Dritanizacija u Dritanitologiju (glasovna promjena bez karaktera)

Piše: Ivana Đukić

Već dugo vremena boravim u Srbiji. Pravoj Srbiji. Srbiji istinskih patriota. Do mene stiže, nenadno, pitanje sa različitih strana, a od porodičnih prijatelja i rođaka, da li je istina da je moj otac, citiram: ,,zbog nečeg što je objavio na svom facebook profilu išao na informativni razgovor?!” Moj otac nije našao za vrijedno da mi to, uopšte, makar i ovlaš, u razgovoru napomene. Interesantno, rekoh. Dubljim upućivanjem uvidjeh presmješnu stvar, da je Dritan Abazović sebi dozvolio da misli da je dovoljno vażan i bitan – da bi moj otac zaista trošio svoje, više nego bitno životno iskustvo, obrazovanje, inteligenciju i vrijeme da se njem obrati s nekakvom ,,prijetnjom”?! Smiješno, zaista. Da nije smiješno bili bi više nego tužno. Vaspitna namjera, moj otac zaista koju je ispoljio postom na svom profilu facebook-a, u vidu ,,čupanja ušiju kad ga sretne” – a sa ciljem prevaspitavanja, je u očima ovog megalomana očitovana kao degradacija njega samoga. Zaboravićemo sva dobra učinjena za ovog tužno neprobuđenog, tužno malog (ne samo u fizičkom smislu) čovjeka, koja je moj otac zaista, davno nekada, u procesu njegovog rasta, za njega učinio. Osvrnimo se samo na ovaj momenat kasnijeg Abazovićevog kvaziizvinjenja, sa strane ruskih kurseva gledanja na realnost u maloljudnoj Crnoj Gori, koja su do sada bila bez radara. Naime, nazoviizvinjenje glasi: ,,Bolje da sam se zamjerio bilo kojoj Nato državi – nego Republici Zabjelo” – aludirajući, prema njeogovom sopstvenom stavu, na posljednji bastion, još gorjeći (poput Jakovljevih ,,30-godišnjih baklji”) – za samostalnu Crnu Goru, unutar, gle čuda, zaboravljene već, odavno osamostaljene države. Da tuga nije prevelika, pa da čovjek i zaplače od besprizorja. Dritanizacija, koju ovaj ključni faktor obespravljivanja Crnogoraca ima – je zapravo čitava nauka dvostrukosti individue. Ta nauka nije toliko istražena – ali njeni su korjeni poznazi od ranije. Kad se nije zvala, što bi mnogi željeli ,,potonja URA”. Pod velom demokratije, jakim uTJEMELJIVANJEM lažnih konaca u prave zube – usadi u Crnoj Gori mišljenje da je ,,sloboda izražavanja” – kao kategorija, postojeća dok ima i jednog jedinog slobodnog građana.