, a ne izdati je prepuštiti drugome da je raskubaju. Ali, interes je izgleda zaśenio čojstvo, ako ga je kod pojedinaca koji su ovo činjeli, ikada i bilo.

Pitajući se zašto se sve ovo desilo Crnoj Gori, i zašto nam pripadoše ovakvi, a ne onakvi kakvi bi nas poveli brzom prugom u Evropu, śetismo se da ništa nije slučajno i da ovi nijesu s neba pali, pa iako su fanovi nebeske države.
Projektovani da zažde Crnu Goru, uz pomoć temeljnih popova, koji su, praveći litijaške povorke dovodili kriminogene fizionomije, da se upoznaju sa terenom na kome će djelovati kad zatreba i ako se izbori ne dobiju, postade javnosti jasno kakav se krvavi pir pripremao našem narodu. Kako se samo zblažnjava Joković objavljenim transkriptima sa sky aplikacija o nabavci stotinu kalašnjikova od kriminogenih struktura koje su, neposredno prije avgustovskih izbora od njih tražili popovi crkve Srbije. U ovom slučaju to nije tačno, a jeste kada je na osnovu iste aplikacije uhapšena bivša preśednica Vrhovnog suda crne Gore Vesna Medenica. Tada je sve u redu a u ovom slučaju nije. Neće biti tovariš Joković. Pravda i pravo moraju biti jednaki za sve. Pa ako su ovo popovi činjeli, a imamo razloga da vjerujemo da jesu, i njih u pržun. Dosta je više opraštanja pedofilima, lupežima, podstrekačima, lažovima. Da imamo razloga da vjerujemo u ovo što je objavljeno, pomoći će  nam snimci iz Cetinjskog manastira raznovrsnih likova koji su nosili duge cijevi i čekali naredbu da krenu na našu čeljad. Devedesetih je tamo bio zloglasni Arkan, a danas su doveli neke druge, krvoločnije od njega.
Nevjerovatno, ali je tako bilo na Cetinju 4. i 5. septembra 2021. godine.
Da li je lider jedne političke partije koja je imala istorijsku šansu da zaigra na kartu Crne Gore, a ne njenih razbijača, svjestan činjenice da će mu pokoljenja suditi zbog toga što je učinio? Svjesno ili nesvjesno, jer svoja zemlja mora da se voli. Iznad svega. Crnogorci su davali za njenu slobodu i čast i živote bez razmišljanja.
Pa zar danas neko da im je uzme, i preprodaje na jeftine srbijanske tezge?