Dritan preveo Ljalja žednog preko vode

Piše: Slavko Mandić

“Ko se mača lati, od mača će i poginuti“, kažu da je prvi kazao Aleksandar Nevski, a da je to Isusova metaforička izjava iz Evanđelja po Mateju. Isusov učenik Simon Petar (Jevanđelje po Jovanu) mačem je htio da odbrani Isusa od hapšenja i odsijeca uho jednom od stražara (Malchusu), nakon čega ga Isus opominje da spusti oružje, što je ovaj i učinio.

Zašto je ova izreka aktuelna danas, nije teško pogoditi. Čak je to i jednostavan zadatak za svakoga ko prati crnogorsku političku zbilju od uvođenja višestranačja do danas. Ali, redom ćemo da se što ne preskoči.

Nakon neslaganja po pitanju dalje sudbije SR Jugoslavije i jasnog zaokreta tada preśednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića od politike neprikosnovenog lidera Slobodana Miloševića, u DPS-u dolazi do unutrapartijskog konflikta. Pod rukovodstvom tadašnjeg lidera partije Momira Bulatovića cijepa se partija i od drugog dijela članstva, nešto manjeg, formira se Socijalistička narodna partija 1998. godine.

Od osnivanja pa do dana današnjeg SNP trpi brojne udare. Bez obzira na činjenicu da se formiranjem novih stranaka kruni nekada najmoćnija opoziciona partija, ona žilavo nastavlja da živi i traje. Valjda je snaži upravo žestina udara kojom se na nju obrušavaju, posebno oni kojima je pružila obje ruke i od njih nezasluženih napravila kakvu takvu politiku.

Prva među više njih je Demokratska Crna Gora na čije je čelo postavljen junoša, mlada snaga SNP-a koja je trebala da napravi čudo, osvoji Podgoricu na izborima za koje ga je kandidovala njegova SNP partija. Čudili su se mnogi što je izbor SNP-a pao na Bečića jer je, kako narod zbori, mnogo mačku goveđa glava. Ubrzo je on pokazao kako se stručno zabija nož u leđa svome. To je, očigledno, strast od koje se živi i uživa dok oštrica probija krtinu.
Aleksa svojoj partiji kaže adio 19. aprila 2015. godine i tako nastaje Demokratska Crna Gora. Koliko je demokratska, imali smo se prilike uvjeriti u proteklih skoro 7 godina.
Politika je sublimat svega i svačega. Ponajmanje u tom sustavu, kako bi kazali naši hrvatski prijatelji, ima istine. Ali ipak, čuvaju se svi od krupne laži, posebno one lako dokazive. Demokrate, koje su izašle u javnost sa raznoraznim floskulama, ispostaviće se ubrzo lažima, nešto većim od ostalih, u kojima je dominiralo ono što je velika suprotnost njihovog ponašanja.  Zamislite kako zvuči plasirana poruka građanima na osnivanju partije da više zaposlenje neće biti privilegija politički podobnih, već otvorena mogućnost za sve, a naročito za stručne i vrijedne. “Dobitnicima tranzicije”, koji su svoje “dobitke” ubrali pljačkom građana, pokazaćemo kako funkciniše pravna država. I pokazali su zaposšljavanjem u godini koja polako prolazi kako ova skupina to čini po dubini i svim širinama.
–Da li je ovo moguće, ljudi moji, kazao bi legendarni Mladen Delić.
Jeste, naravno, i to samo u zemlji čuda kakva je Crna Gora.

Bečić je rođeni Cetinjanin. Kakav apsurd! On i suzavac. Ili on i gumeni meci a takođe on i šok bombe. Cetinjanin Ljaljo, doduše samo po rođenju, i helikoptersko ustoličenje kao izraz demokratije koju Demokrate lansiraju od svog osnivanja. Otkud podrška četnicima za svoja nepočinstva u Nikšiću, sad Mojkovcu, prije toga u Herceg-Novom i Budvi? Ima li odgovora Aleksa? Ima naravno, ali ga javnost od tebe neće čuti, jer si ti uzdržan. Javno, ali ne i u mislima pa i u realizaciji toga što ti u mislima dolazi na um.

A onda dođe dan koji će žestoko uzdrmati preśedničku KALIJERGU, iliti škanj po kome je Bečić postao prepoznatljiv i van naših granica. Jer, kud god on, za njim i njegov nerazdvojni škanj. No, je li tome došao kraj? Hoće li na njega, kao što je on na nju, udariti upravo Socijalistička narodna partija? Čini se da će upravo tako biti. U sadejstvu sa nekdanjim partnerom, tačnije UROM, po kojoj sad sipa ono što pas ni s maslom ne bi polizao, Ljalju se, kazuje analitika, bliži razdvajanje sa funkcijom. Čak prije će on minuti u zaborav od neviđenog, nesvakidašnjeg, nelogičnog, nepriličnog, nepromišljenog, bezprimjernog, deplasiranog poglavara apostolske Vlade.

Zbog svega toga jasno je da Jokovićeva žestina, nakon poniženja koji je trpio on i njegova partija, pokazuje i izvjesnu dozu oslobođenosti od jarma pod kojim je, zarad navodno „viših“ interesa do sada bio.
–Crknite, puknite, potpisaćemo Memorandum za dobrobit Crne Gore, riječi su koje SNP vraća na pravi put. Prvi put od Bećićevog udara, od kojega se nikada ova partije nije skroz oporavila, jer  je to tako kad udari svoj na svojega. To je partija koja u svojoj suštini ima crnogorsku državotvornost i Crnu Goru kao cilj od kojega se ne odstupa.

S druge strane, Bečić će dobro da razumije kako izgleda kad oštrica krene  u njegovu poprečnoprugastu mišićnu masu. I to od onog od kojega nije očekivao. Bez obzira što mu je učinio i koliko ga je povrijedio, neće mu ni besplatni savjetnik Bogdanović pomoći.

Zato ova priča počinje onom rečenicom: “Ko se mača lati, od mača će i poginuti”.
Boljeće Bečića tek. I treba. Žestoko. Jer vlast je slast. Śediš na škanj visočiji od ostalih i pritiskaš pucad da mogu drugi da zbore samo ako je tebi volja. I prekineš govornika, kad ti je milo. Ko je on da zbori, a da to nijesi TI? Niko!
Mnogo je zla Crnoj Gori nanio ovaj tvorac teorije da treba javno o svemu ćutati a tajno kopati politički grob svakome ko sa njim nije. Prodavao je strateške interese Crne Gore i darivao ih Srbiji i Srpskoj crkvi, onako nonšalantno i bio doživotno uzdržan za sve što je tražilo jasan odgovor i stav. Nije ga bilo nikada. Pa čak i sad, kad mu je jasno da je kraj neminovan i da opet ide tamo đe je bio prije godinu, on će nastojati da zbori tako što će ono što misli saopštavati njegovi kerberi. Zato na Abazovića, koji je priča za sebe, ali izgleda sa nekom dozom pozitivnog povratnog dejstva, sada drvlje i kamenje.
Džabe mu. Kudravi ga je preveslao. Za sva vremena.
Što bi on kazao: Promjene a ne podjele. Zato je na red došao on, da bude promjena.
I biće, sasvim je sigurno, takav neodlučan i uzdržan kao o svim važnim pitanjima. Ne bi bilo čudno da bude to isto i prilikom glasanja o vlastitoj smjeni.

Epilog će brzo. Gledaćemo Đeda Mraza kako nam iz dalekog doma donosi sreću. Valjda, napokon više.